Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2648/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz G. B., OIB: …, protiv prvotuženika D. V. iz G. B., OIB: … i drugotuženika J. H. iz C., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. u N. G., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-807/2023-11 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice A. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-807/2023-11 od 7. ožujka 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I Odbija se tužiteljica A. V., OIB:…, G. B., sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se i proglašava da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Pu ovr-262/2010 od 29.03.2010. godine, sada broj Pu Ovr-959/2015 na nekretnini 1.tuženika D. V. iz G. B., OIB … kao ovršenika upisana u z.k.ul. 33 k.o. K. nedopuštena u ½ suvlasnička dijela iste.

Nalaže se 1. tuženiku D. V. iz g. B., OIB … i 2. tuženiku J. H. iz C., OIB:… da solidarno tužiteljici naknade parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članska 29. stavak 2. ZOO-a i to počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici A. V., OIB:…, G. B., da naknadi drugo tuženiku J. H. iz C., - 2 - OIB:… parnični trošak u iznosu od 781,25€ sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od presuđenja 7. ožujka 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Drugo tuženik J. H., OIB:…, C., se odbija sa daljim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa.

IV Drugo tuženik J. H., OIB:…, C., po zakonu je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.“

2. Protiv prvostupanjske presude, a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I i II izreke žali se tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

4.1. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te ocjenom dokaza, provedenih primjenom načela iz odredbe članka 10. ZPP, sukladnoj odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

5. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi protiv prvotuženika, supruga tužiteljice a određena je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-262/2010 od 29. ožujka 2010. na nekretninama prvotuženika po prijedlogu ovrhovoditelja, drugotuženika, radi namirenja tražbine drugotuženika prema prvotuženiku u svoti od 157.400,00 kuna, na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P- 244/2005-76 od 27. ožujka 2009. Ovo stoga, što je Zaključkom prvostupanjskog suda od 13. rujna 2023. kao treća osoba upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je supruga prvotuženika, vlasnika nekretnina koje predstavljaju predmet ovrhe a te su nekretnine bračna stečevina odnosno, stečene zajedničkim radom i novčanim sredstvima za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i prvotuženika.

6. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer je u vrijeme pokretanja ovršnog postupka drugotuženik kao ovrhovoditelj postupao sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige i tek nakon što je pokrenut ovršni postupak a žalbe drugotuženika protiv rješenja o ovrsi odbijene, pred drugu javnu dražbu, gotovo trinaest godina nakon pokretanja ovršnog postupka, tužiteljica kao supruga drugotuženika podnosi tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upućujući na činjenicu da one predstavljaju bračnu stečevinu dok prije toga tužiteljica nikada nije poduzela niti jednu od mogućih pravnih radnji za zaštitu svojeg izvanknjižnog suvlasništva pa niti zahtijevala upis izvanknjižnog prava.

6.1. Uz iznijeto se ističe kako se tužiteljica u ovom postupku nije potrudila niti detaljnije obrazložiti činjenice kada je nekretnina stečena i na koji način ali i to ne bi utjecalo na provedbu ovrhe na cjelokupnim nekretninama jer se tužiteljica svojim propustom izložila riziku da netko treći, pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige stekne pravo unovčenja cijele nekretnine pa i na ½ dijela tih nekretnina za koje tužiteljica tvrdi da su bračna stečevina, pri čemu upućuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2759/2017-2 od 22. svibnja 2019.

6.1. Prvostupanjski sud ukazuje i da je drugotuženik u vrijeme pokretanja ovršnih postupaka imao jedino saznanje kako je prvotuženik upisan kao samovlasnik nekretnina te je postupao savjesno i u dobroj vjeri, s povjerenjem u zemljišne knjige pri podnošenju prijedloga za ovrhu te i kada je određena zabilježba ovrhe na nekretninama prvotuženika jer niti u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, niti vođenja ovog parničnog postupka, tužiteljica nije pružila dokaz da bi zemljišnoknjižno stanje bilo drugačije od onog u vrijeme pokretanja ovršnih postupaka (2010. godina) zbog čega odbija tužiteljicu s tužbenim zahtjevom na temelju odredbe članka 55. stavka 2. do 6. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ) cijeneći i da nije dokazala da je bila suvlasnica u ½ nekretnina koje su predmetnom ovrhe u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, niti je svoje suvlasništvo dokazala javnom ili ovjerovljenom ispravom ili pravomoćnom sudskom presudom a drugotuženik je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

7. Tužiteljica u žalbi, iznoseći vlastitu ocjenu provedenih dokaza što je međutim isključiva ovlast prvostupanjskog suda, upućuje na svoju pravnu neukost te da je tek pokretanjem druge javne dražbe saznala za prodaju njezinog dijela nekretnine u koju su ona i prvotuženik zajednički ulagali iako je nekretnina glasila na prvotuženika te da nije ranije pokrenula postupak radi nedopuštenosti ovrhe jer je mislila da će ovrha „ići“ samo na ½ dijela nekretnine odnosno, samo na dio kojega je suvlasnik prvotuženik pa ponavlja kako ima vlasničko pravo koje sprečava daljnju provedbu ovrhe.

8. Suprotno navodima tužiteljice prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojega je pravilno primijenio odredbu članka 122. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 9/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje: ZVDSP) prema kojoj odredbi se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnina pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona.

9. Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona se ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnine dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (člana130. stavak 2. ZVDSP) pa kako je drugotuženik u vrijeme podnošenje prijedloga za ovrhu, na temelju kojega je i određena zabilježba ovrhe, postupao u dobroj vjeri sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZVDSP jer tada nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar ne pripada u cijelosti prvotuženiku, tamo ovršeniku.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelj, glede nekretnina koje su predmet ovrhe a upisane su na ime prvotuženika, u odnosu na tužiteljicu koja je propustila svoje pravo suvlasništva upisati u zemljišnim knjigama uživa pravnu zaštitu a prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donjetom pod brojem Su-IV-4/18-4 zauzetom na sjednici od 22. veljače 2018. predmijevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe samo kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo.

11. Budući da se na temelju odredbe članka 120. stavka 1. ZVDSP vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu a prema odredbama članka 122. stavka 1., članka 123. stavka 1. i članka 124. stavka 1. ZVDSP se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

12. Kako bi narušavanje povjerenja u zemljišne knjige kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava dovelo do narušavanja načela pravne sigurnosti i povjerenja što je suprotno načelu vladavine prava a poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog sudionika određenog pravnog posla i da bi pravo predmjevanog vlasnika spriječilo provedbu ovrhe, potrebno je dokazati da drugotuženik, ovrhovoditelj, nije postupao u dobroj vjeri što u ovom postupku nije učinjeno, tužiteljici se ne može pružiti sudska zaštita slijedom svega iznijetog a imajući na umu da drugotuženik niti na koji način nije imao dovoljno razloga posumnjati da se stanje u zemljišnim knjigama razlikuje od izvanknjižnog stanja.

13. Slijedom iznijetog, s obzirom da tvrdnje tužiteljice glede načina stjecanja nekretnina koje su predmet ovrhe ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke te nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog čega je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđen ovaj dio prvostupanjske odluke.

14. Odluka o troškovima parnice donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.).

U Zagrebu 6. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća

Ana Gradišek, v.r.