Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-167/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. H., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-847/2023-17 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi R. H. zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom u produljenom trajanju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, zbog kojega je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženog R. H. zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom u produljenom trajanju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 (valja utvrditi da je prvostupanjski sud u označavanju primijenjenog zakona dodao ZID KZ/11 iz NN 84/21., 114/22. i 114/23., iako taj zakon nije bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a nije blaži za počinitelja, niti to prvostupanjski sud obrazlaže) te ga je na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženom H. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršavanja kazne zatvora.
1.2. Na temelju čl.158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08-22) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenim trgovačkim društvima i to A. S. u iznosu 138,02 EUR i I.-I. d.o.o. u iznosu 876,00 EUR koje iznose je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08-22 optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u trajanju 2 godine.
3. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.
4.1. Stranke nisu u žalbi i odgovoru na žalbu zatražile obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovo vijeće ne smatra prisutnost stranaka korisnom za razjašnjenje stvari.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. Kako je naprijed navedeno državni odvjetnik žali se na odluku o kazni, predlažući izricanje kazne zatvora optuženiku u duljem trajanju, iz razloga što je prvostupanjski sud precijenio značenje utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije dovoljnu pažnju pridao optuženikovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti. Tako državni odvjetnik navodi da je sud pridao previše značenja priznanju kaznenog djela, da je optuženik samo verbalizirao žaljenje i kajanje, da su teže životni i obiteljski uvjeti nastali nakon počinjenja kaznenog djela, a i da je sud optuženiku pogrešno cijenio bitno smanjenu ubrojivost, što ne proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka. S druge strane, državni odvjetnik smatra da otegotna okolnost ranije višestruke kaznene i izrečenih kazni nisu dovoljno specijalno preventivno utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s društvenim normama. Stoga žalitelj smatra da izricanje blage kazne neće ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, već će to ostvariti samo kazna zatvora u duljem trajanju.
7. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji, osim činjenice bitno smanjene ubrojivosti, koja doista ne proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Z., te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenice priznanja kaznenog djela, kao i izraženog žaljenja i kajanja, ali i naknadno nastalih životnih i obiteljskih uvjeta. I smanjena ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja djela predstavlja olakotnu okolnost. Radi se o okolnostima koje u kontekstu čl. 47. st. 1. KZ/11 imaju konkretan značaj olakotnih okolnosti, kod čega doista nije posebno značajna okolnost priznanja kaznenog djela jer su i uz priznanje kaznenog djela postojali dokazi koji su jasno ukazivali na kaznenu odgovornost optuženika. No, priznanje kaznenog djela uz izraženo žaljenje i kajanje svakako valja cijeniti olakotnim jer pokazuju odnos optuženika prema kaznenom djelu, krivnji i svojoj odgovornosti za poduzetu protupravnu radnju. Obiteljske i imovinske prilike također predstavljaju olakotne okolnosti, bez obzira na vrijeme nastanka jer čl. 47. st. 1. KZ/11 govori o osobnim i imovinskim prilikama počinitelja bez vremenskog određenja u odnosu na počinjenje kaznenog djela. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da ranije kaznene osude u 9 navrata (preostale presude iz kaznene evidencije odnose se na postupke tzv. neprave obnove kaznenog postupka) za istovrsna kaznena djela s izrečenim, u pravilu, bezuvjetnim zatvorskim kaznama, uz počinjeno predmetno kazneno djelo ukazuju na sklonost optuženika činjenju kaznenih djela imovinskog karaktera. Stoga postoji potreba izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženiku, u trajanju duljem od kazne na koju je optuženika osudio prvostupanjski sud. Ovo i iz razloga jer je optuženik počinio produljeno kazneno djelo teške krađe koje se sastoji od 5 pojedinačnih radnji. Stoga u tom kontekstu manje značenje imaju utvrđene olakotne okolnosti, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenoj otegotnoj okolnosti ranije osuđivanosti optuženika za istovrsna i srodna kaznena djela.
7.1. Uzimajući u obzir veće značenje utvrđene otegotne okolnosti i okolnost da, ipak, kazna zatvora pri granici donjeg minimuma propisane kazne za ovog optuženika neće ostvariti svrhu kažnjavanja, valjalo ga je osuditi na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci po čl. 229. st. 1. KZ/11. Optuženik je kazneno djelo u pitanju počinio s izravnom namjerom 1. stupnja, kaznena djela teških krađa su učestala kaznena djela, kojima se osim nastojanja počinitelja za stjecanjem protupravne imovinske koristi, ostvaruje i materijalna šteta oštećenicima, pa kažnjavanjem počinitelja adekvatnom kaznom, valja ukazati na pogibeljnost ovakvog ponašanja i pravednost kažnjavanja. Osim toga valjalo je posebno uzeti u obzir i činjenicu da se radi o počinjenju novog kaznenog djela nakon ranijih 9 osuda za istovrsna i srodna kaznena djela, gdje osude na kraće kazne zatvora i izdržane kazne, očito nisu ostvarile svrhu kažnjavanja. Optuženik je već višestruko osuđivana osoba, kazneno djelo je počinio nakon izdržanih ranije izrečenih kazni zatvora, pa stoga valja izricanjem bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju od kazne koju je izrekao prvostupanjski sud, ukazati optuženiku na pogibeljnost njegova ponašanja i potrebu promjene ponašanja, koja će mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci biti ostvarena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.
8. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda iz tih zakonskih odredbi.
U Varaždinu 6. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke, v.r.
