Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž Ovr-284/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. L., protiv ovršenika L. M., iz B. n. M., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik iz Z., radi izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1109/2022-8 od 28. studenoga 2022., dana 12. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1109/2022-8 od 28. studenoga 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„I Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja-ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim s nalogom Financijskoj agenciji za obustavu provedbe po zahtjevu predloženika-ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 21. listopada 2022. temeljem izjave-obične zadužnice od 22. svibnja 2006. ovjerene dana 1. lipnja 2006. po javnom bilježniku D. K. iz B. n. M. pod brojem OV-4738/06., u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 5. Ovršnog zakona.

II. Određuje se vrijednost predmeta ovog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna/1.327,23 Eur-a.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.“

             

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu, u kojoj navodi da pobija točku I. i II. rješenja, zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 – dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

             

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se, da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa te odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju zahtjeva ovrhovoditelja od 21. listopada 2022. a temeljem ovršne isprave obične zadužnice na kojoj je potpis ovršenika ovjeren kod javnog bilježnika, sve prema specifikaciji za preostali dio duga glavnice od 5.812,68 CHF s daljnjim obračunom zatezne kamate. Ističe da su ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 3., 5., 7., 9., 10. i 11. OZ jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno zadužnica je izdana 2006. godine pa je od tada prošlo više od šesnaest godina, prvi put je podnesena na naplatu 9. veljače 2011. te je ponovno protekao zastarni rok od pet godina.

 

6. Člankom 210. st. 1. OZ propisano je da, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

 

7. Prema st. 2. istog članka, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

 

8. Prema st. 3. istog članka, o prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Pisani otpravak rješenja dostavit će se Agenciji unatoč takvu priopćenju.

 

9. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da, ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.

 

10. Nadalje, odredbom čl. 209. st. 7. OZ propisano je da, ako Agencija u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava ne primi rješenje suda o odgodi prijenosa ili rješenje kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim temeljem ovršne isprave, izdat će bankama nalog da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

 

11. Prvostupanjski sud je utvrdio, da je postupak izravne naplate na temelju zadužnice od 22. svibnja 2006. pokrenut zahtjevom O. b. d.d. po primitku od 9. veljače 2011., pred Financijskom agenciju, a ista ju je isknjižila iz očevidnika redoslijeda osnova na plaćanje 27. kolovoza 2019. radi nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje u specifikaciji a po cesiji sada za ovrhovoditelja za iznos isknjiženog duga od 123.800,97 kn. Ovrhovoditelj je 19. listopada 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu na temelju iste osnove za preostalu glavnicu, redovnu kamatu i zakonsku zateznu kamatu te je prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje od FINA-e od 17. studenoga 2022. iznos duga na ime troška 1.000,00 kn, glavnice 75.220,41 kn, 2.862,11 kn, 19,46 kn i 44.525,52 kn ukupno zaplijenjeno 2.836,33 kn a ukupno nenaplaćeno 123.627,50 kn.

 

12. Sud je o prijedlogu odlučio i na temelju odredbe čl. 50. st. 1. OZ te ocijenio da nisu ostvareni žalbeni navodi iz čl. 50. st. 1. 3.  OZ jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili da bi bilo utvrđeno da je bez učinka. Činjenica da je zadužnica ranije bila isknjižena iz Očevidnika redoslijed osnova za plaćanje ne sprječava ovrhovoditelja da istu podnese ponovno agenciji na naplatu. Naime, prema zaključku prvostupanjskog suda, kada FINA primjenom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20, dalje: ZPONS) osnovu za plaćanje isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne bi bilo dopušten traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, ali bi ovrhovoditelj mogao podnijeti novi postupak izvansudske ovrhe radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, kako je i postupio u konkretnom slučaju.

 

13. Nadalje sud ocjenjuje da nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 5. OZ jer ne postoji zakonom propisan rok u kojem bi se mogla tražiti naplata tražbine iz konkretne ovršne isprave.

 

14. Pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., na koje se ovršenik-predlagatelj u žalbi poziva, nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari. Naime, istim je određeno da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju čl. 12 ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi ponovno postupati sukladno istome.

 

15. U ovoj pravnoj stvari ovrhovoditelj 19. listopada 2022. dostavio novi zahtjev za izravnu naplatu FINI čime je pokrenuo novi postupak izravne naplate kod FINE što znači da nije predložio FINI da nastavi, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, postupati u tom postupku po toj osnovi, nego je stavio novi prijedlog, koji nije nedopušten u smislu prethodno navedenog pravnog shvaćanja.

 

16. Svrha ovršnog postupka upravo je ostvarenje prisilne naplate potraživanja ovrhovoditelja koje proizlazi iz određene ovršne ili vjerodostojne isprave. Stoga bi po stavu ovog suda ograničavanjem ovrhovoditelja da samo jednom može pokrenuti postupak izravne naplate odnosno da ga se onemogući u ponovnom pokretanju istog na način da ponovno dostavi istu osnovu na naplatu FINI nakon što po toj osnovi u postupku izravne naplate nije bilo naplate zbog pomanjkanja sredstava ovršenika, dovelo u pitanje samu svrhu ovršnog postupka odnosno postupka izravne naplate.

 

17. Neosnovano se prigovara i odluci o vrijednosti predmeta spora, odnosno primjeni čl. 40.s t. 3. ZPP, koji se u ovom postupku podredno primjenjuje na temelju čl. 21. st. 2. ZPP.

 

18. Predmetni postupak nije postupak radi isplate novčanog iznosa, već radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, radi čega se sud osnovano pozvao na navedenu odredbu. Pri tom vrijednost predmeta spora ne mora nužno odgovarati protuvrijednosti imovine koja je predmet spora, pa činjenica da se pljenidba i prijenos odnose na iznos od 123.627,50 kn, ne znači da se u tom iznosu mora utvrditi vrijednost predmeta spora (a što, s obzirom na to da je zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, ne bi dovelo do povoljnijeg ishoda za predlagatelja-ovršenika).

 

19. O odlučnim činjenicama prvostupanjski sud je dao i valjane razloge, pa nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se ukazuje u žalbi.

 

20. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 12. prosinca 2023.

 

 

                Sudac:

       Gordana Bošković Majerović, v.r.