Broj: IR-135/2024

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. K. K., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okr. K. K., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, broj: Pp- 1104/2024-4 od 31. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okr. K. K. i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanim rješenjem, okr. K. K. su na temelju čl. 130. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), produljene mjere opreza zabrane približavanja (posjećivanja) caffe baru „C.“ u I.-g., xx. B. Z. xx, na udaljenost manju od 100 metara te zabrana približavanja D. K. iz G. B., rođ. 13.01.1995., na udaljenost manju od 100 metara, zabrana uspostavljanja i održavanja veze s D. K., a određene se najdulje do donošenja pravomoćne presude u ovom predmetu.

2. Protiv tog rješenja okr. K. K. je pravodobno podnijela žalbu, predlažući usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, uz ocjenu navoda žalbe, odlučujući sukladno odredbi čl. 211. st. 3. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su postojale zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja o određivanju mjere opreza te da okrivljenica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost pobijane odluke.

5. Okr. K. K. u žalbi navodi da joj se zdravstveno stanje pogoršalo nakon što su policijski službenici neprofesionalno postupali prema njoj pa je medicinski zbrinuta, dalje u žalbi kritizirajući postupanje policije, ističući da je cijeli postupak utemeljen na neistinitoj prijavi D. K. te da nema dokaza da bi ona počinila prekršaj za koji se tereti jer nema niti video zapisa, a zapravo je D. K., djelatnica caffe bara nasrnula na nju uzimajući si za pravo da ju tjera iz objekta iako je okr. pravno gledajući još uvijek zaposlenica tog bara, time da navodi da će se pridržavati svih mjera koje su joj određene, iako smatra da za njih nije bilo potrebe.

5.1. U odnosu na navode žalbe kojima okr. K. K. osporava krivnju za prekršaj koji joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret, ističe se da se u ovoj fazi prekršajnog postupka ne odlučuje o krivnji, o kojoj će se odlučiti tek po pravomoćnom okončanju postupka, već se određivanjem navedenih mjera opreza samo preveniraju moguće situacije, u kojima bi se okr. K. K. u budućnosti, do pravomoćnog okončanja ovog prekršajnog postupka, odnosno do pravomoćnosti presude, mogla na sličan način protupravno ponašati. U odnosu na primjedbe kojima se prigovara radu policije, ukazuje se okrivljenici da iste može uputiti nadležnoj policijskoj postaji.

5.2. Stoga, budući je protiv okr. K. K. podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a čl. 130. st. 1. PZ-a propisano je, između ostalog, da u postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primjeni jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno radi sprječavanja okrivljenika da, između ostalog, čini nove prekršaje, ispunjene su zakonske pretpostavke za određivanje mjere opreza. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud, na prijedlog tužitelja, pravilno i zakonito rješenjem produljio okrivljenici mjere opreza određene po tužitelju (čl. 130. st. 6. PZ-a), s ciljem sprječavanja okrivljenice u daljnjem činjenju prekršaja.

5.3. U smislu čl. 130. st. 5. PZ-a sud će tijekom trajanja prekršajnog postupka ispitivati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istima te mjere opreza produljiti ili ukinuti ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njihovu primjenu.

6. Ovdje je potrebno napomenuti da iako se načelo razmjernosti prema kojem „svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ u čl. 51.a PZ-a propisuje kao imperativ samo u odnosu na izrečene zaštitne mjere koje su prekršajnopravne sankcije, a ne i na mjere opreza koje po svom sadržaju i prirodi nisu sankcije već predstavljaju mjere osiguranja u tijeku postupka radi prevencije okrivljenice da, između ostaloga, počini novi prekršaj, ovaj sud smatra da su predmetne mjere opreza po svom sadržaju primjerene okolnostima prekršaja koji joj se stavljaju na teret s ciljem sprječavanja iste u daljnjem činjenju prekršaja za vrijeme trajanja ovog postupka.

7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 21. kolovoza 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, oštećenicu i tužitelja.