Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-91/2020-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ardeni Bajlo, na prijedlog sudskog savjetnika Andreja Margarina, u građanskopravnoj stvari tužitelja ČIRJAK d.o.o., Gornje Raštane (Općina Sveti Filip i Jakov), Viterinci 16, OIB: 56620244965, kojeg zastupaju punomoćnici Božo Vrkić i Ivan Šalina, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zadar, Obala kneza Branimira 5, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Pisarnica Split, Varaždinska 54, radi isplate 42.634,81 eura, nakon održane javne glavne rasprave 10. srpnja 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Maras Jurlina, odvjetnice u Zadru i zamjenice punomoćnika tuženika Sanje Perinović Kovačević, odvjetnice u OD Gugić & partneri d.o.o., Pisarnica Zadar, na ročištu za objavu i uručenje odluke, 8. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnove naknade štete na vozilu iznos od 24.650,87 eura / 185.732,00 kuna te na ime štete zbog najma drugog vozila iznos od 7.299,75 eura / 55.000,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 30. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika s osnove naknade štete na vozilu potražuje isplatu iznosa od 10.617,82 EUR (desettisuća šestosedamnaest eura i osamdesetdva centa) / 80.000,00 HRK (osamdesettisuća kuna).

II. Nalaže se tužitelju ČIRJAK d.o.o., OIB: 56620244965, naknaditi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, parnični trošak u iznosu od 5.194,78 (pettisuća stodevedesetčetiri eura i sedamdesetosam centi), sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. kolovoza 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se tuženikov zahtjev za naknadom troškova postupka za iznos od 2.055,22 EUR (dvijetisuće pedesetpet eura i dvadesetdva centa) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnijetoj ovom sudu 16. travnja 2020. tužitelj navodi da je dana 30.kolovoza 2020.godine u mjestu Vodice došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo u vlasništvu tužitelja kojim je upravljao Pave Bobanović i osobnim automobilom marke BMW serije 3 reg. oznake i broja OS 610-MR osiguranim po polici broj 08103714824 kod tuženika. Do opisane prometne nezgode da je došlo na način da je osiguranik tuženika, prolazeći kroz križanje označeno svjetlosnim znacima ( semafor), prošao kroz isto dok je u njegovu smjeru kretanja bio režim crvenog svjetla tako da je u križanju udario u teretno vozilo u vlasništvu tužitelja koje je od siline udarca izletjelo sa ceste na koji način je na istomu nastupila znatna šteta točnije šteta u iznosu od 371.349,70 kuna na koliko glasi i ponuda za popravak izdata od strane ovlaštenog servisera Auto Hrvatske prodajno servisni centri d.o.o. Međutim, da stvarna vrijednost vozila u vlasništvu tužitelja iznosi minimalno 550.000,00 kuna kolika je vrijednost vozila sličnih karakteristika kao i vozilo tužitelja koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi. Nadalje ističe da zbog činjenice da tuženik tužitelju nije otklonio cjelokupnu štetu, a tužitelju da je njegovo vozilo služilo za obavljanje djelatnosti prijevoza i isporuke betona tužitelj da je bio primoran uzeti u najam drugo vozilo za što je potrošio iznos od 55.500,00 kuna. Stoga da ukupna šteta koju je pretrpio tužitelj s osnova štete na vozilu i štete kojoj da je bio izložen zbog prisile za najam drugog vozila kroz period od 3 mjeseca iznosi ukupno 600.000,00 kuna. Ističe da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 148.768,00 kuna te kada se tomu doda i iznos od 130.000,00 kuna vrijednosti ostatka vozila to da tužitelj u ovom postupku potražuje razliku između iznosa od 600.000,00 kuna i iznosa od 278.768,00 kuna odnosno iznos od 321.232,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti za štetu u ovom predmetu, ističe da bi tuženik bio suodgovoran za štetu u omjeru od 20% uslijed činjenice da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 85 km/h na mjestu gdje je dozvoljena brzina od 60 km/h, da je tužitelju nastala totalna šteta na vozilu u manjem iznosu od onog koje potražuje, da su se stranke usuglasile sa vrijednošću ostatka tužiteljeva vozila u iznosu od 130.000,00 kn, osporava pravnu i činjeničnu utemeljenost tužiteljeva potraživanja uslijed najma zamjenskog vozila, te da bi tužitelju osim iznosa koji se navodi u tužbi prije podnošenja tužbe platio daljnji iznos od 80.000,00 kuna, pa da mu je ukupno platio 228.748,00 kuna. Prigovara i tijeku zateznih kamata smatrajući da bi iste, a poradi postojanja totalne štete, mogle teći tek od dana donošenja sudske odluke.

