REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-681/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženice MČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Jurić Šimićev, odvjetnica u Zadru, radi povrata stečenoga bez osnove, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-403/2023-3 od 13. rujna 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-35/2023 od 12. travnja 2023., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženica je predložila ovome sudu da ga odbije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4.1. Člankom 387. stavkom 2. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. toga Zakona. Zahtijeva se, dakle, da pitanje koje stranka u prijedlogu naznači, bude određeno. To znači da pitanje mora biti koncipirano tako da je iz njega jasno na koju se činjeničnu situaciju ono odnosi i na temelju kojega propisa o naznačenome pitanju treba odlučiti.
4.2. Pitanje koje je tužiteljica u prijedlogu naznačila glasi: „Je li zastara potraživanja vraćanja stečenog bez osnove, odnosno vraćanja isplaćene otpremnine teče od formalno pravnog i konačnog vračanja tužiteljice na posao sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 21. siječnja 2019. ili se ima smatrati da zastrani rok teče od 28. studenog 2013., odnosno od pravomoćnosti presude Općinskog suda u Zadru posl. broj P-1186/13 od 31. listopada 2013., u situaciji kada je tuženica protiv tužiteljice kontinuirano vodila sudske postupke radi vračanja na posao sve do trenutka zaključenja Ugovora o radu 21. siječnja 2019., kada je njezin radno-pravni status kod tužiteljice konačno razriješen?“
4.3. Tako koncipirano pitanje ne može biti pravno pitanje koje u vidu ima članak 385.a stavak 1. ZPP. Iz njega nije jasno kakva je, za pitanje zastare tužiteljeve tražbine, veza između trenutka kada je tužiteljica isplatila tuženici otpremninu, čije vraćanje u ovom postupku zahtijeva pozivom na to da je tuženica otpremninu stekla po osnovi koja je po isplati otpala, s činjenicom da je „tuženica protiv tužiteljice kontinuirano vodila sudske postupke radi vraćanja na posao“, a nije jasno ni što zapravo znači to da je 21. siječnja 2019. radno-pravni status tuženice kod tužitelja „konačno razriješen“.
5. Kada je u prijedlogu za dopuštenje revizije pitanje koje je stranka naznačila neodređeno, stranka zapravo nije naznačila pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, pa kako je člankom 389.a stavkom 3. toga Zakona propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaciti, između ostaloga, i onaj prijedlog za dopuštenje revizije koji ne sadržava pravno pitanje u smislu članka 385.a toga Zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 21. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
