Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž Ovr-184/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vladimiru Ferenčeviću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice E. B. iz P., OIB …, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. J. i V. J., odvjetnicima u S., protiv ovršenika D. zdravlja S, OIB …, S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-218/2024-2 od 3. travnja 2024., 8. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

I Žalba se uvažava, preinačava se pobijano rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-218/2024-2 od 3. travnja 2024., tako da se sudi:

„Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška izravne naplate pokrenutog zahtjevom za izravnu naplatu od 29. ožujka 2024.“

II Nalaže se ovrhovoditeljici da ovršeniku naknadi trošak žalbe u iznosu od 31,25 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju naknadi trošak izravne naplate u iznosu od 143,63 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovršenik. Navodi da se radi o postupku izravne naplate temeljem presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr- 1691/2021 od 3. siječnja 2023., da je ovrhovoditelj već prethodno zatražio izravnu naplatu temeljem iste osnove za plaćanje, i to radi namirenja parničnog troška, nakon čega je ishodio rješenje suda o naknadi troška toga postupka izravne naplate, da je u istom postupku izravne naplate mogao potraživati glavnicu i kamatu po navedenoj presudi, što je zatražio tek u postupku izravne naplate trošak kojega potražuje u ovome postupku, te da se stoga radi o nepotrebnom trošku.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, ukazujući na to da se glavnica odnosi na naknadu plaće, da je za prisilnu naplatu navedenog dijela tražbine prethodno potrebno ishoditi obračun poreza, prireza i doprinosa, kao i da je u postupku prisilne naplate troška postupka krajnji vjerovnik punomoćnik stranke a ne stranka. Konačno, navodi da ovrhovoditeljica nije odmah htjela prisilno naplaćivati svoj dio tražbine, čekajući da će joj poslodavac na temelju presude dobrovoljno namiriti tražbinu, zbog čega se je prvo išlo sa naplatom parničnog troška.

4. Žalba je osnovana.

5. Odredbom članka 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., 131/20, 114/22 – dalje: OZ) je propisano da će se pri provedbi ovrhe paziti da ona bude što manje nepovoljna, koje načelo se ima primijeniti u svim postupcima prisilnog ostvarenja tražbine, kao i u postupku izravne naplate. Stoga ovrhovoditelj ostvaruje pravo na naknadu troška više postupaka prisilne naplate novčane tražbine na temelje iste presude, samo ako iz opravdanog razloga namirenje tražbine nije zatraženo u jednom postupku.

6. Suprotno žalbenim navodima, to što radnik ostvaruje pravo na prijenos na svoj račun samo onoga dijela tražbine na ime plaće koji predstavlja neto plaću, ne opravdava razdvajanje postupka radi namirenja navedenog dijela tražbine

7. Suprotno žalbenim navodima, ovrhovoditelj je vjerovnik cjelokupne tražbine po presudu koja predstavlja osnovu za plaćanje, a činjenica da prijenos dijela tražbine na ime parničnog troška može potraživati na račun punomoćnika ne opravdava vođenje dva zasebna postupka prisilne naplate.

8. Polazeći od imperativa vođenja postupka prisilne naplate na način koji će biti što povoljniji za ovršenika, niti mogući opravdani interes ovrhovoditeljice da nakon ishođenja ovršne presude pričeka određeno vrijeme kako bi joj poslodavac dobrovoljno isplatio dužni iznos na ime glavnice i kamate ne opravdava povećanje troška prisilne naplate uslijed razdvajanja postupaka. Pri tome ipak treba reći da osim činjenice kako se radi o njezinom poslodavcu, ovrhovoditeljica ne navodi niti jedan drugi razlog iz kojeg nije htjela odmah pristupiti prisilnom namirenju navedenog dijela tražbine.

9. Temeljem članka 14. stavka 4. OZ, koja odredba se ima primijeniti i u postupku izravne naplate, ovršenik je ovrhovoditelju dužan nadoknaditi samo one troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Budući da sporni trošak postupka prisilne naplate ovaj drugostupanjski sud cijeni nepotrebnim iz prethodno navedenih razloga, žalba je uvažena uslijed počinjene pogrešne primjene materijalnog prava, te je pobijano rješenje preinačeno odbijanjem zahtjeva za naknadu troška.

10. Budući da je žalba ovršenika osnovana, čime mu je trošak žalbe neosnovano prouzrokovan, temeljem članka 14. stavka 5. OZ je ovrhovoditeljici naloženo da mu naknadi trošak sastava žalbe, koji temeljem Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) iznosi 31,25 eura.

Bjelovar, 8. kolovoza 2024.

Sudac

Vladimir Ferenčević v.r.