3. Na pripremnom ročištu održanom 6. srpnja 2020. tužitelj je osporio navode tuženika koji se odnose na doprinos istog šteti, početku tijeka zateznih kamata te ispravio navod o vremenu štetnog događaja navodeći da se isti dogodio 30. kolovoza 2019.

3.1. Tuženik je na istom pripremnom ročištu u bitnom naveo, ostavši pri odgovoru na tužbu, da bi tužitelj mogao potraživati kamate od dana obraćanja tuženiku u mirnom postupku odnosno od dostave cjelokupne dokumentacije, kako tužitelj raspolaže sa većim brojem teretnih vozila te da se točno očituje za koje je točno poslove trebao tužitelj vršiti usluge prijevoza.

4. Tužitelj je u podnesku kojeg je sud zaprimio 13. srpnja 2020. istakao da je doista tuženik tužitelju, nakon podnošenja tužbe a ne prije, odnosno dana 23. travnja 2020. uplatio iznos od 80.000,00 kuna, pa je za navedeni iznos smanjio tužbeni zahtjev s osnove naknade štete na vozilu, potražujući po tom osnovu iznos od 185.732,00 kuna.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem isprava koje priliježu spisu pa je pročitao račune LKW MARIO d.o.o. (list spisa 4-5), izvid štete (list spisa 6), račun Dizalice i montaža d.o.o. (list spisa 7), ponudu Auto Hrvatske, prodajnog servisnog centra d.o.o. (list spisa 8-10), prijavu i zahtjev za naknadu štete (list spisa 11), ponude (list spisa 12-13), obrazloženu ponuda tuženika od 16. listopada 2019. (list spisa 14-15). Također je proveo vještačenje po vještaku prometne struke dipl. ing. Slobodanu Erslanu koji je izradio nalaz i mišljenje od 20. studenog 2020. (list spisa 86-97), kojega je sud pročitao u dokaznom postupku, kao i očitovanje vještaka od 4. prosinca 2020. (list spisa 108-111), te dopunu nalaza i mišljenja od 15. svibnja 2024. (l.s. 178-180), a vještak je i saslušan na ročištima za glavnu raspravu od 18. prosinca 2020. (list spisa 113-114), 7. svibnja 2024. (list spisa 175-177) i 10. srpnja 2024. (list spisa 190-193). Pročitan je i pisani iskaz zz tužitelja Mile Čirjaka od 25. ožujka 2022. (list spisa 127-128), koji je dat sukladno odredbi čl. 492.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19-dalje ZPP).

6. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadom štete proizišle iz štetnog događaja od 30. kolovoza 2019., kada se dogodila prometna nezgoda u mjestu Vodice u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo u vlasništvu tužitelja kojim je upravljao Pave Bobanović i osobni automobilom marke BMW serije 3 reg. oznake i broja OS 610-MR osiguranim po polici broj 08103714824 kod tuženika. Pritom tužitelj potražuje naknadu štete po dva osnova i to u vidu nastale štete na vozilu te u vidu štete proizišle iz potrebe unajmljivanja zamjenskog vozila.

