Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-122/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. T., zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11-21 i dr.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj K-286/2023-14 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi Z. T. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv osobne slobode, nametljivom ponašanjem iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11-21 i protiv pravosuđa, neizvršenjem sudske odluke iz čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11-22).

1.1. Na temelju čl. 51. KZ/11-22 optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne i to po čl. 140. st. 2. KZ/11-21 kazna zatvora od 1 godine i 4 mjeseca i po čl. 311. st. 2. KZ/11-22 kazna zatvora od 1 godine. Po čl. 51. KZ/11-22 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom Z. T. je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 24. kolovoza do 24. studenoga 2021. i od 22. svibnja do 22. kolovoza 2023.

1.3. Na temelju čl. 68. KZ/11-22 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do isteka kazne. Na temelju čl. 73. KZ/11-22 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve A. Č. koja mjera će se izvršavati u trajanju 5 godina dulje od izrečene kazne zatvora.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženiku "izrekne strožu kaznu zatvora".

3. Optuženik je, po branitelju, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Stranka koja je podnijela žalbu nije zatražila održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, a ovo vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici, u smislu čl. 475. st. 1. (druga rečenica) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08), bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.

8. Žalitelj se žali zbog odluke o kazni tvrdnjom da je optuženiku izrečena preblaga kazna jer prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio otegotnu okolnost ranije osuđivanosti optuženika za istovrsna kaznena djela počinjena na štetu iste žrtve, kao i činjenicu nedostatnog specijalno preventivnog učinka ranije izrečenih i izdržanih kazni zatvora, odnosno ranije uvjetne osude. Prvostupanjski sud također nije dovoljno cijenio niti psihološko stanje žrtve koja je izložena dugogodišnjem protupravnom postupanju optuženika. S obzirom na sve navedeno i činjenicu da su protiv optuženika u tijeku i drugi kazneni postupci, stajalište je državnog odvjetnika da bi se svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu mogla ostvariti samo utvrđenjem strožih pojedinačnih kazni i strože jedinstvene kazne zatvora.

9. Prvostupanjski je sud optuženiku cijenio olakotnim bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela, priznanje počinjenja kaznenih djela čime je bitno doprinio ubrzanju i ekonomičnosti postupka, izraženo žaljenje i kajanje, namjeru da više neće činiti kaznena djela i izraženu svijest o nedopuštenosti i štetnosti svojeg ponašanja i okolnost da je prekršajno neosuđivan. Otegotnim mu je cijenjena ranija osuđivanost za istovrsna kaznena djela na štetu iste žrtve, upornost u činjenju kaznenih djela na štetu žrtve odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora i istražnog zatvora, kao i nedostatan specijalno preventivni učinak ranijih osuda i kaznenih sankcija.

10. Žalitelju valja odgovoriti da je prvostupanjski sud optuženiku ispravno utvrdio i cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, kao i da su utvrđene pojedinačne kazne u cijelosti sukladne kako stupnju krivnje, tako i tim okolnostima, ali i svrsi kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11. Okolnosti bitno smanjene ubrojivosti, priznanja kaznenog djela, izraženog žaljenja i kajanja, izražene svijesti o protupravnosti svojeg ponašanja svakako predstavljaju olakotne okolnosti, kako to ispravno utvrđuje i obrazlaže prvostupanjski sud. Osim toga, bitno smanjena ubrojivost je fakultativna osnova za ublažavanje kazne po čl. 26. KZ/11-22, koju prvostupanjski sud nije iskoristio, ali ju je istaknuo kao olakotnu okolnost. Sve otegotne okolnosti koje u žalbi apostrofira državni odvjetnik prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio i adekvatno vrednovao. Tako je utvrđen podatak o ranijoj osuđivanosti optuženika za istovrsna kaznena djela na štetu iste žrtve, izostanak specijalno preventivnog učinka ranije izrečenih sankcija, upornost u činjenju kaznenih djela usprkos netom izdržanoj kazni ili boravku u istražnom zatvoru. Vrednovan je i učinak kaznenih djela na žrtvu, kroz utvrđenje o činjenju kaznenih djela u kontinuitetu na štetu iste žrtve, s očitim fokusom optuženika na žrtvu. Iz tih je razloga neosnovano žalbeno osporavanje pravilnosti ocjene olakotnih i otegotnih okolnosti iz pobijane presude. U izboru pojedinačnih kazni, osudi optuženika na jedinstvenu kaznu sadržana je ocjena o društvenoj opasnosti počinjenih kaznenih djela optuženika. Ovdje valja naglasiti kako se radi o ipak kraćim razdobljima počinjenja kaznenih djela u pitanju, a kod djela iz čl. 311. st. 2. KZ/11-22 radi se o pokušajima kontakta s žrtvom na koje žrtve nije odgovorila, pa se ovdje radi ipak o manjoj jačini ugrožavanja zaštićenog dobra kod konkretnih kaznenih djela. Vođenje drugih postupaka protiv optuženika nije okolnost koja bi utjecala na izbor vrste i mjere kazne u konkretnom postupku. Stoga je izbor pojedinačnih kazni zatvora u cijelosti sukladan stupnju krivnje, svrsi kažnjavanja i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, izbor jedinstvene kazne zasniva se na kriterijima iz čl. 51. st. 1 KZ/11-22. Iz ovih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

11. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba državnog odvjetnika nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 6. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke, v.r.