Poslovni broj: Gž R-297/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, zastupanog po punomoćnici ZĆ, dipl. iur., Su-1210/21, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-154/2022-79 od 22. veljače 2023., 8. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-154/2022-79 od 22. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim joj nisu priznati svi zatraženi troškovi postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 16,47 eur/ 124,12 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude, osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 655,73 eura/ 4.940,62 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. veljače 2023. do isplate, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u dijelu pod točkom II. izreke kojim joj nisu priznati svi zatraženi troškovi postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Ujedno je zatražila i trošak sastava žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. U konkretnom slučaju postavljeni tužbeni zahtjev usmjeren je na isplatu ukupnog iznosa od 16,47 eura/ 124,12 kuna, pa se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, a koji se odnosu na isplatu razlike plaće za razdoblje od 16. studenog 2015. do 31. prosinca 2022.

5.1. U predmetnom postupku prvostupanjski je sud donio presudu u ovoj pravnoj stvari posl. br. Pr-402/2019 od 16.6.2020. kojom je tužiteljici dosuđen iznos od 6.297,24 kune s osnove razlike plaće s pripadajućim zateznim kamatama, a ista je djelomično preinačena drugostupanjskom presudom u dijelu odluke o parničnom trošku. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Rev-425/2021 od 8. rujna 2021. ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu dosuđenog iznosa od 2.211,16 kuna i u odluci o troškovima postupka.

6. Pravilna je odluka o troškovima postupka koju osporava tužiteljica u dijelu kojim joj nisu priznati svi traženi troškovi postupka, pri čemu tvrdi da joj pripada i daljnji trošak na ime sastavljanja obrazloženih podnesaka od 5. travnja 2019., 20. travnja 2020. i 7. travnja 2022. u iznosu od po 750,00 kuna/ 99,54 eura, jer se pobijana odluka u tom dijelu pravilno temelji na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je tužiteljica neosnovano pobija.

6.1. Nadalje, neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je njezin kondemnatorni zahtjev postavljen povodom stupnjevite tužbe isključivo sukladno nalazu i mišljenju vještaka i da je presuda donesena temeljem tako specificiranog tužbenog zahtjeva djelomično ukinuta revizijom Vrhovnog suda RH, a prvostupanjskom sudu naloženo da se vodi revizijskim shvaćanjem o načinu izračuna fonda prekovremenih sati, a što znači da specifikacija tužbenog zahtjeva temeljem nalaza i mišljenja vještaka kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe zbog čega bi tužiteljici trebalo priznati trošak u cijelosti.

6.2. Zaključno tužiteljica u žalbi ističe da joj pripadaju troškovi postupka u cijelosti s obzirom na to da tuženik kao javnopravno tijelo zastupano po internoj pravnoj službi nije imalo nikakvih svojih troškova pa da ne bi bilo pravično od tužiteljičinih troškova odbiti nepostojeće troškove tuženika koji je ujedno i kriv za vođenje postupka svojim neosnovanim prigovorima. Podredno, da bi tužiteljici zbog navedenog trebalo priznati trošak barem na način da se njen uspjeh ne odbija od uspjeha tuženika jer tuženik nije imao troškove zastupanja pa bi takvo odbijanje predstavljalo nerazmjerno ograničenje tužiteljičinih procesnih prava i prava vlasništva.

7. U ovom postupku tužiteljici je zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika, prvostupanjski sud pravilno priznao trošak sastava tužbe od 750,00 kuna, zastupanja na ročištu 6. svibnja 2019. od 750,00 kuna, sastav podneska od 27. siječnja 2020. od 750,00 kuna, zastupanja na ročištu 12. svibnja 2020. od 750,00 kuna, sastav podneska od 14. prosinca 2022. od 375,00 kuna, zastupanja na ročištu 23. siječnja 2023. od 375,00 kuna, uvećano za trošak PDV-a od 25%, što iznosi 4.687,50 kune, pri čemu, sukladno uspjehu od 67% trošak postupka iznosi 3.140,62 kuna, te joj je priznao i troškove vještačenja od 1.800,00 kuna, a što sve ukupno iznosi 4.940,62 kuna / 655,73 eura.

8. Odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

8.1. Stoga se, u odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica tvrdi da je u ovom slučaju podnijela stupnjevitu tužbu ističe da je stupnjevita tužba iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi. Takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi (članak 186.b ZPP) na način da je prihvat manifestacijskoga zahtjeva (članak 325.a ZPP) i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl. Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev (članak 109. ZPP).

8.2. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće navodeći da će točan iznos odrediti nakon što tuženik dostavi točan izračun ili nakon što se utvrdi razlika plaće putem financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

8.3. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom iz odredbe članka 186.b ZPP-a. Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina istom nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste na temelju kojih je moguće utvrditi zatraženo povećanje plaće, jer se samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik nije dostavio obračunske liste niti je osporio podatke specificirane u tim platnim listama, zbog čega ni ostali žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu.

8.4. Također se napominje da je na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 8. veljače 2023. zauzeto pravno shvaćanje sukladno izraženom stavu.

9. Nadalje, neosnovano tužiteljica pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o trošku u dijelu kojim joj nisu priznati troškovi za sastavljanje podneska od 5. travnja 2019. kojim odgovara na navode iz odgovora na tužbu, jer i prema pravnom shvaćanju ovog suda tužiteljici nije trebalo priznati trošak za sastavljanje tog podneska, iako bi prema Tbr. 8. točki 1. Tarife za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode odgovora na tužbu, odvjetniku pripadala nagrada kao za tužbu. Ovo iz razloga jer se radi o sporu male vrijednosti i jer je navode iz tog podneska tužiteljica mogla iznijeti već u tužbi ili u na ročištu, a iz kojeg razloga je pravilno odbijen i zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 20. travnja 2020.

9.1. Ovaj sud, a imajući na umu okolnost da nema nikakvih dvojbi oko primjene materijalnog prava u predmetnom i mnogobrojnim drugim postupcima pred sudovima, zbog čega nije bilo nikakve stvarne potrebe ni opravdanja za sastavljanje obrazloženog podneska o navodima odgovora na tužbu, kao ni podneska od 20. travnja 2020. kojim se tužiteljica očituje na podnesak tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, a posebice, jer se sadržaj velikog broja takvih tužbi i podnesaka razlikuje u neznatnom dijelu.

9.2. Ukazuje se da je i na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 2. rujna 2021. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem se, a s obzirom na to da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu zaključi raspravu i donese presudu, nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu, zbog čega tužitelju ne pripada pravo na trošak za navedene podneske.

10. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužiteljici priznati i trošak sastav podneska od 7. travnja 2022. kojim je precizirala tužbeni zahtjev jer je, obzirom da tuženik nije pristao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom 27. siječnja 2020. i to glede ukinutog dijela tužbenog zahtjeva od 2.211,16 kuna preostalog nakon presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-425/2021 od 8. rujna 2021.

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a u vezi s člankom 381. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

12. Budući da tužiteljica u žalbi nije uspjela primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je i njezin zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Splitu 8. kolovoza 2024.

Sutkinja:

Sanda Crljen Ivančić