Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-28/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudskog savjetnika Andreja Margarina, u pravnoj stvari tužitelja Branka Franova kao vlasnika obrta MOJ DOM, Zadar, Put Murata 16, OIB:41183509413, zastupanog po punomoćniku Mili Milovcu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika DELTA IN d.o.o., Zadar, Kolovare 9 a, OIB:68382618493, zastupanog punomoćnici Josipi Bakočević, odvjetnici u Zadru, radi isplate 328,62 EUR / 2.476,00 HRK, nakon održane glavne i javne rasprave 9. srpnja 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Božene Budimir, odvjetnice u Zadru, te punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje odluke 30. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra, poslovni broj Ovrv- 361/2022, UPP/OS-Ovrv-38/2022 od 15. ožujka 2022., kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 2.476,00 HRK / 328,62 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 45,60 HRK od 15.02.2019.,

• na iznos od 45,60 HRK od 15.03.2019.,

• na iznos od 45,60 HRK od 15.04.2019.,

• na iznos od 45,60 HRK od 15.05.2019.,

• na iznos od 45,60 HRK od 15.06.2019.,

• na iznos od 45,60 HRK od 15.07.2019.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.08.2019.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.09.2019.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.10.2019.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.11.2019.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.12.2019.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.01.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.02.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.03.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.04.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.05.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.06.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.07.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.08.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.09.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.10.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.11.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.12.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 31.12.2020.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.01.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.02.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.03.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.04.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.05.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.06.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.07.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.08.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.09.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.10.2021.,

• na iznos od 100,00 HRK od 28.10.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.11.2021.,

• na iznos od 70,08 HRK od 15.12.2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 437,50 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju BRANKU FRANOVU, OIB:41183509413, naknaditi tuženiku DELTA IN d.o.o., OIB:68382618493, parnični trošak u iznosu od 212,50 EUR (dvjestodvanaest eura i pedeset centi), u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tuženikov zahtjev za naknadom troškova postupka za daljnji iznos od 119,14 EUR (stodevetnaest eura i četrnaest centi) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja je protiv tuženika u svojstvu ovršenika podnio dana 14. siječnja 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, čiji je jedinstveni identifikator: 9722-2022. Postupajući po navedenom prijedlogu, javna bilježnica Jelena Skoblar iz Zadra je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-361/2022, UPP/OS-Ovrv-38/2022 od 15. ožujka 2022., kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 2.476,00 HRK / 328,62 EUR. uvećanu za zatezne kamate, troškove postupka i zatezne kamate na troškove postupka, te je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja, koje je tuženiku dostavljeno 28. ožujka 2022., tuženik je pravodobno, isti dan podnio prigovor, kojim je pobijano rješenje osporio u cijelosti, u bitnom ističući kako ovrhovoditelj – ovdje tužitelj nije aktivno legitimiran za pokretanje i vođenje postupka radi naplate zajedničke pričuve, iz čega proizlazi predmetna tražbina, obzirom da su suvlasnici zgrade istom otkazali ugovor o upravljanju stambenom zgradom.

3. Povodom izjavljenog prigovora javni bilježnik je spis predmeta dostavio Općinskom sudu u Zadru koji je sud rješenjem poslovni broj 24 Povrv-257/2022-2 od 7. listopada 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, opisano pod 1., u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Također se istim rješenjem oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i po pravomoćnosti rješenja spis ustupio Trgovačkom sudu u Zadru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. U podnesku od 20. listopada 2022. tužitelj je u bitnom pojasnio da se predmetno potraživanje odnosi na neplaćene račune za zajedničku pričuvu u zgradi na adresi Kolovare 9A, za razdoblje od veljače 2019. do prosinca 2021. Nadalje, u istom podnesku osporava da bi tužitelju ugovor o upravljanju zgradom bio otkazan 31. prosinca 2021., već navodi da bi mu taj ugovor bio otkazan danom 8. rujna 2022., uz otkazni rok od tri mjeseca, koji da ističe dana 31. prosinca 2022., a do kojeg dana da tužitelj ima pravo i dužnost vršiti funkciju upravitelja zgrade, pa tako i voditi postupak prisilne naplate zajedničke pričuve.

5. U podnesku od 14. prosinca 2022. tuženik u bitnom osporava tužitelju aktivnu legitimaciju za vođenje parnice, koju da nije imao niti u vrijeme pokretanja postupka.

6. U podnesku zaprimljenom na sud 13. siječnja 2023. tužitelj je naveo kako više nije upravitelj zgrade na adresi Kolovare 9/A u Zadru, slijedom čega više nije ovlašten voditi postupak radi naplate zajedničke pričuve za istu, pa predlaže pozvati novog upravitelja zgrade – Stambeno gospodarstvo Tanker d.o.o. na preuzimanje postupka na strani tužitelja.

