Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1197/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja H. E. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz OD C. G. & E., protiv protivnika osiguranja Ž. D., OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P., radi naplate, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-493/2024-3 od 08. srpnja 2024., dana 20. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protivnika osiguranja te se ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-493/2024-3 od 08. srpnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu 14.162,09 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, te troškova ovršnog postupka posl. br. Ovrv-6371/2022 u iznosu 533,72 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. veljače 2023. pa do isplate, zabranjuje se svim bankama kod kojih se vodi račun ili se nalaze novčana sredstva protivnika osiguranja, a prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja Ž. D., nositelj poljoprivrednog gospodarstva D. Ž., sa sjedištem u M., OIB: …, da prema nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe s bilo kojeg računa protivnika osiguranja, isplate iznos od 14.162,09 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu, kao i iznos 533,72 eura zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom na taj iznos od 27. veljače 2023. do isplate, te se isti ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim namirenja osigurane tražbine i troškova postupka a provedbom prethodne mjere predlagatelj prava stječe založno pravo na novčanim sredstvima protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate. Provedbu točke I/1. izreke rješenja izvršit će Financijska agencija dok zabrana iz točke I/1. izreke traje najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. Ujedno je u toč. II izreke obvezan protivnik osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja trošak postupka u iznosu 625,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. srpnja 2024. do isplate.

2. Protiv rješenja žali se protivnik osiguranja iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), dalje OZ sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 332. OZ prema kojoj će sud odrediti prethodnu mjeru na temelju odluke suda koja nije postala ovršna ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje opasnosti da bi se bez toga osiguranje onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine, dok je posebnom odredbom čl. 333. st. 1. OZ propisano kako će se smatrati da opasnost u smislu odredbe članka 332. OZ postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju platnog naloga, odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji su izdani na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice i čeka, protiv kojih je pravodobno podnesen prigovor, a u ovom predmetu je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-6371/2022 izdanom od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika K. L., iz … veljače 2023. protivniku osiguranja naloženo da predlagatelju osiguranja u roku od osam dana namiri novčanu tražbinu navedenu u točki I izreke pobijanog rješenja, pa kako je na navedeno rješenje protivnik osiguranja izjavio prigovor povodom kojeg je opisano rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve ovršene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i to rješenjem.

Povrv-101/2023-2 od 24. svibnja 2023.

5. U žalbi pak protivnik osiguranja navodi kako u pobijanoj odluci sud prvog stupnja nije niti utvrđivao opasnost da bi bez određene prethodne mjere došlo u pitanje namirenje tražbine predlagatelja osiguranja u smislu čl. 332. st. 2. OZ jer postoji pretpostavljena opasnost iz čl. 333. OZ. te tako rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije doneseno niti na temelju mjenice, niti čeka, niti presude u kaznenom postupku, niti je posrijedi neka odluka koja se mora ovršiti u inozemstvu, niti presuda na temelju priznanja, niti nagodba sklopljena pred sudom ili upravnim tijelom, niti neka javnobilježnička odluka ili isprava već je isto doneseno temeljem izvoda iz poslovnih knjiga predlagatelja osiguranja pa da ne postoji pretpostavljena opasnost iz čl. 333. OZ, obzirom da predlagatelj osiguranja nije u prijedlogu za osiguranje niti naveo neke okolnosti iz kojih bi proizlazila opasnost da se njegova tražbina neće moći namiriti, niti dokaze koji bi podupirali postojanje neke takve opasnosti. Pri tome, protivniku osiguranja, koji je kooperant društva P. d.d.; te mu treba u neposredno predstojećem razdoblju isporučiti 1.200 tona rajčice uz angažman većeg broja radnika-prijeti opasnost da bi se provedbom prethodne mjere ozbiljno ugrozilo njegovo poslovanje jer na raspolaganju ima tek novac koji je doista potreban za organiziranje berbe rajčice te mu na opisani način prijeti veća imovinska šteta.

