Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-785/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. o. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u G., K. & K. odvjetničko društvo d.o.o., Z., protiv ovršenice B. Š. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici I. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu E. & K. d.o.o., Z., radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenice, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7/2019-138 od 7. ožujka 2024. i o žalbi ovršenice protiv rješenja istog suda poslovni broj Ovr-7/2019-141 od 4. travnja 2024., dana 12. kolovoza 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7/2019-138 od 7. ožujka 2024.
II. Uvažava se žalba ovršenice te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7/2019-141 od 4. travnja 2024.
III. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadom troškova žalbenog postupka povodom žalbe podnijete protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7/2019-138 od 7. ožujka 2024.u iznosu od 13.310,00 eura.
IV. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka povodom žalbe podnijete protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7/2019-141 od 4. travnja 2024. odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj Ovr-7/2019-138 od 7. ožujka 2024. dosuđene su kupcu Z. b. N. i M. M. nekretnine ovršenice upisane u zk. ul. br. 8886 k.o. G. Z., kčbr. 5177 zgrada u Ilici br. 109, 111 i dvorište od 402 čhv ili 1446 m[2] ; i to 42. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-42) spremište br. 42 u podrumu površine 7.11 m[2] neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi dok se ne utvrdi drukčije i 74. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-74) poslovni prostor, lokal br. 4 s terasom od čega je u prizemlju 21.93 m[2] korisne površine zatvorenog prostora lokala i 4.73 m[2] obračunske površine terase i pripadajuće skladište u podrumu površine 20.02 m[2] , ukupno 46.68 m neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi dok se ne utvrdi drukčije, za cijenu od 113.716,90 eura (točka I. izreke).
Također, naloženo je kupcu da u roku od 30 dana uplati preostali iznos kupovnine u iznosu od 100.869,33 eura na račun Financijske agencije (točka II. izreke), te je određeno da će se, nakon uplate cjelokupne kupovnine i pravomoćnosti rješenja o dosudi, u zemljišnoj knjizi izvršiti upis prava vlasništva na nekretninama iz točke I. izreke rješenja u korist kupca, te potom brisanje zabilježbe založnog prava poslovni broj Z-1822/13, zabilježbe ovrhe poslovni broj Z-2524/15 i prava prvokupa poslovni broj Z-7537/2022 (točka III. izreke).
Određeno je i da će se nakon pravomoćnosti rješenja i uplate kupovnine nekretnina predati kupcu o čemu će biti odlučeno posebnim zaključkom o predaji nekretnine (točka IV. izreke), te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti zabilježbu dosude na nekretninama iz točke I. izreke rješenja prije pravomoćnosti rješenja (točka V. izreke).
2. Protiv rješenja žalbu je podnijela ovršenica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Rješenjem suda prvog stupnja Ovr-7/2019-141 od 4. travnja 2024. preinačeno je povodom žalbe ovršenice rješenje broj Ovr-7/2019-138 od 7. ožujka 2024. u dijelu izreke pod točkom II. na način da se ta točka u cijelosti briše (točka I. izreke). Također, određeno je da u preostalom dijelu rješenje od 7. ožujka 2024. ostaje neizmijenjeno (točka II. izreke).
4. I protiv tog rješenja žalbu je podnijela ovršenica također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
5. Žalba ovršenice podnijeta protiv rješenja od 7. ožujka 2024 nije osnovana, dok je žalba ovršenice podnijeta protiv rješenja od 4. travnja 2024. osnovana.
U odnosu na žalbu protiv rješenja posl. broj Ovr-7/2019-138 od 7. ožujka 2024.
6. Sud prvog stupnja je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja od 7. ožujka 2024. u bitnome utvrdio :
- da je na temelju zaključka o prodaji od 27. siječnja 2022 provedena elektronička javna dražba nekretnina,
- da je na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi nekretnina sudjelovalo više ponuditelja od kojih je kupac Z. b. N. i M. M. ponudila najveći iznos za nekretnine ovršenika u iznosu od 113.716,90 eura,
- da je nositelj prava prvokupa A. S. izrazio namjeru za kupnju istih, nakon čega je zaključkom od 27. studenog 2023. pozvan na uplatu kupovnine u roku od 30 dana,
- da nositelj prava prvokupa A. S. nije uplatio kupovninu u visini ponude najpovoljnijeg ponuditelja.