7. U podnesku od 26. siječnja 2023. tuženik je u bitnom istakao da se protivi bilo kakvoj preinaci tužbe, stupanju u parnicu novog tužitelja umjesto sadašnjeg ili uz njega. Također je naveo da je tuženik novom upravitelju zgrade podmirio sva dugovanja, te dokaze o navedenom dostavio u spis.

8. Dana 27. siječnja 2023. je pred sudom održano pripremno ročište, nakon čega je sud zaključio prethodni postupak te odmah održao i zaključio glavnu raspravu.

8.1. Tužitelj je na ročištu, očitujući se na podnesak tuženika od 26. siječnja 2023., u bitnom istakao kako je predmetno potraživanje nastalo u vrijeme dok je isti bio ovlašten voditi poslove upravitelja zgrade, pa da je stoga bio ovlašten i pokrenuti postupak radi naplate, pa da je legitimno sa njegove strane postupak dovršiti do kraja, a u slučaju uspjeha u sporu da će svakako biti dužan naplaćeni iznos prebaciti na račun novog upravitelja.

9. Sud je nakon zaključenja glavne rasprave 27. siječnja 2023. donio presudu poslovni broj Poslovni broj: 7 Povrv-263/2022-14, koju je objavio 23. veljače 2023., a kojom je odbio tužbeni zahtjev iz razloga što je zauzeo pravno shvaćanje kako upravitelj zgrade nakon prestanka njegovog mandata nije ovlašten raspolagati sredstvima zajedničke pričuve, niti je aktivno legitimiran za vođenje parničnog postupka radi naplate neplaćene pričuve.

10. Postupajući po žalbi tuženika Visoki trgovačku sud Republike Hrvatske je donio rješenje poslovni broj Pž-1364/2023-2 od 25. travnja 2024. kojom je ukinuo presudu opisanu pod 9. Isto je u bitnom obrazložio prihvaćenim pravnim shvaćanjem tog suda prema kojem u situaciji kada dođe do promjene upravitelja zgrade, raniji upravitelj ima legitimaciju zastupati suvlasnike u odnosu na neplaćenu pričuvu i nakon što je prestao biti upravitelj, jer se pričuva odnosi na vrijeme u kojem je bio upravitelj. Drugostupanjski sud je u svojoj odluci dao uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku utvrdi je li (a ako je kada) tuženik podmirio dug po osnovi zajedničke pričuve.

11. Predmet postupka je potraživanje tužitelja kao upravitelja zgrade prema tuženiku kao suvlasniku zgrade, po osnovi sredstava zajedničke pričuve.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao karticu prostora (l.s. 26), odluku o otkazu ugovora o upravljanju (l.s. 48), obavijest o otkazu ugovora o upravljanju (l.s. 75-77), Odgovor na poslanu odluku o otkaz o Upravljanju stambenom zgradom Kolovare 9 i 9 A Zadar (l.s. 78), međuvlasnički ugovor (l.s. 94-105), ispise potvrda o uplati (l.s. 122 – 124), naloge za plaćanja (l.s. 125-127), ispise nepodmirenih dugovanja (l.s. 128-135), karticu prostora (l.s. 170) i popis nepodmirenih dugovanja (l.s. 171).

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju od veljače 2019. do prosinca 2021. bio upravitelj zgrade u Zadru, Kolovare 9 i 9 A, a da je tuženik u istom razdoblju bio suvlasnik zgrade kao vlasnik garažnog prostora površine 20,40 m2;

- da tužitelj najkasnije od 1. siječnja 2023. nije upravitelj zgrade u Zadru, Kolovare 9 i 9 A,

- da je tuženik uplatama izvršenim novom upravitelju zgrade dana 25. siječnja 2023. u cijelosti podmirio svoje dugovanje po osnovi sredstava zajedničke pričuve i zateznih kamata.

15. Činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju od veljače 2019. do prosinca 2021. bio upravitelj zgrade u Zadru, Kolovare 9 i 9 A nije sporna između stranaka. Tužitelj ju u više navrata ističe u postupku, dok tuženik ističe da je tužitelju otkazan ugovor o upravljanju zgradom dana 30. prosinca 2021. Iz obavijesti o otkazu ugovora o upravljanju (l.s. 75-77) proizlazi da je tužitelju u ime STAMBENOG GOSPODARSTVA TANKER d.o.o. odvjetnica Josipa Bakočević dana 30. prosinca 2022. poslala navedenu obavijest u kojemu obavještava tužitelja da su mu suvlasnici predmetne zgrade otkazali ugovor o upravljanju s danom 31. prosinca 2022. uz otkazni rok od tri mjeseca. Iz dopisa naslovljenog kao " Odgovor na poslanu odluku o otkaz o Upravljanju stambenom zgradom Kolovare 9 i 9 A Zadar" proizlazi da ga je tužitelj uputio odvjetnici Josipi Bakočević 10. siječnja 2022., te da se tim dopisom očituje na odluku o otkazu ugovora o upravljanju zgradom. Iz toga sud zaključuje da je odluku o otkazu ugovora o upravljanju zgradom tužitelj primio najkasnije 10. siječnja 2021., da mu je ugovor o upravljanju otkazan najranije 30. prosinca 2021. uz otkazni rok, a što znači da je bio upravitelj predmetne zgrade u cijelom utuženom razdoblju.