6. Pravilno u takvoj situaciji protivnik osiguranja ističe kako se navedena zakonska presumpcija odnosi na situaciju kada je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdano na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice i čeka. Javna isprava je u smislu čl. 230. ZPP isprava koju je u propisanom obliku izdao ili potvrdio državni ili drugi ovlašteni organ (npr. javni bilježnik) u okviru svojih ovlasti te ona dokazuje ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. Iz sadržaja predmetnog spisa nesumnjivo je da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije donijeto na temelju javne niti javno ovjerovljene isprave, mjenice niti čeka, jer takvo svojstvo nema izvod otvorenih stavaka predlagatelja osiguranja pa niti njegov račun. Upravo čl. 230. ZPP određuje kako je samo isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu-javna isprava, te ista dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, pa je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

7. Iz izloženog proizlazi da predlagatelj osiguranja u smislu odredbe čl. 333. st. 1. OZ-a ne mora dokazivati opasnost samo ukoliko su platni nalog ili rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdani temeljem točno određenih isprava i to: javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice ili čeka. Iz priloženog rješenja o ovrsi jasno je da je isto izdano na temelju računa predlagatelja osiguranja koji račun nema svojstvo javne ili ovjerovljene isprave, a naravno da se ne radi niti o mjenici ili čeku. Stoga je predlagatelj, kao u konkretnom predmetu, u situaciji kada i raspolaže rješenjem o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave protiv kojeg je podnesen pravodobni prigovor, a koje rješenje nije izdano temeljem jedne od isprava iz čl. 333. st. 1. toč. 1. OZ-a dužan učiniti vjerojatnim i postojanje opasnosti iz. čl. 332. st. 2. OZ-a.

8. Prema ocjeni ovog suda pogrešno je pozivanje predlagatelja osiguranja i suda na odredbu čl. 333. st. 1. toč. 3. OZ-a, jer predlagatelj osiguranja za sada ne raspolaže odlukom suda koja nije postala ovršna, a koja bi se morala ovršiti u inozemstvu pa navedena zakonska odredba prema kojoj predlagatelj ne mora učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti. iz čl. 332. st. 2. OZ-a u konkretnom predmetu nije primjenjiva.

9. Primjerice i Vrhovni sud RH u odluci Rev-162/2010 utvrđuje kako nema zakonskih pretpostavki za određivanje prethodne mjere jer primjerice račun koji odvjetnik izda klijentu za obavljene odvjetničke usluge je vjerodostojna isprava ali ne i javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP.

10. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj predložio donošenje prethodne mjere na temelju vjerodostojne isprave i to računa utemeljenog na izvatku iz poslovnih knjiga, dakle, ne javne isprave ili javno ovjerovljene, mjenice ili čeka, dok primjena navedene odredbe dolazi u obzir samo u navedenim slučajevima iz čl. 333. st. 1. toč. 1. OZ, a isto tako, nije dokazano niti da je ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 332. st. 1. OZ, slijedom čega predlagatelj osiguranja nije dokazao pretpostavke za određivanje predložene prethodne mjere.

11. Kako zbog pogrešnog tumačenja odredbe čl. 333. st. 1. OZ-a u svezi sa čl. 332. st. 2. OZ-a prvostupanjski sud sadržaj prijedloga nije ocjenjivao s aspekta vjerojatnosti opasnosti da bi se bez izdane mjere predlagatelja onemogućilo ili mu znatno otežalo ostvarenje tražbine, valjalo je prihvaćanjem kao osnovane žalbe protivnika osiguranja temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

12. U nastavku prvostupanjski će sud, imajući u vodi izloženo shvaćanje ovog suda glede primjene odredbe čl. 333. st. 1. OZ-a, ponovno odlučiti o prijedlogu predlagatelja te o cjelokupnim troškovima postupka vodeći računa o tome da je sa dijelom zahtijevanih troškova predlagatelj pravomoćno odbijen (toč. IV.).

U Zagrebu 20. kolovoza 2024.

Sudac

Josip Grubišić, v.r.