REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1418/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB 82925459345, Osijek, L. Jagera 5, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Borić & Toš d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 68, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate iznosa od 968,78 eur, odlučujući tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-311/2023 od 7. veljače 2024., 20. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-311/2023 od 7. veljače 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 259,96 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-311/2023 od 7. veljače 2024. točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 968,78 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 806,91 eur. Točkom III. izreke presude odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eur.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je potrošač Ivan Brajković kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 029-50-2905717 od 23. lipnja 2005. Ugovorom o ustupu tražbine od 17. listopada 2019. potrošač Ivan Brajković ustupio je tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetne odredbe u tom ugovoru o kreditu o valutnoj klauzuli. Sud je utvrdio da se radi o tražbini nastaloj po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o krediti, a na temelju pravomoćne presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja se tražbina može ustupiti. Nadalje sud je saslušanjem svjedoka Ivana Brajkovića utvrdio da se utvrđenja suda iz pravomoćne presude iz potrošačkog kolektivnog spora odnose i na konkretni slučaj, budući da valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva. O toj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ista je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega je ta odredba nepoštena i posljedično ništetna. Isto tako prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) poslovni broj Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018. Kako se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem uplata na temelju ništetne odredbe ugovora, sud je zatezne kamate odredio od dana plaćanja. Na utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku, odredbe članaka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09; dalje: ZZP/07) te članaka 80. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 126/15 i 126/22; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

4. Protiv označene presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači, odnosno ukine presudu u pobijanom dijelu. U žalbi navodi da u konkretnom slučaju sud nije mogao primijeniti odredbu članka 502.c ZPP-a jer tuženik kao trgovačko društvo ne može imati sva prava kao korisnik kredita i smislu zajamčenih prava potrošačima. U tom smislu ostaje kod prigovora aktivne legitimacije istaknutog tijekom prvostupanjskog postupka. Pobija i pravno stajalište prvostupanjskog suda o ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli tvrdeći da su sporne odredbe ugovora o kreditu bile razumljive i da su tuženik i korisnik kredita pojedinačno pregovarali o valuti. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, da je pogrešno odbijen njegov prigovor zastare, da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, a eventualno ništetne odredbe ugovora manjeg značaja pa je prvostupanjski sud trebao po članku 326. stavku 2. ZOO-a, odbiti tužbeni zahtjev. Smatra da se sud pogrešno poziva na odredbu članka 1115. ZOO-a o nesavjesnom stjecatelju. Pobija o odluku o parničnom trošku. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 314,37 eur.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu i sudske pristojbe u iznosu od 259,96 eur.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je povrat iznosa koji je tuženik primio u okviru otplate kredita koji je obračunavan temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, koja je tražbina ustupljena tužitelju od strane potrošača Ivana Brajkovića.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik kao kreditor s korisnikom kredita sklopio 23. lipnja 2005. Ugovor o kreditu u svrhu kupnje automobila marke Dacia. Nije sporno da je korisnik kredita sklopio s tužiteljem 17. listopada 2019. Ugovor o ustupu tražbine nastale po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

10. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine te osnova tužbenog zahtjeva.

11. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 80. stavka 1. ZOO-a odbio kao neosnovan tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije. Naime, prijenos potrošačkih prava nije prijenos prava strogo osobe naravi te se tražbina iz potrošačkih ugovora može ustupom prenijeti na drugu osobu (tako ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-5366/2021 od 25. siječnja 2023. i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-1153/2023 od 4. siječnja 2024.)

12. Žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno odbio prigovor zastare, ovaj sud smatra neosnovanim, jer je VSRH u predmetu poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018. razriješio pitanje zastare obrazlažući da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništenog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članka 104. stavka 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13. Kako je presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. veljače 2023. to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi o (ne)ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli, jer je prvostupanjski sud ne samo pozivom na postupak kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, već i izvođenjem dokaza saslušanjem korisnika kredita utvrdio da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne budući da se s korisnikom kredita nije pojedinačno pregovaralo. Dakle, sud je u pojedinačnom potrošačkom sporu izveo sve predložene dokaze na okolnost pregovaranja i obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi pa tuženik neosnovano u tom dijelu osporava prvostupanjsko utvrđenje.

15. Tuženik ne osporava visinu tražbine, već njenu osnovanost te tijek zateznih kamata. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilo ocijenio da se tuženik ne može smatrati poštetnim stjecateljem (članak 1115. ZOO-a), jer je predmetnu tražbinu stekao na temelju ništetnih valutnih klauzula.

16. Neosnovano tuženik navodi da je odluka o trošku nepravilna u dijelu kojim je sud odredio naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eur iz razloga što je tužitelj pozvan na plaćanje upravo toga iznosa sudske pristojbe, a što je i platio.

17. Slijedom navedenog valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

18. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Zagreb, 20. kolovoza 2024.

Sutkinja

Nevenka Marković