Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-477/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, kao predsjednice vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženih D. S. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 292. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i branitelja optuženih D. S. i M. F. protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K- 182/2020 od 20. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženih D. S. i M. F. po izabranim braniteljima i braniteljima po službenoj dužnosti, a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. 1.) 2) i 4) izreke optuženi D. S. i M. F. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ/97, dok je optuženi D. S. pod toč. 1. 1), 3) i 5) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem službena isprave iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ/97. Ovdje valja navesti kako se u izradi pisanog otpravka presude potkrala očita pogreška u pisanju jer je u optužnici državnog odvjetnika sadržana optužba za 6 kaznenih djela, dok iz sadržaja izreke pobijane presude proizlazi da su dva kaznena djela označena točkama 1) i 1. 1) (umjesto 2)), dok je kod utvrđivanja pojedinačnih kazni korištena ispravna numeracija kaznenih djela (od 1) do 6)). Za počinjena kaznena djela optuženi S. je osuđen (umjesto, utvrđene su mu pojedinačne kazne) i to za svako kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora od 6 mjeseci, te za svako kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora od 6 mjeseci. Optuženi F. je osuđen (ispravno bi bilo utvrđene su pojedinačne kazne zatvora) i to za svako kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora od 6 mjeseci. Optuženi S. je po čl. 292. st. 2. i čl. 312. st. 1. i 2. KZ/97, uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine te je prema njemu na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine. Optuženi F. je po čl. 292. st. 2. KZ/97, uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 9 mjeseci te je prema njemu na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine.

1.1. Pod toč. II.) izreke pobijane presude utvrđeno je da novčani iznos od 2.097.573,95 kuna "s osnova poreza na dobit za 2009." i novčani iznos od 8.206.958,69 kuna "s osnove poreza na dobit za 2010. Godinu" imovina Republike Hrvatske. Pod toč. III.) izreke naloženo je optuženima D. S. i M. F. da "Republici Hrvatskoj isplate novčani iznos od 2.097.573,95 kuna s osnove poreza na dobit za 2009. i novčani iznos od 8.206.958,69 kuna s osnove poreza na dobit za 2010. godinu imovina Republike Hrvatske" u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08-19 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj "Narodnih novina" 126/19. koji ZID ZKP/08 je bio na snazi u vrijeme suđenja) optuženi D. S. i M. F. obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn svaki, te troškove vještačenja (bez navođenja iznosa i bez navođenja vjerovnika, kao i roka za plaćanje).

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom za ukidanje iste i "vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja".

3. Protiv navedene presude žale se optuženici po izabranim i braniteljima po službenoj dužnosti. Izabrani branitelji optuženika I. S. i Z. V., odvjetnici, žale se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom za ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Branitelj po službenoj dužnosti optuženog D. S., M. K., odvjetnik, ne naznačuje žalbene osnove, a predlaže preinačenje pobijane presude i oslobođenje optuženika od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na "ponovno odlučivanje". Žali se i branitelj po službenoj dužnosti optuženog M. F., A. K., odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s istim žalbenim prijedlogom kao i branitelj po službenoj dužnosti optuženog D. S..

4. Branitelj optuženog D. S. po službenoj dužnosti, odvjetnik M. K. odgovorio je na žalbu državnog odvjetnika.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22 i 36/24., – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

