Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-325/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednice vijeća, Suzane Radaković, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š., OIB: …, sa adresom R., K., koju zastupa punomoćnica S. G.-G., odvjetnica iz K., protiv tuženika T. Š., OIB: …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik iz K., kao preuzimatelju ureda odvjetnice M. R. iz K., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-467/2022-18 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 13. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-467/2022-18 od 27. svibnja 2024. u stavku II izreke te u stavku III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Tuženi T. Š. O.: … iz K., a ranije na adresi iz K., S., dužan je plaćati tužiteljici Š. T. O.: … iz R., uzdržavanje u iznosu od 212,36 Eura /slovima: dvijestodvanaesteura i tridesetšestcenti/ mjesečno počevši od 1. prosinca 2022. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to sve dospjele obroke platiti odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena koja se računa do 31. prosinca 2022. a od 01. siječnja 2023. zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena koja se računa od dospijeća do konačnog plateža, a dospijevajuće obroke mjesečno uzdržavanja do 20-og dana mjeseca za tekući mjesec na račun tužiteljice T. Š. otvoren kod E. banke IBAN:…, sve navedeno u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Tuženi T. Š. O.: … iz K., a ranije na adresi iz K., S., dužan je platiti tužiteljici Š. T. O.: … iz R., zakonsko uzdržavanje (uskraćeno) za vremenski period od 1. rujna 2020. do 1. prosinca 2022. u novčanom iznosu od 4.096,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena koja se računa do 31. prosinca 2022. a od 01. siječnja 2023. zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena na novčani iznos od 96,22 Eura počev od 20. rujna 2020., od 20. listopada 2020., od 20. studenog 2020., od 20. prosinca 2020., od 20. siječnja 2021., od 20 veljače 2021., od 20. ožujka 2021.,do plateža, na novčani iznos od 195,77 Eura počev od 20. travnja 2021., od 20. svibnja 2021., od 20. lipnja 2021., od 20. srpnja 2021., od 20. kolovoza 2021., od 20. rujna 2021.,do plateža, na novčani iznos od 152,63 Eura, od 20. listopada 2021., od 20. studenog 2021., od 20. prosinca 2021., od 20. siječnja 2022., od 20. veljače 2022., od 20. ožujka 2022., od 20. travnja 2022., od 20. svibnja 2022., od 20. lipnja 2022., od 20. srpnja 2022., od 20. kolovoza 2022., od 20. rujna 2022., do plateža, na novčani iznos od 208,16 Eura od 20. listopada 2022., od 20. studenog 2022., do plateža."

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.“

2. Protiv dijela presude, u stavku II i u stavku III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadom troškova postupka žali se tužiteljica iz svih žalbenih navoda propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH, 70/2019, 80/2022 ,114/2022 i 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za uzdržavanjem za razdoblje prije podnošenja tužbe od 1. rujna 2020. do 1. prosinca 2022., kao i nakon podnošenja tužbe koji zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da je u trenutku razvoda roditelja bila punoljetna i u utuženom razdoblje se školuje time da tuženik kao otac nije doprinosio za njezino uzdržavanje.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li su ispunjenje pretpostavke za uzdržavanje tužiteljice u razdoblju prije podnošenja tužbe odnosno od 1. rujna 2020. do 1. prosinca 2022.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tužiteljica.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva za uzdržavanjem.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužiteljica rođena ….,

- da je tužiteljica postala punoljetna ….,

- da brak između M. Š. i T. Š. razveden je presudom Općinskog suda u Koprivnici POb-1/2021 7. prosinca 2021.;

- da je tužiteljica bila punoljetna u trenutku razvoda braka roditelja;

- da je tužiteljica upisa preddiplomski sveučilišni studij akademske godine 2022/23 u statusu redovnog studenta;

- da tužiteljica cijelo vrijeme živi sa majkom, a od prosinca 2021. i sa očuhom;

- da su ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o plaćanju uzdržavanja nakon podnošenja tužbe jer se tužiteljica redovno školuje, a tuženi u razdoblju od podnošenja tužbe ne sudjeluje ni na koji način u njezinom uzdržavanju;.