7. Međupresudom koju je sud donio u ovom predmetu dana 4. kolovoza 2022. pod brojem 7 P-91/2020-53, a koja je međupresuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 81 Pž-3796/2022-2 od 7. studenog 2023. utvrđeno je da su za štetu koja je tužitelju nastala uslijed prometne nezgode koja se dogodila dana 30.kolovoza 2019. godine u mjestu Vodice, a u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo u vlasništvu tužitelja marke "MAN" registarskih oznaka ZD 940-JH i osobni automobil marke BMW serije 3 reg. oznake i broja OS 610-MR, suodgovorni tužitelj u omjeru od 20% (dvadeset posto) i tuženik u omjeru od 80% (osamdeset posto).

8. U odnosu na visinu štete sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je u štetnom događaju tužitelj pretrpio štetu na vozilu u visini od 30.481,20 eura / 229.660,62 kune, izračunatoj u vrijeme štetnog događaja,

- da se radi o totalnoj šteti,

- da su se stranke sporazumjele da je vrijednost ostatka vozila 17.253,97 eura / 130.000,00 kuna, koju činjenicu je tužitelj istakao u parnici da bi ju kasnije tijekom postupka osporio,

- da je ostatke predmetnog vozila zadržao tužitelj,

- da je tužitelj platio najam zamjenskog vozila u razdoblju od 3 mjeseca u mjesečnom iznosu od po 18.750,00 kuna,

- da je potrebno vrijeme za popravak tužiteljeva vozila iznosilo 20 dana,

- da je tuženik platio tužitelju prije podnošenja tužbe 18. listopada 2019. iznos od 148.768,00 kuna / 19.744,91 euro, te nakon podnošenja tužbe 23. travnja 2020. iznos od 80.000,00 kuna / 10.617,82 eura.

8.1. Činjenice da je u štetnom događaju tužitelj pretrpio štetu na vozilu u visini od 30.481,20 eura / 229.660,62 kune i da se radi o totalnoj šteti sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Slobodana Erslana, koji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća. Nalaz i mišljenje vještaka je jasan, izrađen je po pravilima struke i njegova vjerodostojnost nije ničim dovedena u sumnju. Vještak je u više navrata odgovarao na pitanja i time pojašnjavao nalaz i mišljenje, te ga je i dopunjavao. Sud smatra pravilnim metodologiju izrade nalaza i mišljenja vještaka, kada je isti utvrdio visinu štete na način da je utvrdio vrijednost novog vozila, obračunao amortizaciju vozila tužitelja obzirom na starost istog u vrijeme štetnog događaja, utvrdio vrijednost ostataka vozila tužitelja, pošto je utvrdio da uslijed popravak tužiteljevog vozila ekonomski nije isplativ, a sve vrijednosti je utvrdio na temelju odgovarajućih službenih kataloga vozila. Takva metodologija utvrđivanja visine štete na vozilu je općeprihvaćena u prometnoj struci.

8.2. Tužitelj je predlagao da vještak izvrši procjenu vrijednosti tužiteljeva vozila na temelju objavljenih oglasa za prodaju vozila približnih karakteristika kao što je predmetno. U tom smislu je tijekom postupka u više navrata predlagao izradu dopune nalaza i mišljenja vještaka, a što sud nije prihvatio jer takvo davanje nalaza i mišljenja ne bi bilo prema pravilima struke, a što je izričito ustvrdio i vještak. Stoga je takav dokazni prijedlog i odbijen.

8.3. Također, nije bilo razloga ni za određivanje novog prometnog vještačenja po drugom vještaku, što je tužitelj predložio na ročištu glavne rasprave od 10. srpnja 2024. jer je nalaz vještaka Erslana jasan, razumljiv i u potpunosti dat po pravilima struke.

8.4. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da su se stranke u pregovorima prije podnošenja tužbe sporazumjele oko visine ostataka predmetnog vozila utvrdivši ju u iznosu od 130.000,00 kuna, što je tuženik izrijekom potvrdio u odgovoru na tužbu. Stoga je ta činjenica među strankama bila nesporna u vrijeme podnošenja tužbe.

8.4.1. Na ročištu održanom 18. prosinca 2020. tužitelj je u svezi usuglašavanja vrijednosti ostataka vozila naveo da bi se stranke usuglasile da bi vrijednost ostataka vozila iznosila 130.000,00 kuna, da je to usuglašavanje učinjeno u mirnom postupku, ali da je to tužitelj prihvatio smatrajući da bi stvarna vrijednost vozila iznosila 550.000,00 kuna, međutim, nakon što je vještak utvrdio da je vrijednost ostataka vozila 98.000,00 kuna, da iznos od 130.000,00 kuna ne predstavlja usuglašenu vrijednost vozila. Nadalje, ukoliko tuženik prizna da je stvarna vrijednost predmetnog vozila 550.000,00 kuna, tada da je tužitelj suglasan da se kao vrijednost ostataka vozila utvrdi iznos od 130.000,00 kuna.

8.4.2. Nije sporno da su se stranke prije pokretanja sudskog postupka usuglasile da bi vrijednost ostataka vozila iznosila 130.000,00 kuna. Međutim, u svezi tog usuglašavanja iste nisu ništa ugovorile. One su se suglasile o postojanju određene činjenice – visine vrijednosti ostataka vozila, međutim, povodom tog usuglašavanja nije ugovorena nikakva obveza, nije došlo do uzajamnih popuštanja i prekida spora, niti do otklanja neizvjesnosti i određivanja njihovih uzajamnih prava i obveza. Stoga samim usuglašavanjem oko te činjenice – visine vrijednosti ostataka vozila nisu bili ispunjeni uvjeti propisani u članku 150. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – dalje: ZOO) za sklapanje ugovora o nagodbi, pa do nagodbe nije došlo.

8.4.3. Priznanje činjenice – visine vrijednosti ostataka vozila, od strane tuženika, pa njezino osporavanje odnosno ograničavanje, kako je opisano pod 8.4.1. sud je razmotrio sukladno odredbi članka 221. stavak 2. ZPP, uzevši u obzir sve okolnosti, a posebno nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, te je prema svom uvjerenju ocijenio da činjenicu da bi visina ostataka vozila iznosila 130.000,00 kn uzme kao osporenu, pa je visinu ostataka vozila utvrdio sukladno nalazu i mišljenju vještaka u visini od 98.425,98 kuna, sukladno čemu je ukupnu štetu na vozilu utvrdio u iznosu od 229.660,62 kune.

8.5. Među strankama nije sporno da je ostatke predmetnog oštećenog vozila zadržao tužitelj, a također nije sporno da je tuženik platio tužitelju prije podnošenja tužbe 18. listopada 2019. iznos od 148.768,00 kuna, te nakon podnošenja tužbe 23. travnja 2020. iznos od 80.000,00 kuna.

8.6. Činjenicu da je tužitelj unajmio zamjensko vozilo u razdoblju od tri mjeseca od štetnog događaja uz visinu najamnine od 18.750,00 kuna mjesečno sud je utvrdio na temelju računa (l.s. 4-5).

8.7. Činjenicu da je za popravak tužiteljevog vozila bilo potrebno vremensko razdoblje od 20 dana sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, kojeg je prihvatio u cijelosti.

9. Tužitelj je podnio tužbu 16. travnja 2020. tražeći naknadu štete na vozilu u visini od 265.732,00 kuna. Nakon što mu je tuženik 23. travnja 2020. platio daljnji iznos od 80.000,00 kuna tužitelj je, a nakon što je provjerio navedenu činjenicu, u podnesku od 12. srpnja 2020. izjavio da smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 80.000,00 kuna sa osnove štete na vozilu, tako da sad potražuje po tom osnovu 185.732,00 kune. Ovakav navod sud tretira kao izjavu o djelomičnom povlačenju tužbe.

9.1. Tuženik se nije usprotivio opisanom djelomičnom povlačenju tužbe te se upustio u raspravljanje, čime je po stajalištu ovog suda pristao na djelomično povlačenje tužbe.

