REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-496/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste&Steiermärkische S-Leasing d.o.o., Zagreb, Zelinska 3, OIB 46550671661, kojeg zastupa punomoćnik Staša Stefanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice UO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Miljenka Balaško, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1021/2020-2 od 23. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2041/19-10 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude.

2. Tuženica na taj prijedlog nije odgovorila.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Osim što od pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio ne ovisi odluka u sporu, jer polaze, u pogledu vrste i sadržaja predmetne mjenice, od činjenica koje u postupku nisu utvrđene, odnosno, utvrđene su drukčije od onih koje u obzir uzimaju naznačena pitanja, tužitelj nije u prijedlogu određeno izložio razloge važnosti naznačenih pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), a što je bio dužan na temelju članka 387. stavka 3. toga Zakona. Tužitelj je, naime, obrazlažući razlog važnosti naznačenih pitanja naveo da su „u parničnim postupcima koje je tužitelj kao vjerovnik vodio protiv tuženika kao dužnika, sudovi zauzimali stav kako se u odnosu na zastaru mjeničnopravnog zahtjeva vezano uz mjenice koje je zaprimao tužitelj ima primijeniti odredba čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici“ te da „sličan stav zauzima i Vrhovni sud RH u svojim revizijskim odlukama posl. br. Rev 62/2011 od 10.09.2013.g. i Rev 179/15 od 06.04.2016.g.“, pri čemu je iz odluka na koje se tužitelj pozvao razvidno da se zapravo ne radi o postupcima koje je tužitelj vodio protiv tuženice u ovome postupku, odnosno njezina pravna prednika, a ne može se utvrditi niti to da su odluke na koje se tužitelj pozvao donesene u postupcima u kojima se činjenično stanje može usporediti s predmetnim.

5. Zato je na temelju članka 392. stavka 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 21. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek