Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2357/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. R. Š., pok. J., ranije iz C., OIB: …, umrlog …., odlučujući o žalbi nasljednika D. Š. iz J., OIB: … i B. Š. iz M., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnica L. V., odvjetnica u M., protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj O-3072/2017-40 od 26. svibnja 2022., 13. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednika D. Š. i B. Š., kao neosnovana i potvrđuje rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj O- 3072/2017-40 od 26. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja održano je na snazi rješenje o nasljeđivanju od 31. siječnja 2020. posl. br. …, … doneseno po javnoj bilježnici F. K., kao sudskom povjereniku Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno.

2. Protiv navedenog rješenja žale se nasljednici D. Š. i B. Š., nećaci ostavitelja, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN). Predlažu pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda (da se ostavinska imovina koja se odnosi na novčana sredstva na računu i depozite, potraživanje prema HZMO-u te osobno vozilo, rasporede zakonskim nasljednicima).

3. Žalba nasljednika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda žalitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 175. st. 2. ZN- a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upiru žalitelji.

5. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je u ostavinskom postupku iza pokojnog R. Š., utvrđeno, između ostalog, da je ostavitelj sačinio pisanu oporuku 4. siječnja 2016., koja je proglašena na zapisnik javnog bilježnika od 26. siječnja 2018. kao vlastoručna oporuka.

6. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i to da je rješenjem o nasljeđivanju od 31. siječnja 2020. poslovni broj …, … donesenim po javnoj bilježnici F. K., kao sudskoj povjerenici Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, utvrđena ostavinska imovina iza pok. R. Š., pok. J. (rođenog …., a umrlog ....), koja se sastoji od pokretnina navedenih u točki I. rješenja o nasljeđivanju (novčana sredstva po računima, zaostaci mirovine kod HZMO-a i pokretnine u kući u kojoj je živio), a da je nasljednikom po oporuci proglašena i ostavinska imovina uručena biskupiji P. P. u cijelosti, kojim rješenjem je ujedno, sukladno oporuci ostavitelja (od 4. siječnja 2016.), izvršiteljem oporuke imenovan vlč. M. M. iz P., koji se prihvatio dužnosti izvršitelja oporuke u odnosu na dio naložene podjele novčanih sredstava po posljednjoj volji ostavitelja, kao i plaćanja troškova sahrane.

7. Žalbenim navodima žalitelji osporavaju rješenje o nasljeđivanju, navodeći da je isto doneseno i imovina raspoređene temeljem oporuke ostavitelja koja je pisana vrlo nejasno, iz koje se ne može utvrditi oporučni nasljednik, osporavajući da bi iz oporuke proizlazilo da je jedini oporučni nasljednik P. i P. biskupija, koja je, po mišljenju žalitelja, eventualno naslijedila „namještaj, pokućstvo i knjige“, dok je nećakinji ostavljen „frižider“. Žalbenim navodima upiru na to da ostavitelj nije odredio nasljednika u odnosu na novčana sredstva po računima, depozite i potraživanje prema HZMO-u, kao i u odnosu na osobno vozilo, slijedom čega tvrde da ostavinu u tom dijelu nasljeđuju nasljednici, s time da tvrde i to da oporučitelj uopće nije odredio izvršitelja oporuke u osobi vlč. M. M., tako da isti nije mogao biti utvrđen izvršiteljem oporuke.

8. Pobijanim rješenjem, nakon očitovanja vlč. M. M. i oporučne nasljednice P. i P. biskupije, pozivom na odredbu čl. 50. ZN-a, prvostupanjski sud otklanja sve prigovore žalitelja uz obrazloženje da u konkretnom slučaju sadržaj vlastoručne oporuke nedvojbeno upućuje na zaključak, da ostavitelj svoje novčane iznose po računima ostavlja najpotrebitijima "župe biskupije", pa kako je nedvojbeno i to, da je ostavitelj od 11. srpnja 1965., kad je zaređen, jedino i služio u župama P. i P. biskupije, time otklanja prigovor o nedovoljno određenoj biskupiji koju oporučitelj navodi kao svoga nasljednika, s time da je, po stavu suda prvog stupnja, isto tako jasno da je vlč. M. M., zajedno s vlč. M. N., oporučitelj naveo kao izvršitelje oporuke, jer je iz oporuke jasno „da bi se njima na savjesti ostavila podjela novaca nakon plaćanja troškova pokopa, misa za njega i njegovu rodbinu, a sve u odnosu kako on navodi najsiromašnije". U tom kontekstu, po stavu suda prvog stupnja, nema dvojbe da o tome brine Caritas iste biskupije koji djeluje upravo u tu svrhu, a oporučitelju je to poznato. Imajući u vidu da je pokojni ostavitelj cijeli život bio posvećen upravo Bogu i Crkvi, po stajalištu suda prvog stupnja, njegova se oporuka ima tumačiti prema njegovoj pravoj namjeri i volji da pokretne stvari i novac ostavlja svojoj biskupiji kojoj je i jedino služio, a to je P. i P. biskupija, što je očito i bilo očekivano po ostalim zakonskim nasljednicima.

9. Glede navoda iz prigovora nasljednika da bi župnik M. M. bio svjedokom oporuke, prvostupanjski sud obrazlaže da se isti o tome očitovao po pozivu suda podneskom od 17. svibnja 2022., u kojem je naveo da nije bio svjedok oporuke, već da je kao ravnatelj S. doma B. u P. u kojemu je bio smješten i pokojni ostavitelj u trenutku pisanja oporuke, vrlo često od strane svećenika imenovan izvršiteljem oporuke, upravo zato što je s njima gotovo u svakodnevnom kontaktu, jer osim što obavlja funkciju ravnatelja, njegov župni dom je u istom dvorištu kao i S. dom B. .

10. P. i P. biskupija se po pozivu suda također očitovala na prigovor nasljednika podneskom od 10. svibnja 2022., u kojem je navela da je pokojni ostavitelj bio svećenik P. i P. biskupije od kada je zaređen za svećenika 11. srpnja 1965. u P., vršeći svećeničku službu u župama P. i P. biskupije /K., M., S.. M.-C. i S.. I. nad R.) te da nikada nije bio u službi u nekoj drugoj biskupiji, a da je P. i P. biskupija osnovala C. B. P. i P. u svrhu karitativnog djelovanja – pomaganja siromašnih, bolesnih, najpotrebnijih, pri kojem Caritasu je osnovana i Zaklada B. M. B. za pomaganje siromašnije djece, učenika osnovnih i srednjih škola, kao i studenata, s time da je kroz C. P. i P. biskupija uključena u mnoge druge humanitarne projekte, uvijek s ciljem pomaganja najpotrebnijih što je poslanje crkve.

11. U žalbenom stupnju postupka, kao i tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, sporno je tumačenje sadržaja oporuke ostavitelja, tj. njegove prave volje.

12. Po stavu ovoga suda, pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je riješio kao u izreci pobijanog rješenja.

13. Naime, odredbom čl. 50. ZN-a propisano je da odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri, a da se u dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba držati onoga što je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika, s time da se u dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba držati onoga što je povoljnije za osobu koja je oporukom nečim opterećena.

14. U okolnostima kada je oporučitelj svojom oporukom (list 20-21 spisa) naveo „da sve što se nalazi u župnoj kući S. M., ostavlja župi biskupiji. Namještaj, pokućstvo, knjige…, da frižider ostavlja nećakinji, a da se auto proda i novac da siromašnima, a da prednost ima gospođa I., da glede gotovog novca koji baštini, isti ostavlja za mise njega i njegove rodbine, s time da se od istoga trebaju naplatiti troškovi za sahranu biskupiji, a da sve ostale novce stavlja na svijest, savjest i pomoć najsiromašnijima, rodbini ništa…“, dok iz sadržaja oporuke ne proizlazi da bi žalitelji istom na bilo koji način bili opterećeni, pri čemu je neupitno da je sahranu ostavitelja organizirao upravo oporučni nasljednik, P. i P. biskupija, tada, u tim okolnostima, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prava volja i namjera oporučitelja je bila da imovina (za koju žalitelji tvrde da im je kao zakonskim nasljednicima trebala pripasti), pripadne oporučnom nasljedniku, a kako je to ispravno obrazloženjem prvostupanjskog rješenja i zaključio sud prvog stupnja, pravilno pri tome primjenjujući i tumačeći odredbu članka 50. ZN-a.

15. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi žalitelja kojima upiru na to da ostavitelj nije odredio nasljednika u odnosu na novčana sredstva po računima, depozite i potraživanje prema HZMO-u, imajući u vidu i to da je ostavitelj samo u odnosu na „frižider“ naveo da isti ostavlja nećakinji, dok je u odnosu na novčana sredstva, iz predmetne oporuke sasvim jasno da su ista namijenjena „najsiromašnijima“, prema kojima novac treba biti usmjeren upravo posredstvom oporučnog nasljednika, biskupije kojoj je oporučitelj za svoga života služio, u čijem sastavu u tu svrhu djeluje i Caritas iste biskupije, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja, pri čemu je za naglasiti u odnosu na osobno vozilo koje je također predmetom žalbenih prigovora, da isto nije bilo niti utvrđeno ostavinskom imovinom pokojnog oporučitelja, slijedom čega nije bilo niti dijelom ostavinske imovine koja je rješenjem o nasljeđivanju uručena oporučnom nasljedniku.

16. Pored navedenog, žalbenim navodima kojima žalitelji upiru na to da ostavitelj nije odredio nasljednika u odnosu na osobno vozilo, žalitelji iznose nove činjenice na koje se nisu konkretno pozivali u prigovoru na rješenje o nasljeđivanju.

17. Žalbene tvrdnje o tome da oporučitelj nije odredio izvršitelja oporuke u osobi vlč. M. M., također nisu osnovane, imajući u vidu da je ostavitelj u predmetnoj oporuci označio vlč. M. M. kao „oporučitelja“, koji pojam je blizak pojmu „izvršitelja oporuke“. To naročito kada se uzmu u obzir navodi vlč. M. M. kojima se isti (podneskom od 17. svibnja 2022.) očitovao na prigovore žalitelja na rješenje o nasljeđivanju (da je župnik M. M. bio svjedokom oporuke), koje navode je pri donošenju pobijanog rješenja pravilno uzeo u obzir i sud prvog stupnja, iz kojeg očitovanja jasno slijedi „da nije bio svjedok oporuke, već da je kao ravnatelj S. doma B. u P., u kojemu je bio smješten i pokojni ostavitelj u trenutku pisanja oporuke, vrlo često od strane svećenika imenovan izvršiteljem oporuke, upravo zato što je s njima gotovo u svakodnevnom kontaktu“.

18. Stoga je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi rješenje o nasljeđivanju kojim je sukladno oporuci ostavitelja od 4. siječnja 2016., nasljednikom po oporuci proglasio i ostavinsku imovinu uručio P. P. biskupiji u cijelosti, a kako pri tom nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Zagrebu 13. kolovoza 2024.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.