Poslovni broj: Usž-2566/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CJ, vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivka Kemec, odvjetnica u Đakovu, Pape Ivana Pavla II br. 9, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, radi naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI- 1199/2022 od 12. svibnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1199/2022 od 12. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-325-08/21-02/657, urbroj: 517-09-2-2-22-2 od 7. rujna 2022., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Biđ-Bosut" klasa: UP/I-325-08/18- 07/045048, urbroj: 374-3101-2-20-4 od 22. prosinca 2020. kojim je zamijenjeno prvostupanjsko rješenje klasa: UP/I-325-08/18-07/0450482, ur.broj: 374-3101-2-18-1 od 15. listopada 2018., te je tužitelju, u točki 1. izreke utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda od 315,80 kn kao korisniku nekretnina: farme na adresi [adresa], kč. br. [katastarska čestica] (neto površina peradnjaka br. 1 iz projekta br. 27/3), otvoreni poslovni prostor na istoj adresi. Točkom 2. izreke određeno je da je tužitelj dužan platiti naknadu za uređenje voda koja godišnje iznosi ukupno 3.789,61 kn (koji se odnosi na razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016.) do 15. siječnja 2021. na navedeni račun Hrvatskih voda, pod uvjetima i na način kako je to propisano točkama 4. do 7. izreke rješenja.
2. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da očevid nije proveden po pravilima struke, da ga je proveo djelatnik samog tuženika, a trebalo je po nepristranom mjerniku ili vještaku, na što je ukazao u podnesku od 14. travnja 2023. pogotovo jer je predmetni objekt – peradarnik na farmi u potpunosti izgorio. Očevidom nisu utvrđene nikakve nove površine, već upravo suprotno, iste su preuzete iz ranije dokumentacije koju je tuženik koristio i sada, a primjedbe tužitelja u tom pravcu nisu uzete ozbiljno u razmatranje. Iz samog zapisnika o očevidu je razvidno da je tuženik naveo da se unutar ograđenog prostora nalazi izgorjela zgrada te otvoreni prostor koji čine zelene površine dimenzijama kako su iskazane u projektnoj dokumentaciji te ostale površine koje dimenzijama odgovaraju, a sa čime se tužitelj ne slaže jer ne koristi sve zelene površine za obavljanje svoje poslovne djelatnosti niti ih je ikada koristio. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troška sastava iste.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode u cijelosti. Ističe da iz zapisnika od 22. studenog 2018. proizlazi kako je proveden očevid na predmetnoj parceli od strane Hrvatskih voda u prisutnosti tužitelja, da je službena osoba ispravno utvrdila površinu spornog otvorenog poslovnog prostora, odnosno provjerila dimenzija svih nekretnina za koje je obračunata naknada za uređenje voda s dimenzijama kako su iskazane u projektnoj dokumentaciji, pa predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka koje tuženik posebno niti ne obrazlaže.
6. Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i upravnom sporu, te je suprotno žalbenim navodima za svoju odluku dao argumentirano obrazložene razloge utemeljene na Zakonu.
7. Prvostupanjski sud je osnovano potvrdio zakonitost rješenja tuženika donesenog pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj: 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17. i 66/19.) te Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine", broj: 82/10. i 108/13.), a u vezi odluke o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. – NKD 2007. ("Narodne novine", broj: 58/07. i 72/07.) budući je u ponovljenom postupku u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj: Usž-1504/2018 od 8. lipnja 2018. postupljeno sukladno uputi ovoga Suda i u obavljenom očevidu od 22. studenog 2018., o čemu je sačinjen zapisnik koji je tužitelj i potpisao, utvrđena površina zgrade – peradarnika od 1049,78 m2 i površina otvorenog poslovnog prostora od 104,00 m2 na koju je pravilno obračunata visina naknade za uređenje voda u skladu s navedenom Uredbom.
8. Neosnovan je žalbeni navod koji se tiče utvrđene površine, jer kako osnovano navodi i prvostupanjski sud, iz zapisnika proizlazi da tužitelj na utvrđenu površinu zgrade nije imao primjedbi, da se njegova primjedba odnosila na površinu koja nije izbetonirala, na koju površinu naknada nije niti utvrđena, već na izbetonirani prostor ukupne površine od 104 m2 (56 m ispred zgrade i 48 m iza zgrade), pa žalbeni prigovor na zapisnik koji je tužitelj potpisao uz jedinu primjedbu koja se odnosi na prostor koji nije betoniran, nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
9. Nije osnovan niti prigovor koji se tiče zastare naknade za uređenje voda, jer kako to ispravno navodi i prvostupanjski sud, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama broj: U-zpz-28/2021 od 25. svibnja 2021. i broj: U-zpz-18/2020 od 20. listopada 2021. zauzeo pravno shvaćanje da, u činjeničnoj i pravnoj istoj situaciji treba primijeniti odredbu članka 197. stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., dalje: OPZ/16), prema kojoj će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dalje: OPZ/08), u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama tog Zakona. Tumačeći navedenu odredbu argumentum a contrario, proizlazi da će se prema novom Zakonu, OPZ/16 dovršiti postupci u onim slučajevima u kojima do njegova stupanja na snagu (1. siječnja 2017.), nije nastupila relativna zastara.
10. Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ/16 pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveze poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. iz tog članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.
11. Dakle, proizlazi da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze koji su započeti prema odredbama OPZ/08 i u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama OPZ/16, a samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršiti će se u smislu odredbe članka 197. stavka 1. OPZ/16, po ranijem zakonskom propisu, odnosno po OPZ/08. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju do dana stupanja na snagu OPZ/16 još nije nastupila ni relativna zastara na utvrđivanje porezne obveze nastale u 2016., jer nije protekao rok od 3 godine iz članka 94. stavak 1. i 2. OPZ/08, kao ni apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08, pa se na konkretni slučaj u odnosu na pitanje zastare primjenjuju odredbe OPZ/16, pa obzirom da zastara prava na utvrđenje obveze plaćanja naknade za uređenje voda koja je počela teći od siječnja 2017. nije nastupila do 7. rujna 2022., kao dana donošenja rješenja tuženika, to žalbeni prigovor tužitelja zastare potraživanja nije osnovan.
12. Kako tužitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.
13. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.
14. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 1. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
