Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6717/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. K.P., zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 13. lipnja 2024., broj: Pp J- 1635/2020-14, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. K.P. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114./22.), okr. K.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 13. lipnja 2024., broj: Pp J-1635/2020-14, proglašen je krivim okr. K.P. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 90,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljenik ističe da mu je povrijeđeno pravo obrane kada je odbijen dokazni prijedlog obrane – ispitivanje svjedokinje, policijske službenice I.K., a budući da je ona utvrdila počinjenje prekršaja, pa tako, po mišljenju okrivljenika, jedino ona može svjedočiti o tome što je utvrdila vlastitim opažanjem. Nadalje, ističe da je povrijeđen čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona jer je dokazna radnja prepoznavanja, koja je uređenja Zakonom o kaznenom postupku, provedena nezakonito, a to je utjecalo na presudu.

5.1. Međutim, ne radi se o povredi prava na obranu, budući da sud može odbiti izvođenje dokaza, ako ocijeni da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, a upravo s takvim obrazloženjem je odbijen dokazni prijedlog okrivljenika. Naime, okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, međutim, ocjena o potrebi izvođenja dokaza je na sudu, pri čemu sud mora obrazložiti razlog odbijanja pojedinog dokaznog prijedloga stranke u postupku, što je u ovom predmetu i učinjeno, a je li odluka suda osnovana ili ne, stvar je činjeničnog stanja (o čemu će u nastavku biti više riječi).

5.2. Nadalje, nije povrijeđena odredba čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona u vezi s odredbom čl. 301. Zakona o kaznenom postupku. Name, ovdje se ne radi o dokaznoj radnji prepoznavanja, kod koje prepoznavanje obavlja okrivljenik ili svjedok, nego se radi o dokazu pregledavanja video snimke, koje se provodi na glavnoj raspravi u dokaznom postupku, pa je jasno da pregled takve video snimke može vršiti sud, budući da se može usporediti osoba na snimci s nespornim fotografijama okrivljenika u spisu.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona okrivljenik navodi da u presudi nisu dani razlozi o odbijanju dokaznog prijedloga obrane – ispitivanje svjedokinje, policijske službenice I.K..

6.1. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude (toč. 5.4. obrazloženja) jasno proizlaze razlozi zašto je navedeni dokazni prijedlog odbijen, a razlog odbijanja je jasan i neproturječan.

7. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je reproducirana video snimka inkriminiranog događaja izrazito loše kvalitete i da se njegovim pregledom ne može utvrditi počinjenje prekršaja od strane okrivljenika, tj. da se ne može sa sigurnošću utvrditi da se protupravno ponašao upravo okrivljenik, a da prvostupanjski sud usporedbom okrivljenika na glavnoj raspravi pred sudom s predmetnom video snimkom, nije ostavio mogućnost drugostupanjskom sudu kontrolu takvog dokaza.

8.1. Međutim, suprotno tvrdnji okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8.2. Naime, pregledom cjelokupne video snimke, a usporedbom s fotografijama u spisu na kojima se nesporno nalazi okrivljenik, ovaj sud također nalazi utvrđenim da je upravo okrivljenik osoba koja se na snimci inkriminiranog događaja protupravna ponašala. Iako je točno da je video snimka lošije kvalitete, to nema utjecaja na činjenicu da se nedvojbeno može prepoznati da prekršaj čini upravo okrivljenik. Točna je konstatacija iz žalbe da ovaj drugostupanjski sud nije mogao usporediti osobu koja čini prekršaj na video snimci s osobom - okrivljenikom na glavnoj raspravi, iako se i na tu usporedbu pozvao prvostupanjski sud, međutim, ovaj sud je usporedbu učinio pomoću fotografija iz spisa (osobne iskaznice i fotografije s utakmice koje prileže spisu, a na kojima se nesporno nalazi okrivljenik).

8.3. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Okrivljenik u žalbi zbog visine novčane kazne ističe da je novčanu kaznu trebalo ublažiti zbog prethodne nekažnjavanosti, jer je okrivljenik mlađa osoba te je lošeg imovinskog stanja.

9.1. Međutim, činjenicu da je okrivljenik mlađa osoba (24 godine) ovaj sud ne cijeni olakotno, jer okrivljenik nije u toj mjeri mlađa osoba da bi to u konkretnom slučaju bila olakotna okolnost. Loše imovinsko stanje u ovom postupku nije ničim dokazano, a okrivljenik nije prekršajno osuđivana osoba, nego je osuđivan za prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9.2. Za prekršaj iz čl. 39a. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je, u vrijeme najblažeg propisa za okrivljenika, koji je i trenutno na snazi, bila propisana novčana kazna od 660,00 do 3.310,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana, pa imajući na umu prethodno navedeno te da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. kolovoza 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.