- da ukupne mjesečne potrebe u razdoblju od podnošenja tužbe pa nadalje mogu podmiriti iznosom od 500 eura mjesečno jer je to iznos kojim bi se realno mogli platiti njezini troškovi koji se odnose na hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine i sl;

- da obzirom na utvrđenja primanja roditelja iznos od 500 eura na ime ukupnih mjesečnih potreba tuženik kao otac treba sudjelovati iznosom od 212,36 eura;

- da preostali iznos uzdržavanja do 500 eura može i mora djelomično doprinositi i majka kojoj je sud uzeo u obzir i da tužiteljica s njom živi kada nije na fakultetu, a djelomično preostali iznos do 500 eura može se podmiriti i iz prihoda koje ima tužiteljica od svojeg rada, odnosno stipendije:

- da zahtjev tužiteljice za uskraćenim uzdržavanjem za razdoblje od 1. rujna 2020. do 1. prosinca 2022. nije osnovan obzirom da roditelj koji ne stanuje sa mlt. djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje mlt. dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje, a tužiteljica je u navedenom razdoblju punoljetna.

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/2015, 98/2019 ,47/2020 i 156/23 - dalje u tekstu: ObZ) i čl. 313. ObZ-a te čl. 289. st. 1. ObZ-a odlučio na navedeni način.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tužiteljice u pobijanom dijelu su bez pravnog uporišta.

14. U odnosu na pobijani dio odluke koji se odnosi na za zahtjev za uzdržavanjem tužiteljice kao punoljetne osobe koja se redovito školuje za razdoblje prije podnošenja tužbe na žalbene navode ukazuje se na slijedeće.

15. Naime, točno je da sukladno čl. 290. ObZ-a roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se redovito školuje, a najdulje do dvadeset šeste godine života djeteta te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je utvrdio obvezu uzdržavanja za uzdržavanje nakon podnošenja tužbe pa nadalje temeljem navedene odredbe.

16. Međutim, iz činjeničnih navoda tužbe kojima je sud vezan u smislu čl. 2. ZPP-a tužiteljica zahtijeva kako to i navodi u tužbi uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 1. rujna 2020. do 1. prosinca 2022. obzirom da tuženik u tom razdoblju kada je bila punoljetna i školovala se nije doprinosio za njezino uzdržavanje.

Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da od travnja 2021. tužiteljicu isključivo uzdržava majka te da joj novce davala i baka i da je ostvarivala stipendiju, a sada je financijski pomaže i suprug od majke.

17. Također, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica rođena …. te je postala punoljetna …., a tužba u ovom predmetu je podnesena 28. studenog 2022. time da se uskraćeno uzdržavanje zahtjeva za razdoblje od 1. rujna 2020. pa do 1. prosinca 2022., kada je tužiteljica već bila punoljetna, kako je to i utvrdio prvostupanjski sud te je pravilno temeljem odredbe čl. 289. st. 1. ObZ-a odbio tužbeni zahtjev za navedeno razdoblje.

18. Naime, prema odredbi čl. 289. st. 1. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao za uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

19. Stoga, u iznesenim okolnostima konkretnog slučaja, a kako tužiteljica potražuje uskraćeno uzdržavanje, za razdoblje kada je već bila punoljetna, prvostupanjski sud je pravilno na temelju odredbe čl. 289. st. 1. ObZ odbio tužbeni zahtjev.

20. Budući da tužiteljica traži naknadu za uzdržavanje za razdoblje kada više nije bila maloljetna, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev, obzirom da navedena odredba propisuje obvezu plaćanja uskraćenog uzdržavanja jedino za uzdržavanje koje je uskraćeno maloljetnom djetetu.

21. Obzirom da iz navoda tužbe, te utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica za vrijeme za koje traži uskraćeno uzdržavanje, bila punoljetna, to joj pozivom na navedenu odredbu to pravo ne pripada (argumentum a contrario odredbe čl. 289. ObZ). Također, i ciljnim tumačenjem odredbe, da se zaključiti, da je odredba unesena u pravni sustav radi zaštite osoba koje su tijekom svoje maloljetnosti propustile ostvariti pravo na uzdržavanje, a ne radi zaštite punoljetnih osoba.

22. Pri tome valja naglasiti da tužiteljica svoje pravo na uzdržavanje mogla tražiti nakon punoljetnosti, za što joj propisi nisu postavljali nikakve prepreke.

23. Stoga, izneseni žalbeni navodi tužiteljice kojim osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda su bez pravnog uporišta.

24. U odnosu na ostale žalbene navode kojima tužiteljica ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

25. Imajući u vidu naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

26. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, suprotno tvrdnji tužiteljice prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

27. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita te sukladna čl. 366. ObZ-a pa su žalbeni navodi neosnovani.

28. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njezin teret ( čl. 154. st. 1. ZPP).

29. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke, a na temelju čl.166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 13. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.