7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 103. st. 4. OZ nekretnine koje su bile predmetom prodaje dosudio kupcu Z. b. N. i M. M..
8. Ovršenica osporava pobijano rješenje o ističući u žalbi da je nositelj prava prvokupa, a ne kupac, ostvario uvjete da mu se dosudi nekretnina. Također, ovršenica u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije imao zakonske osnove zaključkom pozivati nositelja prava prvokupa na uplatu kupovnine, nego da je bio obvezan donijeti rješenje o dosudi nekretnine u korist nositelja prava prvokupa, te da je u zaključku kojim je nositelj prava prvokupa pozvan na uplatu kupovnine neprecizno naznačen rok za uplatu koji, prema stavu ovršenice, nije počeo teći.
9. Međutim, predmetni žalbeni navodi ovršenice su neosnovani. Naime, pravilno je sud prvog stupnja nositelja prava prvokupa nakon davanja izjave da će nekretnine kupiti po cijeni najpovoljnije ponude zaključkom od 27. studenog 2023. pozvao na uplatu kupovnine pri čemu ga je, iako to u formalnopravnom smislu i nije bio dužan, jasno upozorio i na pravne posljedice eventualne neuplate kupovnine. Dakle, u konkretnom slučaju, nije bilo potrebno da sud rješenjem najprije dosuđuje nekretninu nositelju prava prvokupa, te ga rješenjem poziva na uplatu kupovnine jer takav način postupanja i nije propisan odredbom čl. 96. OZ, a niti odredbama čl. 103. OZ i čl. 106. OZ. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno postupio kada je nositelja prava prvokupa zaključkom pozvao na uplatu kupovnine što je uostalom i u skladu s uputom iz ukidnog rješenja ovog suda posl. broj Gž Ovr-188/2023-3 od 8. svibnja 2023. te takvo postupanje suda prvog stupnja nije rezultiralo bilo kakvom povredom odredaba ovršnog postupka, a pogotovo ne takvom koja bi rezultirala nepravilnom i nezakonitom odlukom. Pritom je i zaključak suda prvog stupnja kojim je nositelja prava prvokupa pozvao na uplatu kupovnine jasan i određen jer je u istome jasno navedeno koji iznos kupovnine je potrebno uplatiti, u koju svrhu, na koji način i u kojem roku, koji rok po logici stvari jedino može teći od primitka zaključka, tako da su neosnovani i žalbeni navodi ovršenice da rok za uplatu kupovnine nije određen i da još nije počeo teći.
10. Neosnovano ovršenica u žalbi ističe i da je pobijano rješenje donijeto protivno odredbi čl. 103. st. 6. OZ odnosno da sud u pobijanom rješenju nije odredio da će se nekretnina dosuditi i kupcima koji su ponudili nižu cijenu redom prema veličini cijene koju su ponudili ako kupci koji su ponudili veću cijenu ne polože u kupovninu u roku koji im je određen. Naime, u konkretnom slučaju kupac Z. b. N. i M. M. je kupovninu za nekretnine uplatio još 17. studenog 2022., pa određivanje da će se nekretnina u slučaju neuplate kupovnine od strane najpovoljnijeg ponuditelja (koja je u ovom slučaju već uplaćena) dosuditi kupcima koji su ponudili nižu cijenu ne bi imalo nikakvog smisla. U svakom slučaju, neodređivanje mogućnosti dosuđivanja nekretnina kupcima koji su ponudili nižu cijenu od one najpovoljnije, u situaciji kada je najpovoljniji ponuditelj već uplatio kupovninu ne može rezultirati donošenjem nepravilne i nezakonite odluke.
