REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4389/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice, i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CRNALIĆ d.o.o., OIB 93978012909, Zagreb, I. Gardijske brigade Tigrovi 27, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1A, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi naknade štete u iznosu od 2.001.842,64 eur, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1148/2022 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1148/2022 od 31. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1148/2022 od 31. listopada 2023. u točki I. izreke u cijelosti je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.001.842,64 eur sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2016. do isplate po stopi za ostale odnose, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama. U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 663,61 eur.
2. Ovako je odlučio prvostupanjski sud pozivajući se na odredbe članka 2. stavaka 1. i 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16) u vezi s člankom 6. stavkom 1. točkom 12. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ broj: 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22), jer je na temelju nespornih činjenica i provedenih dokaza utvrdio da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, budući da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu je šteta u utuženom iznosu nastala primarno nezakonitim radom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, za koju štetu sukladno odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave odgovara Republika Hrvatska, a ne Grad Zagreb.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da ovaj sud ukine odnosno preinači pobijanu presudu. U žalbi u bitnome navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je u podnesku od 30. kolovoza 2023. (list 183. - 188. spisa) naveo da je do nezakonitog rada gradskih ureda došlo zbog diskriminacije na nacionalnoj osnovi, i to zbog stava gradonačelnika Grada Zagreba da neće dopustiti da se na glavnom gradskom trgu otvori restoran s ponudom tradicionalne bosanske kuhinje. Sud u presudi nije ocjenjivao da li diskriminacija kao povreda temeljnih ljudskih prava i vrednota zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske utječe na pasivnu legitimaciju, te je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj bez potvrde iz članka 61.b stavka 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nije mogao započeti radove, slijedom čega pitanje (ne)zakonitosti postupanja Gradskog ureda za mjesnu samoupravu i Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet nije odlučno, budući da je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode potvrdu izdao 22. svibnja 2017. pod poslovnim brojem Klasa: 612-08/17-23/305, Urbroj: 251-18-02-17-05. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe u iznosu od 31.770,52 eur.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, ovaj sud smatra da je presuda pravilna i zakonita.
7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona koju tužitelj ističe u žalbi.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.001.842,64 eur sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2016. do isplate zbog nezakonitog rada tijela jedinice lokalne samouprave.
9. Prema podacima u spisu, tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu je nezakonitim radom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode grada Zagreba, Gradskog ureda za mjesnu samoupravu i Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet onemogućena realizacija projekta prenamjene poslovnog prostora u ugostiteljski na adresi Trg bana Josipa Jelačića 7, Zagreb, uslijed čega mu je nastala materijalna šteta u utuženom iznosu. Predmetna nekretnina upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Tužitelj tvrdi da mu je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode grada Zagreba nezakonito poništio potvrdu iz članka 61.b stavka 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zbog mišljenja gradonačelnika Grada Zagreba da je nedopustivo otvaranje restorana s ponudom tradicionalne bosanske kuhinje na glavnom gradskom trgu. Tužitelj je 15. studenog 2017., 16. siječnja 2018. i 12. srpnja 2019. Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet podnio Zahtjev za suglasnost za zauzimanje javne prometne površine. Jedan je odobren od strane Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, dok su ostali odbijeni iz razloga što je od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode grada Zagreba primljena obavijest da je u tijeku postupak povodom tužiteljeve žalbe protiv rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa: UP/I612-08/18-07/2, Urbroj: 251-18-03-18-01 od 22. siječnja 2018. kojim su radovi obustavljeni.
10. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev prihvativši tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
11. Odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.
12. Iz rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa:
UP/I612-08/18-07/2, Urbroj: 251-18-03-18-01 od 22. siječnja 2018. koje je poništeno rješenjem Povjerenstva za žalbe Ministarstva kulture, Klasa: UP/II-612-08/18- 02/0060, Urbroj: 532-06-01-02-01/1-18-4 od 28. rujna 2018., rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa: UP/I612-08/18-006/46, Urbroj: 251-18-03-18-4 od 8. veljače 2018., koje je poništeno rješenjem Povjerenstva za žalbe Ministarstva kulture, Klasa: UP/II-612-08/18-02/0059, Urbroj: 532-06-01-02- 01/1-18-3 od 28. rujna 2018. i rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa: UP/I612-08/18-006/46, Urbroj: 251-18-01-18-12 od 23. studenog 2018. koje je poništeno rješenjem Povjerenstva za žalbe Ministarstva kulture, Klasa: UP/II-612-08/19-02/0039, Urbroj: 532-06-01-02-02/1-19-3 od 11. lipnja 2019., Potvrde Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa: 612- 08/17-23/305, Urbroj: 251-18-02-17-05 od 22. svibnja 2017. i rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa: Up/I-612-08/17-06/51, Urbroj: 251-18-02-17-02 od 25. siječnja 2017. (list 29. - 33., 39. - 49., 55., 56., 61., 62. i 66. - 68. spisa) razvidno je da je to tijelo u upravnom postupku odlučivalo na temelju svojih ovlasti iz djelokruga poslova državne uprave iz članka 6. stavka 1. točke 12. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u vezi s člankom 2. stavkom 2. Zakona o sustavu državne uprave.