9.2. Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP tužba se može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Sud je utvrdio visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 30.481,20 eura / 229.660,62, da se radi o totalnoj šteti i da je tužitelj zadržao ostatke vozila, odnosno da ih nije prepustio tuženiku – osiguratelju. Navedeni iznos predstavlja vrijednost vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila. Sud utvrđuje da je to visina štete na vozilu tužitelja koja je nastala uslijed predmetnog štetnog događaja.

12. Tužitelj je pretrpio štetu i u vidu potrebe najma zamjenskog vozila u razumnom roku nakon štetnog događaja. Radi se o roku u kojem je realno očekivati da tužitelj popravi oštećeno vozilo ili pak da nabavi drugo slično vozilo.

12.1. Kako se tužitelj nesporno odlučio na popravak predmetnog vozila, sud je ocijenio da je za isto bilo potrebno 20 dana rada, kako je to naveo vještak. Međutim, naravno da u situaciji koja se dogodila tužitelju valja dati i određeno razdoblje kako bi dobro promislio da li će se upustiti u popravak vozila, kojeg nije ekonomično popravljati ili će se pak odlučiti na neko drugo rješenje. Također, ne može se očekivati da će tužitelj za ovakvu vrstu popravka uspjeti odmah pronaći mehaničara koji će odmah započeti sa radom.

12.2. Iz opisanih razloga ne može se uzeti da bi razuman rok u kojem bi tužitelj imao pravo na trošak zamjenskog vozila iznosio samo 20 dana potrebnih za poprvak, već bi taj rok bio nešto duži, pa sud procjenjuje da bi tužitelj u konkretnom slučaju imao pravo na naknadu štete uslijed potrebe najma zamjenskog vozila u roku od 2 mjeseca. Treba pritom uvažiti i činjenicu da se to vozilo unajmljivalo na razdoblje od jednog mjeseca, što se uobičajeno ugovara unaprijed, pa ako bi popravak uz ograničenja opisana pod 12.1. potrajao preko jednog mjeseca, npr. 35 dana, bilo bi potrebno ugovoriti najam i za taj drugi započeti mjesec.

12.3. Stoga sud smatra da je tužitelj pretrpio štetu sa osnove najma zamjenskog vozila u iznosu od 37.500,00 kuna / 4.977,11 eura, koliko je iznosila najamnina zamjenskog vozila u razdoblju od dva mjeseca.

13. Iz razloga opisanih pod 11. i od 12. do 12.3. sud je utvrdio da je uslijed štetnog događaja tužitelj pretrpio ukupnu štetu u visini od 267.160,62 kune / 35.458,31 eura.

14. Odredbom članka 1092. stavka 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

14.1. Kako je opisano pod 7., pravomoćnom međupresudom utvrđena je suodgovornost stranaka za predmetnu štetu u omjeru od 20% tužitelja i 80% tuženika. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete u vrijednosti od 80% iznosa opisanog pod 13., odnosno na iznos od 213.728,50 kuna / 28.366,65 eura.

15. Kako je tuženik u dva navrata dragovoljno po osnovi predmetne štete platio tužitelju ukupan iznos od 228.768,00 kuna / 30.362,73 eura, vidljivo je da je svoju obvezu ispunio u cijelosti.

16. Tužitelja bi pripadale i zatezne kamate na pripadajući iznos štete temeljem odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 152/2014 – dalje: ZOOP).

16.1. Kako je tuženik 18. listopada 2019., dakle unutar roka od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva (za kojeg sud sukladno dopisu tuženika od 16. listopada 2019. (l.s. 14) utvrđuje da je podnijet 9. rujna 2019.), platio tužitelju nesporan iznos štete u visini od 148.768,00 kuna, tužitelj nema pravo na zatezne kamate na taj iznos, obzirom na odredbu članka 12. stavka 3. ZOOP, jer u odnosu na taj dio iznosa tuženik nije došao u zakašnjenje.

16.2. U odnosu na daljnji dugovani iznos od 64.960,50 kuna / 8.621,74 eura (razlika od dugovanog iznosa opisanog pod 14. i iznosa plaćenog 18. listopada 2019.), tuženik ima pravo na zateznu kamatu za razdoblje od 9. rujna 2019. do 23. travnja 2020., kada je uplatom iznosa od 80.000,00 kuna tuženik podmirio dug.

16.3. Sukladno ovlaštenju propisanom u članku 223. stavku 1. ZPP sud po slobodnoj ocjeni utvrđuje da visina zateznih kamata, koja je u to vrijeme sukladno članku 29. stavku 2. ZOO iznosila 8,14% godišnje, koja je na iznos od 64.960,50 kuna tekla u razdoblju manjem od 10 mjeseci, nije mogla premašiti iznos od 15.039,50 kuna / 1.996,08 eura, za koliko je tuženik uplatom dana 23. travnja 2020. preplatio utvrđenu visinu štete (glavnog duga).

16.4. Stoga je tužitelj svojim opisanim uplatama u cijelosti ispunio svoju obvezu, kako u odnosu na glavni dug, tako i u odnosu na zatezne kamate, njegova obveza je prestala ispunjenjem, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

17. Tužitelj i tuženik su prije zaključenja raspravljanja podnijeli zahtjeve za naknadom troškova postupka.

17.1. Tužitelj je u zahtjevu za naknadom troškova zatražio za sastavljanje tužbe 1.000,00 EUR, za sastavljanje žalbe od 1.08.2022. 1.250,00 EUR, za sastavljanje podnesaka od 6.10.2020. i 13. 7. 2020. ukupno 2.000,00 EUR, za sastavljanje podnesaka od 23.11.2020. i 29.03.2022. ukupno 2.000,00 EUR, za sastavljanje podneska od 30.04.2020. 1.000,00 EUR, za pristup na ročišta od 6.7.2020. i 5.10.2020. ukupno 2.000,00 EUR, za pristup na ročišta od 18.12.2020. i 9.6.2022. ukupno 2.000,00 EUR, za pristup na ročišta od 7.5.2024. i 20.06.2024. ukupno 2.000,00 EUR, za pristup na ročišta od 10.7.2024. u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za PDV, za PDV 3.312,50 EUR, za predujam za vještačenje 530,89 EUR i za sudske pristojbe na presudu, tužbu, međupresudu i žalbu 4x663,61 EUR.

17.2. Tuženik je postavio zahtjev za naknadom troškova postupka u kojem potražuje za odgovor na tužbu 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 6. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00 EUR, za sastavljanje podneska od 7. srpnja 2020. u iznosu od 100,00 EUR, za zastupanje na ročištima od 5. listopada 2020., 18. prosinca 2020., 9. lipnja 2022., 7. svibnja 2024., 20. lipnja 2024. i 10. srpnja 2024. po 500,00 EUR, za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 25. studenog 2020., 12. travnja 2022. i 7. lipnja 2024. po 500,00 EUR i za PDV 1.450,00 EUR, odnosno ukupno 7.250,00 EUR. Također je postavio i zahtjev za plaćanjem zateznih kamata na dosuđeni iznos paničnih troškova.

18. Prema pravnom shvaćanju zauzetom u sudskoj praksi, a koje prihvaća i ovaj sud, kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba voditi računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje; a smanjenje zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

18.1. Sud smatra da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 80.000,00 kuna, odmah nakon što mu je tuženik tijekom parnice uplatio taj iznos, čime je u tom dijelu tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu. U odnosu na taj dio valjalo je primijeniti odredbu članka 158. stavka 2. ZPP i u odnosu na taj dio parnice obvezati tuženika da naknadi trošak tužitelju.

