Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-957/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Roberte Pandže kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. & V. u R., protiv tuženika Z. Š. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. Š. odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-385/2022-5 od 6. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice I. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-385/2022-5 od 6. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži naložiti tuženiku isplatu 40.000,00 eura u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uvećano za ugovorenu kamatu od 5 % počam od 9. veljače 2001. do 8. veljače 2017. a od 9. veljače 2017. pa do isplate uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, dok je pod točkom II. izreke odlučeno kako je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 9.375,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredbi postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije ispunjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tužiteljica u žalbi.

5. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za isplatu svote od 40.000,00 eura koju svotu je tuženiku, 9. veljače 2001. pozajmila sada pok. majka tužiteljice te kako ju tuženik nije vratio, 8. veljače 2013. sastavljena je Izjava gdje tuženik izjavljuje da prednici tužiteljice duguje 20.000,00 eura sa pripadajućim kamatama od 5% godišnje te je naposlijetku, tuženik sa prednicom tužiteljice 17. veljače 2016. sačinio, potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika Izjavu o priznanju duga (dalje: Izjava) gdje izjavljuje da je prednici tužiteljice dužan 40.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, koju obvezu nije izvršio.

6. Prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim prigovor zastare pravilnom primjenom odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje ZOO) budući da je tuženik 17. veljače 2016. pismeno priznao zastarjelu obvezu koja se onda smatra odricanjem od zastare a tužba je podnijeta 1. travnja 2019.

7. Međutim, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev zbog toga, što se Izjavom, za koju nije sporno da njome tuženik u odnosu na prednicu tužiteljice potvrđuje da je joj je dužan 40.000,00 eura koji dug je nastao tijekom trajanja bračne zajednice s tužiteljicom, tuženik obvezuje nesporni dug isplatiti u trenutku kada se naplati iz presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1266/12 od 19. prosinca 2014. te po pravomoćnosti presude i naplati tražbine iz te presude uz ½ dijela pripadajuće kamate iz navedene presude prednici tužiteljice a ukoliko ona u međuvremenu premine, obvezuje se ovu isplatu izvršiti tužiteljici odnosno, D. Š., pa do zaključenja glavne rasprave nije nastupio odgodni uvjet ovog ugovora.

8. Naime, prvostupanjski sud s obzirom na ovako zaključenu Izjavu ocjenjuje da su stranke tog ugovora sporazumno odredile novi rok povrata zajma koji ima značenje određivanja novog roka povrata pozajmljenog novca i to novog odgodnog roka iz čl. 270. ZOO pa kako se radi o odgodnom roku za povrat dugovane svote, vezanom vremenom naplate potraživanja tuženika iz parnice P-1266/12, radi se o ugovaranju odgodnog roka koji je dopušten i ugovor valjan jer ugovaranje roka nije suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva te se na odgovarajući način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu iz odredbe čl. 301. ZOO. 9. Tako, budući da je nesporno kako tuženik još nije naplatio svoje potraživanje iz označene parnice u vrijeme zaključenja glavne rasprave jer tuženikov dužnik nema sredstava a naplatu može ostvarivati i na cjelokupnoj imovini svog dužnika koju ima, ili će ju steći u vremenu u kojem tuženik ima pravo zahtijevati naplatu na temelju pravomoćne presude i koja tražbina zastarijeva za 10 godina (čl. 233. st. 1. ZOO), zaključuje da je ugovoren odgodni rok vezan za dan koji se nije dogodio.

10. Prvostupanjski sud je donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 270. st. 2. ZOO ocjenjujući pravni posao odnosno Izjavu, ugovorom koji je sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom te primjenjuje odredbu čl. 301. ZOO gdje je propisano da kad učinak ugovora počinje od određenog vremena, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu a kad učinci ugovora prestaju važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu.

11. Ovo stoga, što je pravni posao nastao u trenutku kada se sklopi s odgodnim odnosno suspenzivnim uvjetom dakle, odgođen je njegov učinak odnosno postanak, prestanak ili promjena a sklapanjem pravnog posla pod odgodnim uvjetom nastaje i pravni posao i subjektivno pravo, samo je ostvarenje tog prava odgođeno što je propisano u odredbi čl. 297. st. 1. ZOO prema kojoj je ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice a sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu prema čl. 297. st. 2. ZOO, ako je

udovolji, učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja.

12. U ovom slučaju stranke nisu sklopile ugovor pod odgodnim uvjetom jer njegov nastanak ne ovisi o budućoj neizvjesnoj činjenici a nastup učinka zajma se ne veže uz nastup neke buduće i neizvjesne okolnosti. S obzirom da se prema izričitom sadržaju Izjave a sukladno odredbi čl. 319. st. 1. ZOO, odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, prednica tužiteljice i tuženik su samo odredili vrijeme ispunjenja ugovora kao njegov sporedni sastojak a nisu sklopili ugovor o zajmu pod odgodnim uvjetom.

13. Rok kao bitan sastojak ugovora mora biti izričito ugovoren odnosno, mora biti ugovoren raskid kao posljedica neispunjenja obveze u ugovorenom roku. Rok je bitan sastojak ugovora i kad nije ugovoren ako je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla, što sve ovdje nije slučaj pa tako rok u ovom ugovoru ne predstavlja bitan sastojak ugovora.

14. Prema odredbi čl. 362. ZOO kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje a ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

15. U smislu odredbe čl. 173. st. 1. ZOO dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom a stranke tog ugovora, Izjave, su predvidjele rok za ispunjenje u trenutku kada se tuženik naplati iz presude posl.br. P-1266/12 od 19. prosinca 2014. koja tada još nije bila pravomoćna.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima upućuje na ranije ugovore sklopljene između prednice tužiteljice i tuženika s obzirom da su Izjavom konačno odredili svoja prava, obveze i dospijeće obveze tuženika.

17. Kako se ne radi o nemogućem odgodnom uvjetu s obzirom da se ne radi o uvjetno sklopljenom ugovoru, ne dolaze do primjene odredbe čl. 298. i 301. ZOO na primjenu kojih upućuje tužiteljica u žalbi pa kako tijekom ovog postupka nije utvrđeno da je ispunjenje obveze postalo nemoguće, kako to tvrdi žaliteljica navodom da svoje potraživanje iz druge parnice tuženik nikada neće moći ostvariti zbog očite prezaduženosti i nedostatka novčanih sredstava njegova dužnika, čega je tuženik bio svjestan (a koje činjenice nisu utvrđene u ovoj parnici), nisu ostvareni žalbeni razlozi

18. Budući da je vrijeme ispunjenja sporedni sastojak ugovora i ne radi se o ugovoru sklopljenom u smislu odredbe čl. 297. st. 1. ZOO odnosno, pod uvjetom da nastanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice a imajući na umu da rok za ispunjenje nije protekao, niti je u ovom postupku utvrđeno da postoji nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana odnosno, da bi za nemogućnost ispunjenja odgovarao tuženik u smislu odredbi čl. 373. i 374. ZOO a tužiteljica nije postupila sukladno odredbi čl. 362. st. 2. i 3. ZOO, valjalo je primjenom odredbe čl. 368 st. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

19. Odluka o parničnom trošku tuženika donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

U Zagrebu 20. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek, v.r.