REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2740/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. V., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. J. i E. E., odvjetnici iz Z., protiv tuženice J. T., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica S. B. J., odvjetnica iz Z., uz sudjelovanje mljt. L. V., OIB: ..., koju zastupa posebna skrbnica T. B. U., radi odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-254/2023-3 od 8. studenog 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 908/20-86 od 12. travnja 2023. ispravljena rješenjem istoga suda P Ob-908/2020-103 od 25. srpnja 2024., na sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica J. T. je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-254/2023-3 od 8. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-908/20-86 od 12. travnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Može li izreka presude kojom se određuju osobni odnosi pod nadzorom iz članka 124. Obiteljskog zakona biti vremenski ograničenog trajanja? Ako može, je li sud u tom slučaju dužan urediti način ostvarivanja osobnih odnosa nakon proteka tog vremena?
2. Može li se presudom odrediti nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa i nakon proteka vremena na koje nadzor može biti određen iz članka 124. stavka 2. i 3. Obiteljskog zakona?
3. Je li sud dužan uzeti u obzir i cijeniti mišljenje djeteta koje ono ima pravo izraziti sukladno članku 360. i 86. Obiteljskog zakona odnosno ako sud odlukom odstupa od mišljenja djeteta, je li to dužan obrazložiti?
4. U sporu radi roditeljske skrbi, kakva je pravna snaga nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa u odnosu na pravnu snagu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad?
5. U slučaju razlike u mišljenju i preporukama vještaka psihijatra i psihologa i Hrvatskog zavoda za socijalni rad glede uređenja obiteljskih odnosa u sporovima radi roditeljske skrbi, je li sud dužan provoditi daljnje dokaze radi usuglašavanja mišljenja?
6. U sporu radi roditeljske skrbi, ako sud ne prihvati zaključke nalaza i mišljenja vještaka, je li sud dužan provoditi daljnje dokaze?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih ne postoji praksa revizijskog suda, odnosno da praksa viših sudova nije jedinstvena (u pogledu prvog pravnog pitanja), dok za ostala pravna pitanja navodi da nema prakse revizijskog suda, niti viših sudova. Nadalje smatra da su joj pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) - zajamčena člancima 35., 23., 29. st. 1. čl. 14. Ustava, i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 8., 6., 3, 13., 14. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje navodi o različitim pravnim shvaćanjima viših sudova u pogledu određivanja trajanja provođenja mjere nadzora prilikom ostvarivanja kontakata između roditelja i djeteta nije od utjecaja na odluku u konkretnom sporu jer su pobijanom odlukom određeni kontakti, dok je samo provođenje nadzora nad održavanjem kontakata vremenski ograničeno.
3.1. Prilikom postavljanja pravnih pitanja tužena polazi od vlastite ocjene pravno relevantnih činjenica i vlastitog viđenja procesnih okolnosti konkretnog slučaja koje se u konkretnom slučaju nisu ostvarile a odnose se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one na kojoj sud temelji svoju odluku.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tuženice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu čl. 6. i 13. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužena nije imao pravično suđenje.
7. Također iz iscrpnog obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da su sudovi prilikom donošenja odluke vodili prvenstveno računa o najboljem interesu djeteta i u tom kontekstu ocjenjivali roditeljske kapacitete tužitelja i tuženice, pritom uzimajući i navode mljt. djeteta stranaka iznijete tijekom vještačenja koje tužena tumači iznoseći sadržajno samo dio nalaza vještaka, zanemarujući objašnjenje vještaka takvog izjašnjenja djeteta, kao i niz postupaka koje je tužena poduzela zanemarujući roditeljske obveze prema mljt. djetetu (protivljenje izradi osobnih dokumenata, odugovlačenje sa upisom u školu, protivljenje upisu na strani jezik, opetovano kršenje odluke o načinu održavanja kontakata sa mljet. djetetom i odbijanje vraćanja djeteta drugom roditelju koje opravdava bolešću djeteta za koje navode u konačnici ne predaje nikakvu vjerodostojnu liječničku dokumentaciju..) Sve ove okolnosti upućuju da su nižestupanjski sudovi u okviru svoje nadležnosti donijeli odluku koja je usmjerena na zaštitu interesa djeteta i njegovog prava na život sa roditeljem koji će pružiti djetetu adekvatnu skrb koja je nužna za pravilan psihički i emocionalni razvoj. Stoga tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj pobijanom odlukom bila povrijeđena prava zajamčena čl. 35. Ustava i čl. 8. Konvencije.
8. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tužena nije učinila vjerojatnim da bi joj pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 21. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