13. Cijeneći sadržaj odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave u odnosu na činjenicu da je u konkretnom slučaju tužitelju možebitna šteta nastala kao posljedica nezakonitog postupanja tijela jedinice lokalne samouprave u povjerenim mu poslovima državne uprave, žalbeni sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan. Na temelju iznesenog, u odnosu na odgovornost tuženika za postupanje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, pored primarne odgovornosti države za štetu, iznimno bi se moglo govoriti i o odgovornosti tuženika kao jedinice lokalne samouprave samo, ako bi šteta bila posljedica poslova koji po svojoj pravnoj prirodi ne ulaze u djelokrug povjerenih joj poslova državne uprave, što predmetno prema ocjeni žalbenog suda nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revd-2853/2021-2 od 13. srpnja 2021. i Rev-712/2007-2 od 3. prosinca 2008.).
14. S obzirom na to da tužitelj prema odredbi članka 61.b stavka 3. u vezi s člankom 73. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nije bio ovlašten poduzimati radnje na kulturnom dobru bez potvrde Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode da je glavni projekt u skladu s posebnim uvjetima zaštite, prema činjeničnom supstratu tužbe pravilno prvostupanjski sud nije posebno raspravljao tužiteljeve tvrdnje glede odgovornosti tuženika za postupanje Gradskog ureda za mjesnu samoupravu i Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, zaključivši da nisu od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari (članak 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku). U vezi s navedenim ističe se da je iz rješenja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Klasa: UP/I612-08/18-006/46, Urbroj: 251-18-01-18-12 od 23. studenog 2018. razvidno da je potvrda poništena. To rješenje poništeno je poništeno rješenjem Povjerenstva za žalbe Ministarstva kulture, Klasa: UP/II-612-08/19- 02/0039, Urbroj: 532-06-01-02-02/1-19-3 od 11. lipnja 2019., te je predmet vraćen na ponovan postupak, stoga nije osnovan tužiteljev žalbi navod da je sud pogrešno utvrdio da potvrda nije izdana.
15. Zbog svega iznesenog ni tužiteljevi žalbeni navodi glede razloga (ne)zakonitog postupanja Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, odnosno tvrdnje da je odbijanje izdavanja potvrde posljedica diskriminacije, čime su povrijeđena njegova ljudska prava i temeljne slobode, nije od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari. Naime, ocjena je žalbenog suda da razlozi iz kojih je tijelo jedinice lokalne samouprave postupalo na određeni način u obavljanju povjerenih joj poslova državne uprave, ne utječu na to da prema odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave za štetu od takvog postupanja odgovara Republika Hrvatska. Tim više što suprotno tužiteljevom pravnom shvaćanju, odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12) ne isključuju primjenu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave. Odredbom članka 18. u vezi s člankom 17. stavkom 1. točkom 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije za naknadu štete zbog diskriminacije propisana je stvarna nadležnost općinskog suda, a tužitelj tužbeni zahtjev nije niti postavio kao zahtjev za naknadu štete zbog diskriminacije, nego zbog nezakonitog rada tijela jedinice lokalne samouprave. Prema odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, upotreba kulturnih dobara je ograničena, a namjenu i način uporabe nepokretnoga kulturnoga dobra rješenjem utvrđuje nadležno tijelo, a po prethodno pribavljenom mišljenju gradonačelnika Grada Zagreba, gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika.
16. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao izreci ove presude.
Zagreb, 1. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća
Kristina Saganić
Broj zapisa: 9-3086a-dbfc0
Kontrolni broj: 0725d-389fd-4c5b5
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
