Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-512/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vladimiru Ferenčeviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.-U. d.o.o. iz S., OIB …, protiv tuženika P. A. iz S., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-859/2023-5 od 16. travnja 2024., 8. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija te se potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-859/2023-5 od 16. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 465,36 eura/3.507,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos od po 22,16 eura kroz razdoblje od travnja 2019. do prosinca 2020. teče od šesnaestog u mjesecu do isplate, te da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 426,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja zgrade u kojoj se nalazi stan tuženika, za plaćanje pričuve za održavanje zajedničkih dijelova zgrade kroz razdoblje od travnja 2019. do prosinca 2020.

6. Budući da tuženik ne osporava niti vlasništvo stana niti da za utuženo razdoblje nije plaćao pričuvu, prvostupanjski sud pobijanu dosuđujuću presudu u bitnome obrazlaže takvom zakonskom obvezom vlasnika stana, s pozivom na odredbe članaka 85., 89. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP). Ovakvi razlozi pobijana presude su u svemu razumljivi, pa nije osnovana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11 ZPP.

7. Neodlučne su žalbene tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava zbog toga što nisu utvrđeni suvlasnički dijelovi vlasnika stanova na cijeloj nekretnini. Naime, u pravu je tuženik da se iz navedenog razloga na obvezu tuženika na plaćanje navedene pričuve primjenjuju prijelazne odredbe članaka 374. do 387. ZVDSP, kao i da je člankom 381. propisano da se udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja određuje prema omjeru korisne površine njegovog posebnog dijela i zbroja korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi. Navedenom je odredbom , dakle, propisan način izračuna udjela vlasnika posebnog dijela zgrade u troškovima upravljanja pa i održavanja zajedničkih dijelova zgrade, dok je člankom 380. stavkom 2. ZVDSP propisano da minimalna godišnja obveza na ime zajedničke pričuve iznosi 0,54% vrijednosti posebnog dijela. Pri izračunu vrijednosti posebnog dijela treba poći od oborive presumpcije da vrijednost stana ne može biti manja od etalonske cijene građenja koja je za utuženo razdoblje bila utvrđena Podatkom o etalonskoj cijeni građenja (Narodne novine 100/2018), te je iznosila 6.000,00 kuna po m2.

8. Prema priloženom popisu suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima, površina stana tuženika u odnosu na koji se potražuje utuženi iznos iznosi 167m2. Obračunom vrijednosti stana primjenom relevantnog podatka o etalonskoj cijeni građenja , dobiva se vrijednost stana u utuženom razdoblju od 1.002.000,00 kuna, te obveza plaćanja godišnje pričuve od 5.410,00 kuna, što mjesečno iznosi 450,90 kuna.

9. Dakle, zatraženi iznos manji je od propisanog zakonskog minimuma. Stoga su neodlučni i žalbeni navodi o tome da vlasnici stana nisu sklopili valjani međuvlasnički ugovor. Naime, valjanost međuvlasničkog ugovora za ocjenu osnovanosti visine tražbine bila bi od utjecaja na osnovanost tražbine da tužitelj na ime pričuve potražuje iznos veći od propisanog zakonskog minimuma, te tražbinu zasniva na odredbama međuvlasničkog ugovora.

10. U odnosu na u žalbi ponovljene tvrdnje kojima se osporava valjanost podatka o površini stana, treba reći da tuženik tijekom postupka nije iznio takve činjenične tvrdnje s obzirom na koje primjenom obveze plaćanja zakonskog minimuma iz članka 380. stavka 2. ZVDSP tuženik kroz utuženo razdoblje ne bi bio u obvezi plaćati zatražene mjesečne iznose.

11. Iz navedenih razloga žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda.

12. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbe.

Bjelovar, 8. kolovoza 2024.

Sudac

Vladimir Ferenčević v.r.