Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 54 Gž-3472/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 54 Gž-3472/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku S. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici u odvjetničkom društvu Ć. & Š. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1711/20-29 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1711/20-29 od 26. svibnja 2022. u dijelu pod toč. II izreke.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u toč. I, III i IV izreke navedene presude.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom dopuštena je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 22. ožujka 2022. (toč. I izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.141,51 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dospjeli obrok od dospijeća do isplate (toč. II izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.950,50 kn sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom (toč. III izreke), te je odbijen tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (toč. IV izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za isplatu stečenog na temelju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj … (dalje: Ugovor) koji je sklopljen dana 19. rujna 2008. godine između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora.
5. Među strankama nije sporno postojanje navedenog Ugovora kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu od 21.050,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz valutnu klauzulu, da se tečaj CHF kroz otplatno razdoblje mijenjao, kao i da je kredit otplaćen.
6. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom na (ne)valjanost ugovorene valutne klauzule iz Ugovora.
7. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP koju u žalbi ističe tuženik, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, te nema nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa tako niti u odnosu na primjenjivost utvrđenja iz tzv. Parnice Potrošač i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli.
8. Nije počinjena niti istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 6 ZPP onemogućavanjem tuženika u raspravljanju, za koju tuženik smatra da je počinjena kada su odbijeni njegovi dokazni prijedlozi na okolnost saslušanja svjedoka i tužiteljice, s obzirom da se uslijed odbijanja dokaznih prijedloga može raditi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 220 st. 2 ZPP, a ne o onoj iz čl. 354 st. 2 toč. 6 ZPP.
9. Također nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).
10. Prvostupanjski sud pravilno je rješenjem sadržanim u toč. I izreke pobijane presude dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva prema podnesku tužiteljice od 22.3.2022., iako se tuženik tome protivio. Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena je nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim, ista je pravilno dopuštena (čl. 190 st. 2 ZPP). Naime, preinaka je izvršena nakon knjigovodstvenog vještačenja, od kada je tužiteljica mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev, jer ona ne posjeduje potrebno stručno znanje primjereno knjigovodstvenom vještaku, pa stoga nije mogla bez svoje krivnje preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je odluka prvostupanjskog suda u toč. I izreke pobijane presude pravilna, dok su žalbeni navodi kojima tuženik pobija navedenu odluku neosnovani.
11. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 502.c.
12. Prvostupanjski sud pravilno smatra da se utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. u sporu koji se vodio povodom kolektivne tužbe korisnika kredita protiv banaka, koja se odnose na pitanja vezano uz ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, primjenjuju u ovom predmetu. Navedena presuda potvrđena je u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13.6.2014., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9.4.2015., te u dijelu takve povrede za ugovorenu valutu presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., koje odluke se protežu i na sporove individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama.
13. Kako je tuženik bio obuhvaćen navedenim presudama, predmetni kolektivni spor protiv banaka odnosi se i na njega, jer je u čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
14. Prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka-djelatnika tuženika i javnog bilježnika kod kojeg je solemniziran Ugovor pravilno je odbijen. U kolektivnom sporu utvrđeno je da su odredbe o promjeni tečaja za valutu CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne jer o njima banke nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima, te da potrošač nije nikako mogao utjecati na sadržaj unaprijed formuliranog ugovora o kreditu. Međutim, tuženik je ovlašten u pojedinom sporu dokazivati da je potrošač bio upoznat s parametrima i rizicima koji utječu na promjenu valute CHF odnosno da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo. U konkretnom slučaju, tuženik je na pripremnom ročištu 18.5.2021. predložio saslušanje svjedoka određenog imenom i prezimenom te adresom - M. D. iz S. na okolnost sklapanja Ugovora (za razliku od neodređeno navedenih svjedoka-djelatnika tuženika u odgovoru na tužbu gdje je predlagao saslušanje na okolnost da se o odredbama Ugovora pregovaralo). Dakle, tuženik nije predlagao saslušanje svjedoka M. D. na bitnu okolnost tj. da se pregovaralo o valutnoj klauzuli i da je tužiteljica bila upoznata s parametrima i rizicima vezano uz promjenu valute CHF, već samo općenito na okolnost sklapanja Ugovora, pa je uslijed toga ovaj dokazni prijedlog pravilno odbijen. Što se tiče ostalih predloženih svjedoka (I. G., L. R., H. S.), tuženik je odustao od njihovog saslušanja na ročištu dana 10.2.2023.
15. U odnosu na žalbeni navod da je sud neosnovano odbio prijedlog tuženika za saslušanjem tužiteljice na okolnost upotrebe sredstava isplaćenih predmetnim ugovorom o kreditu, valja reći da je takav žalbeni navod neosnovan jer tuženik tijekom postupka nije predlagao da se provede ovaj dokaz.
16. U vezi izvođenja dokaza saslušanjem javnog bilježnika na okolnost sklapanja Ugovora, isti dokazni prijedlog također je pravilno odbijen, jer javni bilježnik po logici stvari nema saznanja o okolnostima pregovaranja kod sklapanja ugovora, već u vezi ovjere potpisa ugovaratelja i postupka solemnizacije ugovora.
