Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-449/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. - C. d.o.o., J., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv ovršenice A. B. d.d., Z., OIB: …, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-153/2024-2 od 16. veljače 2024., 20. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja B. - C. d.o.o. i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-153/2024-2 od 16. veljače 2024. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-153/2024-2 od 16. veljače 2024., odbačen je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu od 10. siječnja 2024., kao nedopušten.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13. i 93/14., dalje: OZ). Predlaže pobijanu odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno pobijanu odluku ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 8.901,80 eura.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

5. Polazeći od utvrđenja da je ovrhovoditelj, sukladno odredbi čl. 209. OZ-a, ovršnu ispravu (temeljem koje predlaže odrediti ovrhu u ovoj pravnoj stvari), podnio na izravnu naplatu Financijskoj agenciji 24. studenog 2023., nakon čega je Financijska agencija vratila ovrhovoditelju osnovu za plaćanje (ovršnu ispravu temeljem koje predlaže odrediti ovrhu), iz razloga jer je prema izračunu Financijske agencije i podacima o uplati i prijeboju, dug po osnovi za plaćanje (ovršnoj ispravi temeljem koje ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu) naplaćen u cijelosti, prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji da se naplata na temelju ovršne isprave nije mogla provesti preko Financijske agencije (izravnom naplatom), već da je došlo do spora između ovrhovoditelja i Financijske agencije (o tome je li Financijska agencija pravilno obračunala tražbinu ovrhovoditelja), imajući u vidu da ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu sudu tvrdi da njegova tražbina nije u cijelosti naplaćena, koju spornu činjenicu je, sukladno odredbi čl. 206. st. 6. OZ-a, moguće rješavati samo u posebnom parničnom postupku, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja te odbacuje prijedlog za ovrhu, pozivajući se na odredbu čl. 211. OZ-a, u svezi s 209. stavak 1. OZ-a.

6. Žalbenim navodima ovrhovoditelj upire na to da je dug pokušao naplatiti putem FINA-e, koju naplatu je FINA odbila s obrazloženjem da po predmetnom zahtjevu nije u mogućnosti postupiti, o čemu je izdala potvrdu, čime smatra da su ispunjene pretpostavke iz čl. 211. OZ-a za ovrhu putem suda na temelju pravomoćne i ovršne presude, na što nije od utjecaja činjenica da je FINA kao razlog zbog kojeg nije u mogućnosti postupiti po predmetnom zahtjevu, navela da smatra da je potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti naplaćeno.

7. U žalbenom stupnju postupka, dakle, sporno je - može li ovrhovoditelj osnovano zatražiti sudsku ovrhu ukoliko je izvansudska ovrha bila nemoguća pri provedbi u Financijskoj agenciji iz razloga jer je prema izračunu Financijske agencije i podacima o uplati i prijeboju, dug po osnovi za plaćanje (ovršnoj ispravi temeljem koje ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu) naplaćen u cijelosti.

8. Po stavu ovoga suda drugog stupnja, u pravu je ovrhovoditelj kada osporava zakonitost pobijanog rješenja, imajući u vidu da u situaciji kada nije moguće provesti izvansudsku ovrhu na temelju ovršnih isprava koje bi trebale poslužiti kao osnova ovrhe s obzirom na propisane uvjete, ovrhovoditelj ima pravo pravnu zaštitu ostvarivati podnošenjem ovršnog prijedloga sudu.

9. Naime, iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu od 10. siječnja 2024., radi naplate novčane tražbine koju je naznačio u iznosu od 473.437,13 eura, predlaže odrediti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice, na temelju pravomoćne i ovršne presude (presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-328/2014 od 26. veljače 2015., ispravljene rješenjima istoga suda, poslovni broj P-328/2014 od 27. ožujka 2015., P- 328/2014 od 27. svibnja 2015. i P-328/2014 od 8. lipnja 2015., koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-3695/2019-3 od 6. veljače 2020.), prilažući uz prijedlog za ovrhu obračun potraživanja prema kojem je ovršenica dosadašnjim uplatama podmirila samo dio duga (zbog pogrešne metode obračuna zateznih kamata po Financijskoj agenciji), tako da duguje ovrhovoditelju još iznos od 473.437,13 eura (po osnovi neplaćenih zateznih kamata na dan 16. listopada 2023.).

10. Postupak izravne naplate novčane tražbine propisan je odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a iz kojeg proizlazi da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koji glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu o ovršnosti, odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

11. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom - ovršnom sudskom odlukom koja glasi na ispunjenje novčane tražbine temeljem koje je, stoga, bio dužan zatražiti od Agencije izravnu naplatu sukladno citiranom čl. 209. st. 1. OZ- a.

12. Prema odredbi čl. 211. OZ-a, sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

13. Iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi neupitnim da je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu naveo da je podnio zahtjev za izravnu naplatu nadležnoj agenciji, uz koji prijedlog je priložio Potvrdu FINA-e od 4. siječnja 2024. koju je ista izdala sukladno čl. 211. OZ-a (list 40 spisa), kojom se potvrđuje da je ovrhovoditelj 24. studenog 2023. podnio zahtjev za izravnu naplatu, uz koji zahtjev je dostavio specifikaciju potraživanja, po kojem FINA nije u mogućnosti postupiti, s time da se u navedenoj potvrdi pozvala na obrazložene razloge (zbog čega nije u mogućnosti postupiti po zahtjevu ovrhovoditelja) iz dopisa od 31. srpnja 2020. (list 45-47 spisa), pri čemu je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu priložio i Obavijest FINA- e o vraćanju osnove za plaćanje od 1. prosinca 2023. (list 48 spisa), kojom ga FINA obavještava o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (s obrazloženjem da je prema izračunu FINA-e i dostavljenim podacima o uplati i prijeboju, dug po osnovi naplaćen u cijelosti, upućujući ovrhovoditelja na potrebu obraćanja nadležnom sudu uz njezinu potvrdu iz čl. 211. OZ-a).

