REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-665/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. T., V. G., OIB … , koju zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.d. v., a. i b. p., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica P. J. V., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad po tužbi i sudskog raskida ugovora o radu po protutužbi, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 413/2019-2 od 12. rujna 2019., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5051/18-55 od 29. travnja 2019. i reviziji tuženika protiv dopunske presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 413/2019-9 od 19. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5051/18-55 od 29. travnja 2019. u sjednici održanoj 21. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28.12.2015. slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1.3.2012. godine s pripadajućim aneksom nije prestao te se tuženiku nalaže da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojemu je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa - rukovoditelj punionice, pf proizvodnja jap-a i vina, B. d.d., a ako takvog mjesta nema, da je vrati na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana plati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troškova teku od 29. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Sudski se raskida ugovor o radu od 1. ožujka 2012. godine na neodređeno vrijeme zaključen između tužiteljice-protutužene S. T. iz V. G., OIB: … , i tuženika- protutužitelja B. d.d. v., a. i b. p., Z., OIB: … , s danom 1.1.2016. godine.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da nadoknadi tuženiku-protutužitelju prouzročeni parnični trošak.“

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu od 2.500,00 kn.“

2.1. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-5051/18-55 od 29. travnja 2019. u dijelu pod točkom I. izreke, na način da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

„Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28.12.2015. slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1.3.2012. godine s pripadajućim aneksom nije prestao te se tuženiku nalaže da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojemu je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa - rukovoditelj punionice, pf proizvodnja jap-a i vina, B. d.d., a ako takvog mjesta nema, da je vrati na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, sve u roku 8 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici - protutuženici da u roku 8 dana s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku - protutužitelju iznos od 4.050,00 kuna (četiri tisuće i pedeset kuna), sa zateznom kamatom koje na iznos:

- od 2.500,00 kuna teku od dana donošenja prvostupanjske presude 29. travnja 2019. do isplate

- od 1.550,00 kuna teku od dana donošenje drugostupanjske presude 12. rujna 2019., do isplate (trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu), a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2.2. Dopunskom drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„Odbija se djelomično žalba tuženika - protutužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-5051/18- 55 od 29. travnja 2019. u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je kao neosnovan odbijen protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.“

3. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju prema članku 382.a stavku 1. alineji 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovome sudu da ju preinači.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbije i tužiteljicu obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

5. Tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske dopunske presude.

6. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

7. U povodu revizije tužiteljice ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužiteljica revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s člankom 391. stavcima 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je stavkom 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

8. Revizija tužiteljice je neosnovana.

9. Predmet spora po tužbi, o čemu je odlučeno drugostupanjskom presudom, zahtjev je tužiteljice, radnice, za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika, poslodavca, od 28. prosinca 2015., o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenoga između parničnih stranaka 1. ožujka 2012. i za povratak na rad.

10. Neosnovano se tužiteljica u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Drugostupanjsku je presudu moguće ispitati jer ne postoji niti jedan od nedostataka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Obrazloženje revizijskih navoda ne dovodi u pitanje ni pravilnu primjenu ostalih postupovnopravnih zakonskih odredaba pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP. Zato revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ostvaren.

10.1. Oba nižestupanjska suda smatraju utvrđenom činjenicu da je tužiteljica izvršavajući svoju radnu obvezu na radnome mjestu rukovoditelja punionice otpisivala određene količine i vrste vina, a nije nadređene obavijestila o manjku 684 boca određene vrste vina, zbog loma, već je taj manjak proknjižila kroz doradu drugih vrsta proizvoda.

10.2. Prvostupanjski sud smatra da takvo postupanje, iako je protivno članku 4. tuženikova Pravilnika o dopuštenoj visini priznatih gubitaka ili manjkova u proizvodnji vina i jakih alkoholnih pića, ne predstavlja takvu povredu obveze iz radnoga odnosa te da se ne može zaključiti da nastavak radnoga odnosa nije moguć, na temelju članka 116. stavaka 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14). Pritom obrazlaže da je tužiteljica radila u dobroj vjeri, pa i da je svojim postupkom htjela izbjeći materijalnu štetu za poslodavca i da uslijed njenoga postupka nije za poslodavca nastala neka šteta.