17. Stoga time što je odbijen prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka M. D. i javnog bilježnika te tužiteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 220 st. 2 ZPP.
18. Time što nije prihvaćen prijedlog tuženika za određivanje dopunskog financijskog vještačenja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 6 ZPP, jer tuženik zbog toga nije onemogućen u raspravljanju. Naime, tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun tečajne razlike na bazi početnog otplatnog plana između anuiteta po srednjem tečaju banke na dan dospijeća u odnosu na anuitete po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita (26.9.2008.), već su njegove primjedbe bile pravne prirode jer je predložio dopunsko vještačenje na način da se vještak očituje kolika bi bila realna kamatna stopa i da se uzmu u obzir negativne vrijednosti tečaja, što je protivno zadatku vještačenja. Kod toga, valja još reći da predmet tužbe nije bila isplata uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi niti je vještak vršio izračun na temelju početne kamatne stope, već je vještak vršio izračun uslijed tečajne razlike na bazi početnog otplatnog plana te kasnijih uplata anuiteta, te da tuženik tijekom postupka nije podnio protutužbu niti prigovor prijeboja, zbog čega bi bilo potrebno uzeti u obzir i negativnu vrijednost tečaja.
19. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP.
20. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud nije morao posebno u ovom predmetu u dokaznom postupku utvrđivati da li je navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna (čl. 502.c ZPP), jer je to već utvrđeno u kolektivnom sporu, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini (tako Vrhovni sud RH u odluci Rev-3142/18 od 19.3.2019). Dakle, prvostupanjski sud nije morao provoditi dokaze na okolnosti savjesnosti (nesavjesnosti) stranaka, provoditi test poštenja, niti posebno obrazlagati nepoštenje tuženika, s obzirom da je to već utvrđeno u tzv. „Parnici potrošač“ koji spor se odnosi i na tuženika, a tuženik nije predlagao odgovarajuće dokaze na okolnost da se pregovaralo o valutnoj klauzuli i da je tužiteljica bila upoznata s parametrima i rizicima vezano uz promjenu valute CHF. Stoga se razlozi pobijane presude pravilno pozivaju na odredbu čl. 502.c ZPP, dok su nasuprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.
21. Radi navedenog, pravilno je utvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna (čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača, Narodne Novine br. 96/03 – dalje: ZZP/03, čl. 323 st. 1 u vezi čl. 324 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).
22. Na temelju provedenog financijskog vještačenja pravilno je utvrđeno da ukupni iznos koji je tužitelj platio uslijed ništetnosti predmetne ugovorne odredbe iznosi 30.141,51 kn.
23. Stoga je pobijanom presudom pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu (čl. 323 st. 1 u vezi čl. 324 st. 1 ZOO, čl. 29 ZOO).
24. Neosnovan je prigovor zastare kojeg ističe tuženik, jer je u tzv. Parnici potrošač presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno da su odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe (tako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022.). Dakle, u slučaju individualnog restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora (odnosno ništetne odredbe ugovora), tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora ili ništetne odredbe ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Stoga zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 30.3.2020., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225 ZOO, a isto se odnosi i na preinačeni dio tužbe u podnesku od 22.3.2022. Svako suprotno tumačenje kojim bi se pretjerano otežavalo ostvarivanje prava koje imaju potrošači na temelju Direktive EU 93/13 dovodilo bi do povrede načela djelotvornosti (presuda suda EU u predmetima C-80/21 do C-82/21, povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267 EFEU-a).
25. O zateznoj kamati tekućoj na pojedine obroke pravilno je odlučeno temeljem čl. 1115 ZOO. Naime, tuženik je nesavjestan stjecalac s obzirom da je navedena odredba Ugovora ništetna, kako to proizlazi i iz razloga presude, pa je kamata jasno i pravilno dosuđena od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja.
26. Uslijed svega navedenog, pozivanje tuženika na razne sudske odluke i odluke Ustavnog suda, Direktive EU, stavove i pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH i zakonske odredbe predstavlja njegovo subjektivno tumačenje ovdje spornih pravnih pitanja ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli, dosega pravomoćnosti kolektivne tužbe potrošača, preinake tužbe, kamata i zastare, te nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude.
27. Također neosnovano tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes na podnošenje ove tužbe. Naime, tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe isplatu na osnovu ništetnih odredbi Ugovora, te ona nije podnijela tužbu za utvrđivanje ništetnosti, već se to na to pozvala u tužbi, kod čega valja reći da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti (čl. 327 st. 1 ZOO).
28. O troškovima parničnog postupka odlučeno je pravilnom primjenom odredbe čl. 154 st. 1 ZPP te je tužiteljici odmjeren trošak u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok je tuženik pravilno odbijen u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao u toč. IV izreke pobijane presude.
29. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
30. Temeljem čl. 380 toč. 2 ZPP odlučeno je kao u toč. I i II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
31. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
U Zagrebu 12. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.