REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-3384/2024

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. L. D. H. pa zbog prekršaja iz članka 54. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/2001., 87/2002., 163/2003., 141/2004., 40/2007., 149/2009., 84/2011., 80/2013. i 39/2019.), odlučujući o žalbi okr. L. D. H., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. veljače 2024., broj: Pp - 2726/2021-18, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. L. D. H., preinačuje se pobijana presuda u odluci o mjeri oduzimanja predmeta i to u točci III. izreke pobijane prvostupanjske presude, na način da se okr. L. D. H. ima vratiti jedan paketić težine 4,8 grama koji je privremeno oduzet prema točki 2) Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja xxxx.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. L. D. H. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. L. D. H. je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. veljače 2024., broj: Pp - 2726/2021-18, proglašen je krivom okr. L. D. H. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 54. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, izrečena novčana kazna 663,61 euro, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 248,99 eura (218,99 eura se odnosi na troškove toksikološkog vještačenja, a 30,00 eura na paušalne troškove suda).

1.1. Istom presudom, na temelju članka 76.a stavak 1. Prekršajnog zakona u svezi s člankom 64. stavak 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga okrivljeniku je izrečena mjera oduzimanja predmeta i to jedan joint sveukupne težine 0,4 grama sa sadržajem droge marihuana, a prema točki 1) Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja xxxx, dok je na temelju članka 76.a stavak 1. I 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku izrečena mjera oduzimanja predmeta i to jedan paketić težine 4,8 grama u kojem se nalazi droga marihuana, a prema točki 2) Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja xxxx.

2. Protiv te presude, okr. L. D. H. pravodobno je putem branitelja odvjetnika T. P., podnio žalbu naznačujući da se žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud smanjio opis djela ispuštajući navode da tvar sadrži više od 0,2 tetrahidrokanabinola, ostavljajući samo navod da „…ručno spravljena cigareta sadrži drogu tetrahydrokanabinol…“ , a budući da nije navedeno da oduzeta tvar sadrži više od 0,2 % THC-a, iz takvog činjeničnog opisa da ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja jer je izostalo navođenje tog odlučnog elementa za konkretni prekršaj, a time da je i ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, nisu točni žalbeni navodi okrivljenika da je sud smanjio činjenični opis djela ispuštajući navode da „tvar sadrži više od 0,2 % tetrahidrokanabinola“ budući da navod takvog sadržaja nije naveden niti u činjeničnom opisu prekršaja na način kako je prekršaj opisan u optužnom prijedlogu jer je u činjeničnom opisu prekršaja kako je on naznačen u optužnom prijedlogu navedeno da je okrivljenik „…zatečen u neovlaštenom posjedu jednog ručno spravljenog papirnatog smotuljka sa sadržajem mješavine duhana i droge „cannabis-marihuana“ sveukupne mase 0,4 grama…“.

5.2. Dakle, i u činjeničnom opisu prekršaja na način kako je on opisan u optužnom prijedlogu i u činjeničnom opisu prekršaja iz izreke pobijane presude jasno je da se okrivljeniku stavlja na teret i da je proglašen krivim za posjedovanje droge – marihuane. Budući da je općepoznata činjenica da je marihuana biljka sa sadržajem THC-a iznad 0,2 %, nije nužno da činjenični opis prekršaja u kojem je opisano neovlašteno posjedovanje droge – marihuane sadrži THC-a iznad 0,2 %.

5.3. Stoga, budući da činjenični opis prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret sadrži sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da mu je povrijeđeno elementarno pravo na obranu jer mu nikada nije dostavljen vještački nalaz te mu je time onemogućeno da se na isti očituje odnosno da može kritičkim osvrtom preispitati predmetni nalaz postavljanjem pitanja ili primjedbi vještaku. Time očigledno okrivljenik ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

6.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno pravo obrane i da je to utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

6.2. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zaprimio Zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić 18. siječnja 2024., nakon čega je zakazao glavnu raspravu za 22. veljače 2024. na kojoj je proveden dokaz čitanjem predmetnog zapisnika o vještačenju, a na koju glavnu raspravu okrivljenik iako uredno pozvan nije došao niti je svoj nedolazak opravdao.

6.3. Stoga, budući da okrivljenik uredno pozvan na glavnu raspravu nije došao, a niti je svoj nedolazak opravdao, jasno je da mu je dana mogućnost da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, a koju mogućnost okrivljenik svojim nedolaskom nije iskoristio.

6.3. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

7. Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. L. D. H. nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Za prekršaj za koji je okr. L. D. H. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od 5.000,00 do 20.000,00 kuna (protuvrijednost 663,61 do 2.654,46 eura) ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna od 663,61 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7.2. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge u točki II. izreke pobijane presude, ovaj sud drži da je ista na zakonu osnovana, sukladno članku 76.a stavak 1. i stavak 3. Prekršajnog zakona, budući da se radi o predmetima čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je takvo oduzimanje u skladu i s načelom razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona.

7.2.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja predmeta iz točke III. izreke pobijane presude, po ocjeni ovog suda nisu ispunjeni uvjeti za oduzimanje biljne materije 4,8 grama. Naime, u provedenom dokaznom postupku odnosno toksikološkim vještačenjem utvrđeno je da biljna materija 4,8 grama je konoplja koja sadrži manje od 0,2 % tetrahidrokanabinola (THC) i 8,3 kanabidiola (CBD), pa tu biljnu materiju okrivljenik nije neovlašteno posjedovao. Stoga, budući da se ne radi o predmetima koje prema zakonu okrivljenik ili druga osoba ne može posjedovati ili predmeti čije je posjedovanje ili promet zabranjen ili ograničen ili predmeti namijenjeni prometu, ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim uvjetima (s nadzornim markicama i slično), a niti je oduzimanje tih predmeta potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga, predmeti oduzeti od okrivljenika prema točki III. izreke pobijane presude, imaju se vratiti.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. kolovoza 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.