Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-477/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Branke Križanić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K., OIB: …, L., koju zastupa punomoćnik Ž. M., suprug tužiteljice, protiv tuženice D. K., OIB: …, S., koju zastupa punomoćnik F. Ć., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješača Ž. M., OIB: …, L., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i umješača protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-17/2019 od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice R. K. i umješača Ž. M., kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-17/2019 od 9. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 25.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka (toč. I. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 696,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1., u vezi čl. 7. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Navodi i da je neosnovano odbijen dokazni prijedlog radi saslušanja svjedokinje R. K., čime sadržajno ističe bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Osporava i odluku o trošku u dijelu primjene vrijednosti boda u visini od 15 kuna. Predlaže sudu drugog stupnja uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Protiv navedene presude žali se i umješač, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom osporava postojanje duga navedenog u opomeni pred ovrhu, izvršene usluge odvoza smeća te ističe nemogućnost korištenja vode. Osporava da bi u konkretnom slučaju bila promašena pasivna legitimacija, s obzirom na to da je šteta počinjena radnjom tuženice. Ističe i da je sud propustio pregledati sve dokaze u spisu te da nisu saslušani svi predloženi svjedoci. Osporava primjenu vrijednosti boda u visini od 15 kuna, kao i priznati trošak za pristup na ročište 16. veljače 2021. jer isto nije niti održano. Predlaže sudu drugog stupnja uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalbe tužiteljice i umješača su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 25.000,00 kuna s pripadajućim kamatama na ime neimovinske štete nastale ovjerom neistinitih podataka od strane tuženice.

6. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud nije niti počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi razlozima presude te razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica, kao djelatnica Općine L., zaposlena na radnom mjestu pročelnice te da je ista službenik jedinice lokalne samouprave kojoj odgovara za svoj rad. Sud prvog stupnja je nadalje utvrdio da su svi akti koje je tuženica potpisala akti Općine L., slijedom čega samo ona kao jedinica lokalne samouprave može biti odgovorna za eventualnu štetu koja je iz tih akata proizašla tužiteljici. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je utvrdio osnovanim prigovor tuženice o promašenoj pasivnoj legitimaciji, iz kojeg razloga je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom čl. 1062. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO).

9. Po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnom slučaju jest pravo koje je vrijedilo u vrijeme nastanka navodne štete (14. prosinca 2018., kao datum sastavljanja opomene pred ovrhu temeljem koje je prema navodima tužiteljice istoj nastala šteta). Odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11, 12/13 i 93/16, dalje u tekstu: ZSDU) propisano je da za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

10. Kako je prema navodima tužbe tužiteljici šteta nastala sastavljanjem opomene pred ovrhu po osnovi duga za odvoz komunalnog otpada, koji ne spada u povjerene poslove državne uprave iz čl. 60. ZSDU-u, već u samoupravni djelokrug poslova jedinice lokalne samouprave, sukladno čl. 19.a st. 2. toč. 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 60/01, 129/05, 36/09, 36/09, 109/07, 125/08, 150/11, 144/12 i 123/17, dalje u tekstu ZLPRS), to se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti jedinice lokalne samouprave (tako i Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj Revd 2853/2021-2 od 13. srpnja 2021.).

10.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 53.a st. 3. ZLPRS-a na prava, obveze i odgovornosti kao i druga pitanja u svezi s radom pročelnika koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje radni odnos službenika i namještenika u tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odredbom čl. 71. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 86/08, 61/11 i 4/18, dalje u tekstu: ZSNLPRS) službenik je dužan naknaditi štetu koju u službi ili u vezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese lokalnoj jedinici. Štetom iz stavka 1. toga članka smatra se i šteta koju je lokalna jedinica imala naknađujući fizičkim i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika.

11. Dakle, ZSNLPRS, kao lex specialis u odnosu na ZOO koji kao opći propis regulira pitanje odštetne odgovornosti, ne predviđa mogućnost da oštećenik direktno potražuje naknadu štete od samog štetnika (državnog službenika) pa čak niti u situaciji kada bi šteta bila počinjena namjerno. Dakle, radi se o odgovornosti za drugog koja je isključiva i primarna i nema direktne odgovornosti samog štetnika.

11.1. Nadalje, odredbom čl. 3. ZSNLPRS-a propisano je da na prava, obveze i pitanja koja nisu uređena tim ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnim ugovorom primjenjuju se opći propisi o radu. Dakle, s obzirom na to da ni odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17) nije uređeno pravo treće osobe zahtijevati popravljanje štete neposredno od zaposlenika, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije. Iako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe ZOO-a, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti.

12. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno odlučio kada je odbio dokazne prijedloge radi saslušanja svih predloženih svjedoka te dokazni prijedlog pribave spisa predloženih na ročištu održanom 16. veljače 2023., ocijenivši iste nepotrebnim. Naime prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, pravilno zaključio da provođenje predloženih dokaza nije potrebno za pravilnu odluku o predmetu spora. Stoga izneseni žalbeni navodi, o bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a, nisu osnovani.

13. Jednako tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 7. st. 3. ZPP-a, jer sud nije utemeljio odluku na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne, niti je u žalbi konkretizirano u čemu bi se navedena povreda sastojala. Također, suprotno žalbenom navodu iz Zapisnika o održanom ročištu 16. veljače 2023. proizlazi da je pregledana cjelokupna pisana dokumentacija u spisu te da su pročitani navodi stranaka tijekom postupka.

14. Neosnovan je i žalbeni navod da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja troškova nije mogao primijeniti vrijednost boda u visini od 15,00 kuna. Naime, sukladno Tbr. 48. toč. 3. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (”Narodne novine” broj 42/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, s obzirom na to da je u trenutku donošenja pobijane presude Tbr. 50. tada važeće Tarife bila propisana vrijednost boda u visini od 15,00 kuna, to je suprotno žalbenom navodu ispravno u tom dijelu primijenjeno materijalno pravo (tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).

15. Također, iako ispravno ukazuje žalitelj da bi sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja naveo ročište (16. veljače 2021.) koje nije održano, isto ne predstavlja takvo proturječje u spisu čime bi sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, iz troškovnika tuženice proizlazi da je ista zatražila naknadu troškova za pristup na ročište koje je održano 16. veljače 2023., u visini od 100 bodova. Dakle, razvidno je da je pobijanom presudom namjera bila priznati tako zatraženi trošak, dok je očitom pogreškom u pisanju navedena kriva godina, koju sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP-a može ispraviti u svako doba.

16. U preostalom dijelu, odluka o parničnom trošku je pravilna, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

17. Što se tiče žalbenih navoda u kojima se iznose navodi o počinjenu nekih kaznenih djela, ovaj sud nije ovlašten iste razmatrati, već u takvim situacijama tužiteljica treba pravnu pomoć zatražiti kod za to nadležnih institucija. Preostali žalbeni navodi kojima se osporava visina dugovanja, korištenje usluge, postojanje ugovorne obveze, obveza plaćanja komunalne naknade, kao i isticanje braniteljskog statusa, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

18. Stoga je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a trebalo odbiti žalbe tužiteljice i umješača, kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 8. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak, v.r.