14. Dakle, iz navedenih isprava proizlazi da je ovrhovoditelj pokušao provesti ovrhu putem Agencije, ali mu je Agencija, pozivom na odredbu čl. 14. st. 1., čl. 15. i 16. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 71/18 i 46/22, dalje Pravilnik), vratila osnovu za plaćanje jer je utvrdila nemogućnost njezina izvršenja, pri čemu je ovrhovoditelj, dostavljajući uz zahtjev za izravnu naplatu specifikaciju potraživanja proizašlog iz naprijed opisane ovršne isprave, očito držao da ima pravo na naplatu upravo tako specificiranog potraživanja.

15. Ovrhovoditelj u ovom sudskom postupku (podnošenjem prijedloga za ovrhu), pokušava ostvariti novčanu tražbinu koja se odnosi na potraživanje proizašlo iz pravomoćne i ovršne sudske odluke (ovršne isprave), čiju visinu dokazuje priloženom specifikacijom potraživanja koju FINA nije izvršila.

16. Iz navedenog slijedi da FINA različito tumači ovršnu ispravu, tj. osnovu za plaćanje, u odnosu na utvrđivanje visine potraživanja, čime bi ovrhovoditelj bio doveden u bezizlaznu situaciju kada bi se prihvatilo stajalište prvostupanjskog suda, jer mu se ne bi meritorno odlučilo o zahtjevu za ostvarenje novčanog potraživanja, s obzirom na to da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem otklanja mogućnost provođenja sudske ovrhe.

17. Naime, odredbom čl. 14. st. 1. i 3. Pravilnika je propisano da ako Agencija prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, vraća osnovu za plaćanje donositelju odnosno podnositelju, uz obrazloženje svih razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti, a da će na zahtjev ovrhovoditelja Agencija izdati pisanu obavijest o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje.

18. Dakle, Agencija je u konkretnom slučaju zaključila da se na temelju podnesenih isprava ne može provesti zatražena naplata, u kojoj procesnoj situaciji nije moguće odbaciti prijedlog za sudsku ovrhu pozivom na odredbu čl. 211. OZ-a, jer je sudska ovrha prema navedenoj odredbi dopuštena ako se na temelju podnesenih isprava nije mogla provesti ovrha preko Agencije, a očito je da se ovrha preko Agencije u konkretnom slučaju nije mogla provesti.

19. Naime, pretpostavka za dopustivost tražiti sudsku ovrhu na novčanim sredstvima na računima ovršenika je u otklanjanju (odbijanju) FINA-e provedbe izravne naplate prethodno dostavljene joj osnove za plaćanje, pri čemu nije od utjecaja zbog kojih razloga izravna naplata nije provedena – jesu li ti razlozi osnovani ili neosnovani te čine li stvarnu zapreku zbog koje izravna naplata nije bila moguća, na što žalbenim navodima ovrhovoditelj osnovano upire.

20. Stoga, zaključak FINA-e da je prema njezinom izračunu dug po spornoj osnovi naplaćen u cijelosti (radi čega izdaje ovrhovoditelju potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje), ne predstavlja razlog zbog kojeg ne bi bila dopuštena predmetna ovrha, pored nesporne činjenice da je ovrhovoditelj protiv ovršenice, na temelju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude), zatražio ovrhu radi namirenja novčane tražbine na računima ovršenika preko FINA-e te da je FINA dostavila ovrhovoditelju obavijest o vraćanju osnove za plaćanje iz razloga nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanja, iz čega neupitnim slijedi kako se naplata preko FINA-e nije mogla provesti, slijedom čega ovrhovoditelj može tražiti sudsku ovrhu osnovom čl. 211. OZ-a.

21. Pri tome je za obrazložiti da je pogrešno pozivanje suda prvog stupnja na odredbu čl. 206. st. 6. OZ-a, na temelju koje cijeni da je u konkretnom slučaju došlo do spora između ovrhovoditelja i FINA-e, imajući u vidu da se mogući sporovi između stranaka, odnosno stranaka i Agencije, odnose na postupanje Agencije prema rješenju o ovrsi (kojim se nalaže Agenciji da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditelja, koje rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate, kako je to propisano odredbom čl. 206. st. 5. i 6. OZ-a, u svezi s čl. 204. st. 1. OZ-a), dakle na postupanje FINA-e u postupku provedbe ovrhe na novčanoj tražbini po računu ovršenika (u kojem slučaju ovrhovoditelj ima pravo od FINA-e tražiti naknadu eventualne štete u smislu čl. 213. u vezi s čl. 201. OZ-a), što ovdje nije slučaj, jer u postupku izvansudske ovrhe ovrhovoditelju ne stoje na raspolaganju sredstva koja ima u postupku koji se vodi pred sudom.

22. Na temelju naprijed navedenog, proizlazi da je u pravu ovrhovoditelj kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je njegov prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika odbacio kao nedopušten, zbog čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja valjalo uvažiti, a prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će ponovno ocijeniti prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika u skladu s navodima iz ovoga rješenja te odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za ovrhu (točka I. izreke ovog rješenja).

23. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

U Zagrebu 20. kolovoza 2024.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.