- 1 -              Revd 3641/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3641/2023-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. iz Z., radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1059/2021-2 od 29. prosinca 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2415/19-25 od 15. srpnja 2021., u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Tuženiku se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1059/2021-2 od 29. prosinca 2021. zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

              Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1059/2021-2 od 29. prosinca 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2415/19-25 od 15. srpnja 2021.

 

2.              Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

3.              Prijedlog je dopušten.

 

4.              U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pet pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u obrazloženju prijedloga postavljenih pitanja navodi zbog čega smatra da su postavljena pitanja važna.

 

5.              Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja, jer je izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda iznesenom u odlukama broj Rev-120/2023-2 od 18. veljače 2023., Rev-81/23-3 od 21. veljače 2023 Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023., kao i shvaćanju Ustavnog suda iznesenom u odluci broj U-III-5415-21 od 21. prosinca 2022. (tako i u Revd-1442/2023-2 od 25. travnja 2023. i dr.).

 

6.              Kako iz navedenog proizlazi da praksa viših sudova nije jedinstvena, time su ispunjeni uvjeti iz čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP-a te je valjalo dopustiti reviziju u odnosu na navedeno pravno pitanje.

 

7.              U odnosu na prvo postavljeno pitanje koje se odnosi na protivljenje čl. 190. st. 2. ZPP određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja nakon zaključenja prethodnog postupka, revizijski sud je ocijenio da revident nije iznio odgovarajuće razloge važnosti postavljenog pitanja jer je procesna situacija u odluci Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-281/2019 od 21. svibnja 2020. drugačija nego ona u ovom predmetu, jer je u toj odluci tužitelj nakon vještačenja povećao tužbeni zahtjev pri čemu nije vidljivo da je riječ o tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. ZPP, dok je u ovom konkretnom slučaju riječ o tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. ZPP u kojoj je tužitelj tek nakon dostave podataka od strane tuženika mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev te tužitelj nije povećao tužbeni zahtjev nakon vještačenja nego ga je prvi puta postavio u određenom obliku tek nakon što je tuženik dostavio podatke na pripremnom ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak i na kojem je određeno provođenje vještačenja. U odnosu na preostala pitanja ocijenjeno je da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

 

 

 

8.              Zbog navedenog ostala postavljena pitanja nisu važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP pa u odnosu na ta pitanja nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 12. prosinca 2023.