6. Stranke nisu u žalbama ili odgovoru na žalbu zatražili obavijest o drugostupanjskoj sjednici, niti ovaj sud drugog stupnja da bi prisutnost stranaka i zastupnika stranaka bila korisna za razjašnjenje stvari.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika po osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka su osnovane, a dale su i povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje i daljnje bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. Ispravno državni odvjetnik ukazuje na ostvarenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka u pobijanoj presudi iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu nerazumljivosti izreke i u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama u razlozima pobijane presude zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Tako državni odvjetnik ukazuje na sadržaj izreke gdje prvostupanjski sud optuženike proglašava krivim za počinjena kaznena djela po KZ/97, a potom ih osuđuje na pojedinačne kazne zatvora i nakon toga primjenom čl. 51. KZ/11 (bez navođenja punog naziva zakona i brojeva Narodnih novina u kojima je objavljen taj zakon) optuženike osuđuje na jedinstvene kazne zatvora, nakon čega prema njima na temelju čl. 56. KZ/11 primjenjuje uvjetnu osudu. Radi se o potpuno nerazumljivoj konstrukciji izreke osuđujuće presude za stjecaj kaznenih djela, primjenom kombinacije kaznenih zakona, koja nema uporišta u zakonima, niti sudskoj praksi. (Zaključak 3. (članak 51. KZ/11 – izricanje jedinstvene kazne) Ako je za sva kaznena djela u stjecaju primijenjen KZ/97, jedinstvena kazna se izriče prema odredbi čl. 60. toga zakona. Ako je za jedno kazneno djelo u stjecaju primijenjen KZ/97, a za drugo KZ/11, jedinstvena kazna se izriče po pravilima o stjecaju koja predviđa odredba članka 51. KZ/11.)[1] . O navedenom postupanju prvostupanjski sud daje razloge (toč. 35. obrazloženja) da je KZ/11 blaži za optuženike, pa je optuženicima izrekao kazne primjenom tog zakona. Navedeno ne predstavlja izlaganje odlučnih činjenica za primjenu Kaznenog zakona u smislu čl. 3. KZ/11 (KZ/97). Tako je u pravu državni odvjetnik kada ukazuje da prvostupanjski sud uopće nije dao razloge o postojanju pravnog kontinuiteta kaznenih djela iz KZ/97 u odnosu na KZ/11, a niti je stvarno prvostupanjski sud primijenio kod utvrđivanja pojedinačnih kazni, osude na jedinstvenu kaznu i izricanja uvjetne osude, odredbe KZ/11, već kombinaciju dva Kaznena zakona, što je protivno prihvaćenom načelu alternativiteta i konkretnosti prema kojem valja u odnosu na konkretne okolnosti djela odrediti koji je zakon u cjelini blaži za počinitelja, dakle ili KZ/97 ili KZ/11 i primijeniti ili jedan ili drugi zakon. Sukladno toj ocjeni valja kaznena djela označiti prema jednom ili drugom zakonu i potom primijeniti i odredbe Općeg dijela odgovarajućeg zakona (uz izuzetak prema spomenutom Zaključku 3.). Iz tih je razloga izreka pobijane presude nerazumljiva, a i presuda nema razloga o odlučnim činjenicama primjene blažeg zakona, čime je ostvarena istaknuta bitna povreda.

1 Z A K LJ U Č C I sa sastanka predsjednika Kaznenih odjela Županijskih sudova s predsjednicima vijeća i Službom evidencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 14. listopada 2016. u Zagrebu, Broj: Su-IVk-21/2016-40

9. Konkretan postupak vođen je u odsutnosti optuženika, tako da su žalbe za optuženike podnijeli branitelji, izabrani i po službenoj dužnosti. Žalbe izabranih branitelja odvjetnika I. S. i Z. V. sadržajem su istovjetne, pa se na jednom mjestu prikazuje sadržaj istih i daje odgovor na žalbene navode. Oba žalitelja tvrde kako je čitava rasprava u ovom postupku provedena u odsutnosti izabranih branitelja optuženika, iako se u spisu nalaze punomoći koje su izabranim braniteljima izdali optuženici i iako su izabrani branitelji sudjelovali u postupku pred optužnim vijećem u predmetu prvostupanjskog suda Kov-476/2015. Usprkos navedenome, tijekom rasprave optuženicima su postavljeni branitelji po službenoj dužnosti koji su pozivani na rasprave i sudjelovali su na raspravi, dok izabrani branitelji nisu dobili poziv, pa im je time onemogućeno sudjelovanje na raspravi. Tvrdi se da je time ostvarena bitna povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 povredom prava iz čl. 29. st. 2. alineja 3. i 4. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 3. toč. c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na obranu okrivljenika uz branitelja kojeg je sam izabrao.

