Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-281/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZK, zbog kaznenog djela iz članka 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-137/2019 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ZK kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi ZK proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 (za primijetiti je kako je prvostupanjski sud na kazneno djelo optuženika primijenio i ZID KZ/11 iz NN 118/18 i 126/19 iako se radi o zakonima koji nisu bili na snazi u vrijeme počinjenja djela niti su blaži za počinitelja). Na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, a po čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine.
2. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08-22 – valja napomenuti da je sud prvog stupnja propustio naznačiti broj "Narodnih novina" 80/22.) stavljena je izvan snage presuda – kazneni nalog broj K-137/19 (nedostaje podbroj odluke, kao i kod pobijane presude, čl. 62. st. 7. Sudskog poslovnika) od 23. travnja 2019.
3. Na temelju čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 (ispravno čl. 148. st. 1. ZKP/08-22) optuženi ZK dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08-22 za "vještvo" (nepoznat termin u ZKP/08) u iznosu 288,81 EUR i u paušalnoj svoti iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 od 50,00 EUR u roku od 15 dana (od pravomoćnosti presude – nepotrebno, ali nedostaje određenje u čiju korist je dužan izvršiti plaćanje).
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Kseniji Borček-Ptiček, odvjetnici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (kaznenoj sankciji), s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe ili optuženiku izrekne blažu kaznenu sankciju ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4.1. Državni odvjetnik odgovorio je na žalbu optuženika, koji odgovor je dostavljen na znanje optuženiku i branitelju.
4.2. Žalitelj nije zatražio da se optuženika i branitelja izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim izvijestiti stranke o sjednici zbog eventualnih pojašnjenja.
5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu izostanka "valjanih" razloga o odlučnim činjenicama. Dalje žalitelj obrazlaže razloge zbog kojih smatra da činjenično stanje u pobijanoj presudi nije ispravno utvrđeno. Time se žalitelj stvarno ne žali zbog bitne povrede, već isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. U smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.
8. Žalitelj u žalbi tvrdi kako prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio sve činjenice koje se odnose na nastanak ozljede vrata i prijeloma hrskavice u spornom događaju, da svjedoci NK i ZKVG nisu bile prisutne događaju, da je sredstvo počinjenja djela bilo nepodobno za zadavanje teške tjelesne ozljede i da postupanje optuženika nije bilo s namjerom teškog tjelesnog ozljeđivanja žrtve, već da bi se moglo govoriti o nehajnom postupanju. Kod toga žalitelj polazi od svoje obrane i iskaza svjedokinje GK, svoje majke, kao jedinih vjerodostojnih dokaza.
8.1. Suprotno od navedenoga prvostupanjski je sud izvođenjem svih predloženih dokaza ispravno utvrdio činjenično stanje te je za svoja utvrđenja dao ispravne i potpune razloge koje žalbeni navodi ne dovode u sumnju. U odnosu na nastanak teške tjelesne ozljede u sukobu optuženika i žrtve medicinska dokumentacija i nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka jasno daju odgovor na pitanje da se radi o ozljedi koja je nastala u sukobu 22. rujna 2018., a kada se ti dokazi povežu sa sadržajem iskaza žrtve dobije se i jasan odgovor da su sve ozljede nastale od dva optuženikova udarca kolcem u vrat i ruku žrtve. Upotrijebljeno sredstvo bilo je adekvatno da se nanese teška tjelesna ozljeda, na što jasno upućuje utvrđenje o dva udarca drvenim kolcem i o nastanku teške tjelesne ozljede. Zamahivanje kolcem prema vratu žrtve i udarac po vratu, a kako to opisuje i vještak, predstavlja udaranje u vitalan dio tijela, pa je postupanje optuženika jasno bilo s izravnom namjerom prvog stupnja. Pitanje (ne)vjerodostojnosti iskaza svjedoka NK i supruge žrtve u cijelosti je otklonjeno razlozima pobijane presude. Svjedokinja NK je susjeda optuženika i žrtve, nije vidjela događaj, ali je čula vikanje, što ne otklanja vjerodostojnost iskaza žrtve i njegove supruge u pogledu tijeka događaja, iako ovi svjedoci tvrde da je svjedokinja vidjela događaj. Dio iskaza supruge žrtve o udaranju optuženika žrtve letvom po glavi je očiti subjektivni doživljaj događaja, koji niti nije relevantan za utvrđivanje činjeničnog stanja. Obrana optuženika i iskaz njegove majke kao svjedoka otklonjen je s pravom kao vjerodostojan prikaz događaja jer suprotno od tvrdnji o jednom udarcu po ruci žrtve, drugačije utvrđenje proizlazi iz prihvaćenih kao vjerodostojnih dokaza, ponajprije iz medicinske dokumentacije za žrtvu. U odnosu na mogućnost utvrđenja činjeničnog stanja pregledom snimke nadzorne kamere postavljena od strane Vodica, nitko od stranaka nije predložio izvođenje tog dokaza. Zbog navedenoga nije osnovana žalbena argumentacija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Optuženik se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji. Smatra da mu je olakotnim trebalo vrednovati okolnosti da je samohrani otac dvoje djece i da se bavi uzgojem stoke, kao i da je do sukoba došlo na temelju provokacije žrtve, koji se na sličan način dulje vrijeme ponaša prema žrtvi i članovima njegove obitelji.
9.1. Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio kao otegotnu okolnost naknadnu osuđivanost optuženika, jer je presuda za kazneno djelo poticanja na protupravnu naplatu postala pravomoćna nakon počinjenja kaznenog djela iz ovog postupka. Navedena osuda ukazuje na neusklađeno ponašanje optuženika s zakonima, a radi se i o osudi za srodno kazneno djelo s elementima nasilja, kao i kazneno djelo teške tjelesne ozljede za koje je proglašen krivim pobijanom presudom. Iako prvostupanjski sud nalazi da kod optuženika ne postoje olakotne okolnosti ipak je u osobnim podacima utvrđena okolnost da je optuženik otac troje djece, pa navedeno valja optuženiku cijeniti olakotnim. Okolnosti da se optuženik bavi uzgojem stoke nisu nikakve okolnosti od važnosti za izbor vrste i mjere kaznene sankcije. Dokazi o provokacijama žrtve prema optuženiku i njegovoj obitelji govore o međusobnom sukobljavanju i ispravno nisu vrednovani kao olakotne okolnosti optuženiku. Kada bi i postojala provokacija kako je opisuje optuženika ista ne opravdava primjenu nasilja već ukazuju na potrebu rješavanja problema civilizirano, poštivanjem druge osobe i bez činjenja kaznenih djela na njezinu štetu.
9.2. Stoga je prvostupanjski sud na temelju stupnja krivnje, koji je maksimalan, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, kao i utvrđene (posredno) olakotnu i otegotnu okolnosti, optuženiku, potpuno ispravno, izrekao kaznu zatvora pri donjem minimumu kazne za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Na temelju ipak povoljne prognoze učinka uvjetne osude i određivanjem adekvatnog roka kušnje, optuženiku je ispravno izrečena uvjetna osuda kao modifikacija kazne zatvora, kojom će se u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.
10. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog ZK kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 6. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