18.2. U preostalom dijelu je tužitelj u cijelosti uspio u parnici pa o troškovima postupka treba odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Prema toj odredbi stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

18.3. Odredbom članka 155. ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

19. U ovoj specifičnoj situaciji sud je priznao troškove postupka tužitelju za sastavljanje tužbe i podneska od 13. srpnja 2020. i za zastupanje na ročištu od 6. srpnja 2020. prema visini vrijednosti predmeta spora od 80.000,00 kuna / 10.617,82 eura. Također mu je priznao srazmjerni trošak sudske pristojbe na tužbu od 24,90%, koliko iznosi omjer iznosa od 80.000,00 kuna, za koji je iznos tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je udovoljeno njegovom zahtjevu i početne vrijednosti predmeta spora od 321.232,00 kuna.

19.1. Tako je tužitelju priznato temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 – dalje: Tarifa) vrijednost od 100 bodova, za sastavljanje obrazloženog podneska od 13. srpnja 2020. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife vrijednost od 100 bodova, te za zastupanje na pripremnom ročištu od 6. srpnja 2020., na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, po Tbr. 9. toč. 2. vrijednost od 50 bodova. Temeljem Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura, pa je tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika trebalo priznati iznos od 500,00 eura, te iznos od 125,00 eura po osnovi PDV-a, na što ima pravo sukladno odredbi na što ima pravo sukladno Tbr. 46 Tarife. Za sudsku pristojbu na tužbu, koja je iznosila 3.562,00 HRK / 472,76 EUR priznat mu je srazmjerni dio od 24,9 %, a što iznosi 117,72 eura. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 742,72 EUR.

20. Tuženiku je su za vođenje parnice bile potrebne sve radnje za koje je zatražio naknadu troškova, a trošak postupka mu treba priznati po visini vrijednosti predmeta spora od 241.232,00 HRK / 32.016,99 EUR. Valjalo mu je za sastavljanje odgovora na tužbu u cijelosti priznati traženi iznos od 200,00 eura, koji je iznos manji od vrijednosti bodova propisanoj prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Tuženiku treba priznati vrijednost od 25 bodova za sastavljanje podneska od 7. srpnja 2020., temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Za sastavljanje obrazloženih podnesaka od od 25. studenog 2020., 12. travnja 2022. i 7. lipnja 2024. tuženika pripada vrijednost od po 250 bodova temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Na ročištima od 6. srpnja 2020. i 5. listopada 2020. raspravljalo se samo o procesnim pitanjima pa tužitelja pripada vrijednost od po 125 bodova temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife, dok ga za zastupanje na ročištima od 18. prosinca 2020., 9. lipnja 2022., 7. svibnja 2024., 20. lipnja 2024. i 10. srpnja 2024. pripada nagrada u vrijednosti od po 250 bodova, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Obzirom na navedeno, tužitelju je za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika valjalo priznati vrijednost od ukupno 2.375 bodova, što temeljem Tbr. 54. Tarife iznosi 4.750,00 eura. Na taj iznos mu treba priznati i PDV u iznosu od 1.187,50 eura, pa je tuženiku ukupno priznat trošak u iznosu od 5.937,50 eura.

21. Kada se tuženiku dosuđen iznos parničnih troškova od 5.937,50 eura prebije sa tužitelju dosuđenim iznosom od 742,72 eura dobije se iznos od 5.194,78 eura, koji iznos je naloženo tužitelju platiti tuženiku sa osnove troškova postupka, sa traženim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, primjenom stope propisane u članku 29. stavku 2. ZOO za ostale odnose, dok je preostali iznos zahtjeva do traženih 7.250,00 eura valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Primjenom odredbi čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) sudske odluke je nužno prilagoditi uvođenju eura kao službene valute. Stoga je sve iznose izražene u kunama valjalo uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. navedenog zakona.

U Zadru 8. kolovoza 2024.

Sudski savjetnik

Sutkinja

Andrej Margarin

Ardena Bajlo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana, a ne teče u razdoblju od 1. do 15. kolovoza. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima,

- tuženiku po punomoćnicima,

- u spis.

Broj zapisa: 9-3086b-1693b

Kontrolni broj: 02806-c3281-4dcb6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ARDENA BAJLO, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.