9.1. Pregledom raspravnih zapisnika i sadržaja spisa K-182/2020 utvrđeno je kako su navodi izabranih branitelja optuženika točni. Prvostupanjski je sud, unatoč postojanju punomoći izabranih branitelja i sudjelovanju izabranih branitelja u postupku pred optužnim vijećem, postavio optuženicima branitelje po službenoj dužnosti koji su sudjelovali na raspravi, dok izabrani branitelji nisu pozivani niti su sudjelovali na raspravi u konkretnom predmetu. O vođenju postupka i postojanju izrečene presude izabrani su branitelji optuženika obaviješteni dostavom pobijane presude. Stoga su točni navodi iz obiju žalbi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ali iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08 jer je rasprava održana bez izabranih branitelja optuženika čije je prisutnost po zakonu obvezna, što ima za posljedicu ukidanje presude. Naime, kako je već rečeno, ovaj kazneni postupak vodio se u odsutnosti optuženika, pa je prisutnost branitelja na raspravi bila obvezna, prema odredbama čl. 402. st. 2. i 3. u vezi čl. 66. st. 1. toč. 6. ZKP/08-19 (ali i ZKP/08). U konkretnom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti za postavljanje optuženicima branitelja po službenoj dužnosti u smislu čl. 66. st. 3. u vezi st. 1. toč. 6. ZKP/08-19, pa je postavljanjem te vrste branitelja i nepozivanjem i neomogućavanjem sudjelovanja branitelja iz povjerenja optuženika na raspravi ostvarena ova apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

10. Žalbe branitelja po službenoj dužnosti upiru na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, kod čega tvrde kako je prvostupanjski sud iznio sadržaj dokaznog postupka, dok je izostavio dati razloge o odlučnim činjenicama počinjenih kaznenih djela i krivnje optuženika, poglavito da nema obrazloženja koje su to isprave neistinitog sadržaja i koji su to lažno ostvareni troškovi i u čemu su se sastojali.

10.1. Točne su tvrdnje oba branitelja da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama svih kaznenih djela u pitanju, jer u razlozima nisu navedeni podaci o tome koje su to isprave neistinitog sadržaja, koje su to lažne bilance i lažno prikazivanje troškova kao konkretni elementi kaznenih djela iz čl. 292. KZ/97. Isto tako u razlozima pobijane presude uopće nedostaje obrazloženje ostvarenih obilježja kaznenih djela iz čl. 312. KZ/97, pa nije vidljivo koji su točno neistiniti podaci unijeti u koju poslovnu ispravu, koji su to računi i debitne note unijeti u poslovne isprave i knjiženi, odnosno u čemu se ogledaju obilježja kaznenih djela iz čl. 312. KZ/97 optuženog D. S.. Naime, u toč. 32. i 32.1. razloga presude prvostupanjski sud ukratko ponavlja sadržaj izreke pobijane presude, čime stvarno ne daje razloge o odlučnim činjenicama postojanja i utvrđenja obilježja svih kaznenih djela, a nisu izložene niti odlučne činjenice u pogledu sadržaja krivnje optuženika i postojanja pretpostavki za krivnju optuženika. I na taj je način ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

11. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ustanovljeno je postojanje daljnjih bitnih povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati u vidu nerazumljivosti izreke pobijane presude i izostanka razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski je sud obojici optuženika utvrdio pojedinačne kazne za kaznena djela iz čl. 292. st. 2. KZ/97 u trajanju od po 6 mjeseci, bez primjene odredbi o ublažavanju kazne koje je nužno morao primijeniti jer je za to kazneno djelo zapriječena kazna zatvora od 1 do 8 godina. Navedeno postupanje prvostupanjski sud nije niti obrazložio utvrđujući postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti (čl. 57. st. 2. KZ/97). Time su ostvarene označene bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