11. Ovršenica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja nepravilno postupio jer je o pravima nositelja prava prvokupa trebao odlučivati rješenjem o dosudi, a ne zaključkom. Međutim, i ti žalbeni navodi ovršenice su neosnovani. Naime, sud prvog stupnja je zaključkom nositelja prava prvokupa pozvao na uplatu kupovnine i to nakon što je sam nositelj izjavio da će kupiti nekretninu prema ponudi najpovoljnijeg ponuditelja. Nakon što nositelj prava prvokupa nije uplatio kupovninu sud prvog stupnja je pravilno pobijanim rješenjem nekretnine dosudio najpovoljnijem ponuditelju koji je ponudu stavio na javnoj dražbi. Sud prvog stupnja dakle, o pravima nositelja prava prvokupa nije odlučivao zaključkom kojim ga je pozivao na uplatu kupovnine, a kako to neosnovano tvrdi ovršenica, već pobijanim rješenjem protiv kojeg nositelj prava prvokupa i nije izjavio žalbu. S obzirom da nositelj prava prvokupa nije iskoristio pravo prvokupa pravilno je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odredio i da će se pravo prvokupa po pravomoćnosti rješenje brisati zajedno sa zabilježbom ovrhe i založnim pravom.
12. Neosnovani su i žalbeni navodi ovršenice da je pobijana odluka arbitrarna i da je istom povrijeđeno ovršeničino pravo na pravično suđenje. Naime, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno u žalbi ističe ovršenica. Obrazloženje pobijanog rješenja sadrži jasne, logične i razumljive razloge za donošenje odluke navedene u izreci, te je dostatno obrazloženo, tako da pobijano rješenje niti je arbitrarno, a niti je donošenjem istog povrijeđeno pravo ovršenice na pravično suđenje.
13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja od 7. ožujka 2024..
U odnosu na žalbu protiv rješenja posl. broj Ovr-7/2019-141 od 4. travnja 2024.
14. Kako je ranije navedeno, pobijanim rješenjem od 4. travnja sud prvog stupnja je povodom žalbe ovršenice, preinačio rješenje broj Ovr-7/2019-138 od 7. ožujka 2024. u dijelu izreke pod točkom II. na način da je odredio da se ta točka izreke u cijelosti briše. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je isto sud prvog stupnja donio primjenom odredbi čl. 1. st. 2. i čl. 39. st. 3. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine", br. 59/23 – dalje: ZIP) i čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 373.a st. 3. ZPP. Međutim, osnovano ovršenica u žalbi navodi sud prvog stupnja nije imao zakonske osnove donositi pobijano rješenje.
15. Naime, iako je ovršni postupak po svojoj pravnoj prirodi izvanparnični postupak, u ovršnom postupku, sukladno izričitoj odredbi čl. 21. st. 1. OZ, supsidijarno se primjenjuju odredbe ZPP, a ne odredbe ZIP koje je primjenjivao sud prvog stupnja. Nadalje, žalba u ovršnom postupku je u načelu devolutivni pravni lijek dakle, pravni lijek o kojem odluku donosi viši sud. U ovršnom postupku prvostupanjski sud ima remonstrativna ovlaštenja u slučaju iz čl. 51. st. 2. OZ, ali ta remonstrativna ovlaštenja ima samo ako je žalba izjavljena protiv rješenja o ovrsi, što ovdje nije slučaj. Stoga u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja nije imao zakonske osnove povodom žalbe ovršenice preinačavati vlastito rješenje, te primjenjivati odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 373.a st. 3. ZPP. Pritom je potrebno i navesti da okolnost što je točkom II. izreke rješenja prvog stupnja u situaciji kada je kupac već uplatio kupovninu, ponovno pozvao kupca na uplatu kupovnine (koja je već bila uplaćena), ne utječe na pravilnost rješenja od 7. ožujka 2024. jer je po toj točki izreke kupac unaprijed postupio.
16. Sud prvog stupnja je dakle, nepravilno primijenio odredbe čl. 1. st. 2. i čl. 39. st. 3. ZIP i čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 373a. st. 3. ZPP. Nepravilna primjena navedenih odredbi utjecala je na donošenje pravilne i zakonite odluke tako da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP .
17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovršenice, te pobijano rješenje od 4. travnja 2024. ukinuti bez vraćanja na ponovni postupak.
18. Ovršenici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba koju je ovršenica podnijela protiv rješenja od 7. ožujka 2024. nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).
19. Odluka o troškovima žalbenog postupka povodom žalbe podnijete protiv rješenja od 4. travnja 2024. ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. kolovoza 2024.
Sudac:
Robert Jambor