REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6102/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca:

Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika G. P., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika G. P., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, Prekršajni odjel od 27. svibnja 2024., poslovni broj: Pp-1115/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba okrivljenika G. P. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik G. P. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona i iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, za koje mu je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.260,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od strane policije.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi okrivljenik navodi kako se ne uvažava njegova obrana, već je u potpunosti dana vjera iskazu policijskog službenika I. H., koji da od trenutka zaustavljanja nije sačekao da prođe 15 minuta od zadnje konzumacije pive, već je odmah pristupio alkotestiranju, čime da je prekršio uputstvo o uporabi alkometra Drager, te je na taj način očitana daleko veća koncentracija nego što je u stvarnosti bila, a što da je vidljivo i u nečitkim brojkama koje su upisane u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, te da je broj 4. kod navođenja početka alkotestiranja u 19,40 sati podebljan nekoliko puta. Stop tablica da je bila podignuta tek kad je vozilom prišao na oko 3 metra u blizinu policijske postaje, te da je stoga bio uvjeren da policijski službenik zaustavlja vozača iza njega, pa se nije zaustavio, ali to je učinio nakon 500 metara što i sam policijski službenik priznaje da je skrenuo u dvorište, pa da nije bilo nikakvog namjernog bježanja. Moli da mu se kao olakotna okolnost uzme sudjelovanje u obrani suvereniteta i integriteta RH od 1991-1995, te da mu se umanji novčana kazna radi teške materijalne situacije (obnova obiteljske kuće u Pleternici i saniranje štete u stanu u Petrinji nakon potresa), dok mu je vozilo potrebno radi pretraga i kontrola koje često radi uslijed pogoršanja zdravlja.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ničim nije dovedeno u sumnju da je ispitivanje alkoholiziranosti okrivljenika izvršeno pravilno i na zakonom propisan način, jednom od metoda propisanih zakonom, pa stoga, po ocjeni ovog suda nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je predmetnog događaja okrivljenik upravljao vozilom pri koncentraciji od 1,81 g/kg alkohola u organizmu, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Dakle, u provedenom dokaznom postupku, nema dokaza koji bi upućivali na suprotno, pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Odluku o krivnji prvostupanjski sud temelji na detaljno provedenom postupku, uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu te iskazu policijskog službenika I. H., koji iskaz je ocijenio vjerodostojnim, i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Navedeni iskaz je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu, te provedenim dokazima ni na koji način nije dovedena u sumnju činjenica da je okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji na način kako mu se to stavlja na teret, kao i da nije zaustavio vozilo na znak policijskog službenika izraženog uz pomoć tablice „Stop policija“, te da je upravljao vozilom a da pri tom nije koristio sigurnosni pojas tijekom vožnje.

11. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik I. H., neosnovano teretio okrivljenika, a koji je decidirano iskazao da prilikom testiranja vozač nije osporavao očitanu koncentraciju alkohola te je uredno potpisao zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, u kojem je čitljivo navedeno vrijeme postupanja prema okrivljeniku, kao i očitana koncentracija alkohola.

12. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja međutim ispitivanje alkoholiziranosti je utvrđeno uređajem Drager od strane ovlaštene službene osobe te je okrivljenik bez primjedbi potpisao zapisnik o ispitivanu alkoholiziranosti i odbio je stručan pregled – uzimanje krvi i urina radi analize, a što je konstatirano u zapisniku o alkotestiranju.

13. Dakle, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

14. Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 1,81 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja su bez ikakve valjane argumentacije, kao i navodi da nije počinio djelo iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona.

15. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud iste utvrdio ispod propisanog posebnog minimuma novčanih kazni, a navodi žalbe, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do daljnjeg ublažavanja izrečene novčane kazne u ukupnom iznosu.

16. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura, ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to znatno ispod, posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je utvrđena novčana kazna, kako za to djelo tako i za djela iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona i 163. stavka 8. istog Zakona primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

17. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, koji je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, počinjenog na način da je upravljao vozilom B kategorije iako je u organizmu imao 1,81 g/kg alkohola, počinjen u stjecaju s težim djelom kršenja prometne discipline iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, očito u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Duljina trajanja izrečene mjere od 2 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, naročito visini koncentracije alkohola u njegovom organizmu u vrijeme počinjenja djela.

18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

U Zagrebu 20. kolovoza 2024.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.