10.3. Drugostupanjski sud smatra da je tuženikova odluka valjana obrazloživši:

- da je tužiteljica postupajući kako je opisano postupila protivno članku 121. Pravilnika o radu tuženika i to baš onim odredbama kojima se određuje da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju i zloupotreba položaja i prekoračenje ovlasti, prikrivanje oštećenja sredstava za rad i neprijavljivanje uzrokovane štete te falsificiranje isprava ili davanje netočnih podataka kojima se bitno utječe na donošenje odluka društva ili kojima nastaju druge štetne posljedice,

- da za takvu kvalifikaciju postupanja tužiteljice nije bitno kavi su bili njeni motivi te je li za poslodavca nastala kakva imovinska šteta, jer osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ne mora za posljedicu imati nastanak imovinske štete poslodavcu,

- da je s obzirom na sve okolnosti predmetnoga slučaja logično i razumljivo da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu, što nije bio potreban posebno dokazivati jer je nedostatak povjerenja subjektivna procjena koja počiva na subjektivnom dojmu ili ocjeni.

11.1. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužiteljica se poziva na to da je pogriješila u situaciji s problemom s kojim se do tada u radu nije susrela, da ga je riješila „sukladno ranije ustaljenoj praksi“ kod tuženika, da njeno postupanje nije prouzročilo nikakav poremećaj u radu kod tuženika, da tuženiku nije nastala nikakva šteta, da postoje kontradikcije u razlozima otkazivanja te da nije dokazano da nastavak njena rada kod tuženika nije moguć.

11.2. Nije osnovan revizijski navod o kontradiktornosti tuženikovih razloga za otkazivanje ugovora o radu iz sporne odluke o otkazu i onih na koje se tuženik poziva tijekom ovoga postupka. Tuženik se, naime, dosljedno poziva na iste činjenice koje se tiču tužiteljičina postupanja, a bitno istim navodima obrazlaže i zašto smatra da se ovdje radi o osobito teškoj povredi obveza iz radnoga odnosa i zašto, naime, zbog gubitka povjerenja, nastavak radnoga odnosa nije moguć. Ovaj sud smatra da je tuženik u postupku osnovano ukazao na to da je postupanje tužiteljice moglo prouzročiti probleme vezane za ukidanje trošarinskoga broja, određene carinske probleme jer se radilo o izvoznom proizvodu te financijske sankcije u vezi s obračunom PDV-a na utvrđene manjkove. Pozivanje tužiteljice na ostale okolnosti nije odlučno u situaciji kada tužiteljica nije o svojoj namjeri da problem riješi onako kako i sama tvrdi da je inače propisano prethodno obavijestila nadređene.

11.3. Zato nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je na temelju članka 393. stavka 2. ZPP kao u točki I. izreke presude.

13. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (točka II. izreke presude) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

14. Odredbom članka 382. ZPP, kako je ona izmijenjena člankom 58. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 80/22 - dalje: ZIDZPP/22), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Navedena se odredba, na temelju članka 107. stavka 5. ZIDZPP/22, primjenjuje na sve postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, dakle, u postupcima u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon 19. srpnja 2022. Predmetnu dopunsku presudu drugostupanjski je sud donio 19. travnja 2023.

15. Iz podnesene revizije proizlazi da se radi o podnesku koji, osim što ga je tuženik nazvao revizijom, i po sadržaju predstavlja reviziju, a ne prijedlog za dopuštenje revizije.

16. Ovaj sud, međutim, prethodno rješenjem nije dopustio podnošenje revizije, jer tuženik nije ni podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu članka 387. ZPP. Prema članku 391. stavku 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će nedopuštenu reviziju, a i nepravodobnu i nepotpunu ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud, bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da je ispravi ili dopuni. Odredbom stavka 2. toga članka propisano je da je revizija nedopuštena i ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je ona dopuštena.

17. Zato je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 21. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.