12. Istovrsna bitna povreda u vidu proturječja izreke same sebi ostvarena je u odnosu između odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika i odluke o oduzimanju imovinske koristi od optuženika. Prema sadržaju činjeničnog opisa kaznenih djela iz čl. 292. st. 2. KZ/97 pod toč. 1) i 4) (stvarno toč. 5) kako je gore naznačeno) protupravna imovinska korist ostvarena je kaznenim djelima optuženika za G. F. d.d. Podružnica R., nakon čega je imovinska korist oduzeta od optuženika osobno. Dakle, prema činjeničnom opisu protupravna je imovinska korist ostvarena za pravnu osobu u kojoj su optuženici bili odgovorne osobe, a ne za optuženike osobno, pa je stoga, tu protupravnu imovinsku korist valjalo oduzeti od druge osobe, pravne osobe kojoj je imovinska korist i pribavljena. No, pretpostavka za takvo postupanje je sudjelovanje te druge osobe u kaznenom postupku u smislu čl. 558. ZKP/08. Zbog navedenoga je ostvarena i ova bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu proturječja izreke same sebi, što je ustanovljeno ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u povodu podnijetih žalbi.

13. Zbog ustanovljenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i toč. 3. ZKP/08 trebalo je ukinuti pobijanu presudu, pa nisu razmatrane hijerarhijski niže žalbene osnove iz žalbi branitelja optuženika po službenoj dužnosti.

14. Sukladno odredbi čl. 487. st. 4. u vezi st. 3. ZKP/08 daje se ocjena žalbenih navoda branitelja po službenoj dužnosti optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovi žalitelji ukazuju na sadržaj provedenog dokaznog postupka u korelaciji sa sadržajem pobijane presude navodeći kako je sadržaj personalnih dokaza pretočen u sadržaj pobijane presude uz izostanak jasnog i potpunog izlaganja činjeničnih utvrđenja o kaznenoj odgovornosti i krivnji optuženika. Točnije u provedenom postupku i izrečenoj presudi izostaje valjana i potpuna ocjena sadržaja izvedenih dokaza u smislu utvrđenja postojanja obilježja kaznenih djela i krivnje optuženika za postupke za koje ih se optužuje. Izostaje uopće ocjena prvostupanjskog suda o sadržaju isprava koje su pročitane tijekom dokaznog postupka i izlaganje sadržaja istih u kontekstu činjeničnih utvrđenja, posebno u pogledu dijela iskaza svjedoka, službenica Porezne uprave, o poništenju prvog poreznog rješenja, a uopće izostaje utvrđenje o daljnjoj sudbini poreznog nadzora i poreznih rješenja. Osim navedenoga ukazuje se na postojanje razlike u utvrđenju visine porezne obveze za porez na dobit za 2009. i 2010. između činjeničnog opisa optužnice, čemu odgovara i izreka pobijane presude, prema sadržaju nalaza i mišljenja vještaka, koji utvrđuje nešto manju poreznu obvezu, što prvostupanjski sud i konstatira u razlozima presude. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud izvesti sve već izvedene dokaze, dokaze koje predlože stranke i dokaze za čijim izvođenjem se ukaže potreba i donijeti novu i zakonitu presudu, u izradi i obrazlaganju koje će otkloniti postojanje bitnih postupovnih povreda na koje je ukazano ovim rješenjem, time da će raspravu održati pozivanjem izabranih branitelja optuženika, a ovisno o prijedlogu državnog odvjetnika odlučiti i o sudjelovanju druge osobe koja je ostvarila imovinsku korist počinjenjem kaznenih djela.

15. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitnih postupovnih povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 3. i 11. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, prihvaćanjem žalbi državnog odvjetnika i svih branitelja optuženika, a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

U Varaždinu 9. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko, v.r.