- 1 -              Revd 3871/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3871/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., B., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. o. d.d., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P., S. i F. u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2065/2020-6 od 22. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4910/2007-172 od 23. prosinca 2019., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn-4910/2007-181 od 5. veljače 2020., u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2065/2020-6 od 22. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4910/2007-172 od 23. prosinca 2019., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn-4910/2007-181 od 5. veljače 2020.

 

2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost prijedloga jer smatra da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u pobijanoj presudi u skladu s shvaćanjima revizijskog suda, te predlaže istu odbiti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog.

 

3. Prijedlog je neosnovan.

 

4. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja koja glase:

 

              "1. Smatra li se povredom odredbe članka 8. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode iz 1971. ako drugostupanjski sud utvrdi da je u konkretnom slučaju mjerodavno pravo Republike Austrije, a na pitanja zastare evidentno primjenjuje odredbe nacionalnog materijalnog prava i praksu hrvatskih sudova?

              2. Može li sud primijeniti strano materijalno pravo koje uređuje zastaru na način da ekstenzivno tumači početak tijeka zastare za naknadu štete danom završetka liječenja, dok odredba glasi da zastara počinje teći u trenutku kada se pravo na naknadu štete prvi puta moglo ostvariti putem tužbe, a da korisniku naknade šteta i štetnik budu poznati u tolikoj mjeri da se tužba može podnijeti s izgledom za uspjeh?      

              3. Može li sud primjenjujući strano materijalno pravo koristiti shvaćanja iz prakse hrvatskih sudova vezano za tijek i završetak liječenja i računanje rokova zastare?"

 

5. Za postavljena pitanja predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer od tih pitanja zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, s tim da shvaćanje drugostupanjskog suda, izneseno u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1513/1990-2 od 13.11.1990. i Rev 1194/2014-3 od 12.12.2017.

 

6. Nižestupanjski sudovi su odbili, kao neosnovan, prigovor zastare, s tim da je drugostupanjski sud taj prigovor tuženika, u točkama 32. i 33., obrazložio na slijedeći način:

              "32. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer prema paragrafu 1489. ABGB zahtjevi za naknadu štete zastarijevaju u roku od 3 godine od trenutka u kojem oštećenik sazna za štetu i osobu oštećenika. Prema paragrafu 1478. AGBG zastara počinje teći u trenutku kada se dotično pravo prvi puta moglo ostvariti, pri tome je važna mogućnost ostvarivanja putem tužbe; korisniku naknade moraju šteta i oštećenik i štetnik biti poznati u tolikoj mjeri da može podnijeti tužbu sa izgledom za uspjeh, poglavito moraju biti poznati uzročna veza između štete i postupanjima kojima se tereti štetnik a i okolnosti koje opravdavaju krivnju.

 

33. Cijeneći pravilno utvrđene činjenice o tome da je liječenje tjelesnih ozljeda tužitelja završeno oko godinu dana nakon štetnog događaja, dakle u srpnju 2004., da je tužitelj u prosincu 2003. podvrgnut operativnom zahvatu, da je zadnji pregled otorinolaringologa izvršen 28. siječnja 2004., da je tužitelj tijekom liječenja i nakon toga na psihičkom planu razvio simptomatski PTSP uz razvoj komorbiditetnog depresivnog poremećaja i da je s psihijatrijskog stajališta posljednja kontrola izvršena tek 30. travnja 2010., evidentno je da je tužitelj tek završetkom liječenja sa izgledom za uspjeh mogao podnijeti predmetnu tužbu, jer je tek tada saznao za opseg štete, a kako je tužba podnesena 26. srpnja 2007., tuženikov prigovor zastare pravilno je ocijenjen kao neosnovan.

 

7. U odlukama VSRH Rev 1513/1990 od 13.11.1990. i Rev 1194/2014 od 12.12.2017., na koje se poziva tuženik, izražena su pravna shvaćanja prema kojima je u tim slučajevima trebalo primijeniti materijalno pravo Austrije jer se štetni događaj dogodio na teritoriju Austrije.

 

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer prema obrazloženju postavljenih pitanja tuženik polazi od tvrdnje da su nižestupanjski sudovi na pitanje zastare primijenili materijalno pravo RH, da su ekstenzivno tumačili početak tijeka zastare za naknadu štete i da su koristiti shvaćanja iz prakse hrvatskih sudova vezano za tijek i završetak liječenja i računanje rokova zastare, te postavljenim pitanjima zapravo osporavaju po drugostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje  i pogrešnu primjenu materijalnog prava, što nije smisao revizijskog postupka nego ujednačavanje sudske prakse .

 

9. Dakle, u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su na pitanje zastare primijenili austrijsko, a ne hrvatsko materijalno pravo (paragraf 1489. i 1478. AGBG-a) zbog čega postavljena pitanja nisu važna, a osim toga ni razlozi koji su navedeni uz navedena pitanja nisu primjenjivi u ovoj situaciji jer se odnose na situaciju kada je primijenjeno domaće materijalno pravo iako je trebalo primijeniti strano materijalno pravo. 

 

10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

11. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. prosinca 2023.