Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžzd-74/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i žrtve T. M. protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kvm-45/2024-7 od 29. srpnja 2024., u sjednici održanoj 7. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog D. M. i žrtve T. M..

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 125. st. 1. t. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08 - sud prvog stupnja je pogrešno naveo broj „Narodnih novina“ 130/20.) protiv optuženog D. M. ukinuo istražni zatvor (točka I izreke), a zatim mu je na temelju čl. 98.a ZKP/08 odredio samostalne mjere opreza i to iz čl. 98. st. 2. t. 4. ZKP/08 - zabrane približavanja žrtvama – djeci L. M., L. M. i R. M., te supruzi T. M., s prebivalištem u G., na udaljenost od 100 metara, iz čl. 98. st. 2. t. 5. ZKP/08 – zabrane uspostavljanja i održavanja veze s naprijed imenovanim žrtvama i iz čl. 98. st. 2. t. 9. ZKP/08 – zabrane uhođenja i uznemiravanja naprijed imenovanih žrtava, čije izvršenje je na temelju čl. 100. ZKP/08 povjereno Policijskoj upravi međimurskoj, dok je optuženi D. M. u skladu s čl. 98.a ZKP/08 upozoren da je nepridržavanje izrečenih mjera opreza kazneno djelo (točka II izreke).

2. Protiv tog rješenja su optuženi D. M. putem branitelja K. G., odvjetnika, i žrtva T. M. pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine u dijelu u kojem su mu određene mjere opreza.

2.2. Žrtva T. M. nije naznačila žalbenu osnovu, ali se iz sadržaja njene žalbe može razabrati da je uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže ukidanje mjera opreza optuženiku.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-642/2024 od 7. kolovoza 2024. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju nalazi u tome da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbom čl. 98. st. 3. ZKP/08, čime zapravo upire na bitnu postupovnu povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 mada izrijekom ne spominje tu zakonsku odredbu. Naime, zakonska norma iz čl. 98. st. 3. ZKP/08 odnosi se na slučajeve kada sud i državni odvjetnik trebaju odlučiti o određivanju, produljenju ili ukidanju mjera opreza kao blažih zakonskih mjera u odnosu na primjenu najstrože mjere procesne prisile – istražnog zatvora. Dakle, ovdje je riječ o procesno-pravnoj situaciji kada sud i državni odvjetnik imaju opciju – izbor između istražnog zatvora i mjera opreza, odnosno kada u primjeni mjera osiguranja postoji alternativa u odabiru između istražnog zatvora i blažih mjera opreza, no u konkretnom slučaju ne radi se o određivanju mjera opreza u smislu čl. 98. ZKP/08, već o određivanju samostalnih mjera opreza u skladu s čl. 98.a ZKP/08 kada više ne postoji zakonska mogućnost izbora između navedenih postupovnih mjera iz razloga što je istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora iz čl. 133. ZKP/08. U takvoj procesno-pravnoj situaciji pak sud nema obvezu postupanja u smislu čl. 98. st. 3. ZKP/08, što potvrđuje i činjenica da odredbe čl. 98.a ZKP/08 ne upućuju na odredbu čl. 98. st. 3. tog Zakona, što je i logično, jer su iskaz žrtve na okolnost postojanja opasnosti za njezinu osobnu sigurnost ili sigurnost članova njezine obitelji i bliskih osoba, očitovanje o prijedlogu za primjenu mjere opreza i rezultati pojedinačne procjene potreba žrtve relevantni kod procjene odabira između dviju aktualnih mogućnosti – istražnog zatvora i mjera opreza, dok u slučaju primjene samostalnih mjera opreza iz čl. 98.a ZKP/08 takve mogućnosti izbora više nema zbog isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora, pa je sud na temelju objektivnih podataka, činjenica i dokaza dužan ocijeniti postojanje odgovarajuće istražno-zatvorske osnove uz, naravno, postojeću osnovanu sumnju da je optuženik počinio određeno kazneno djelo ili više njih, te shodno tome odrediti primjerene samostalne mjere opreza. U kontekstu iznijetog u ovom se slučaju ne može prihvatiti žalbeni stav optuženika da je neprihvaćanjem njegova prijedloga da se ispita žrtva na okolnost opasnosti za njenu osobnu sigurnost i sigurnost članova njezine obitelji i bliskih osoba sud prvog stupnja povrijedio njegovo pravo na obranu.

6. Također nisu u pravu žalitelji kada ističu da prvostupanjski sud kod utvrđivanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 nije u obzir uzeo nijednu relevantnu činjenicu koja se odnosi na realnu opasnost od ponavljanja djela (optuženik), odnosno da je pobijana odluka na štetu optuženikove djece kojoj nedostaje otac i žele ostvariti kontakt s njime (žrtva T. M.).

7. Sud prvog stupnja je u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja iznio vrlo jasne, konkretne i određene razloge zbog kojih smatra da i dalje postoji tzv. iteracijska opasnost. Optuženik je već kazneno i višekratno prekršajno osuđivan zbog nasilničkog ponašanja u obitelji, a u predmetnom slučaju se osnovano sumnjiči i za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu svoje malodobne djece L. M., L. M. i R. M., pa je u cilju zaštite i sigurnosti imenovanih malodobnih žrtava u njihovom interesu da ne dolaze u kontakt s optuženikom, tim više što je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka mr. sc. N. H. optuženik alkoholni ovisnik, zbog čega kod njega postoji povišeni rizik kaznenog recidivizma.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 7. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić, v.r.