15.1. Temeljem odredbe članka 378. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno, što znači da je upravitelj zgrade ovlašten u ime suvlasnika zgrade pokretati sudske postupke naplate dužnih iznosa zajedničke pričuve, kao njihov zakonski zastupnik. Temeljem čl. 378. st. 4. ZV upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve. Prema prihvaćenom pravnom shvaćanju u sudskoj praksi, upravitelj zgrade kojemu je mandat u međuvremenu prestao ovlašten je naplaćivati dugove sa osnove zajedničke pričuve za razdoblje u kojem je isti bio upravitelj zgrade. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran za vođenje ove parnice.

16. Među strankama nije sporno da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju bio suvlasnik zgrade, a iz međuvlasničkog ugovora s prilozima (l.s. 94-105) proizlazi da je bio vlasnik garažnog prostora površine 20,40 m2 u predmetnoj zgradi.

17. Među strankama je sporno kada je tužitelj prestao biti upraviteljem predmetne zgrade, ali je nesporno da to isti nije bar od 1. siječnja 2023., a što proizlazi iz podneska tužitelja od 12. siječnja 2023. (l.s. 117), dok tuženik tvrdi da je tužiteljev mandat prestao 31. ožujka 2022. istekom otkaznog roka.

17.1. Za odlučivanje u ovom predmetu nije odlučno da li je tužitelj bio upravitelj zgrade u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2022., pa tu činjenicu sud nema potrebe utvrđivati.

18. Da je tužitelj podmirio utuženu obvezu novom upravitelju zgrade sud je utvrdio na temelju ispisa potvrda o uplati (l.s. 122 – 124), naloga za plaćanja (l.s. 125-127), ispisa nepodmirenih dugovanja (l.s. 128-135), kartice prostora (l.s. 170) i popisa nepodmirenih dugovanja (l.s. 171).

18.1. Iz potvrda o uplati (l.s. 122 – 124) i naloga za plaćanja (l.s. 125-127) proizlazi da je tužitelj izvršio plaćanje sa osnove pričuve zgrade novom upravitelju zgrade SG Tanker d.o.o. u iznosima od 328,62 EUR i 85,02 EUR, dok iz kartice prostora od 26. siječnja 2023. (l.s. 170) proizlazi da bi tužitelj opisano plaćanje izvršio 25. siječnja 2023., a osim tog plaćanja da je taj dan platio i pričuvu za 12/2022 u iznosu od 4,39 EUR, te 18 daljnjih plaćanja iznosa od 4,41 EUR i jedno plaćanje iznosa od 1,25 EUR, da bi ukupno zaduženje tuženika po osnovi pričuve na taj dan bilo 418,03 EUR, a on da je taj dan platio ukupno 498,66 EUR, odnosno da bi preplatio iznos od 80,63 EUR. 6 uplata iznosa od po 4,41 EUR odnosilo se na pričuvu za razdoblje od siječnja 2023. do lipnja 2023., a preostalih 12 uplata tog iznosa nemaju naznaku na što se odnose.

19. Kako je iznos ukupnog utuženog duga sa osnove glavnice 328,62 EUR, taj dug je tužitelj podmirio uplatom upravo toga iznosa 25. siječnja 2024., uplatom čiji je ID transakcije LMZ0223012556688248, a ispis potvrde o uplati se nalazi na l.s. 122.

20. Uplatom iznosa 25. siječnja 2023. od 85,02 EUR, u svrhu "Dug bivši uprav. 01.19-07/2022", koja svrha proizlazi iz naloga za nacionalna plaćanja na l.s.126, proizlazi da je tom uplatom podmiren preostali dug za utuženo razdoblje, što se očito moralo odnositi na zatezne kamate u ovom predmetu, kao i na pričuvu za daljnje razdoblje od siječnja do srpnja 2022., koje nije utuženo u ovom predmetu.

20.1. Kako je prema ovršnoj ispravi mjesečni iznos pričuve za prostor tuženika od 15. kolovoza 2019. pa nadalje, dok je upravitelj zgrade bio tužitelj, iznosio 70,08 HRK, a što preračunato iznosi 9,30 EUR, daljnja obveza tuženika za prvih 6 mjeseci u 2022. i polovicu srpnja 2022., kada je sklopljen novi međuvlasnički ugovor kojim je imenovan novi upravitelj zgrade i određen novi iznos zajedničke pričuve, iznosila je 60,45 EUR.

20.2. Uplatom iznosa pod 20. tuženik je podmirio pričuvu za razdoblje od siječnja do polovice srpnja 2022., u visini od 60,45 EUR, a preostalih 24,57 EUR treba uračunati u otplatu zateznih kamata utuženih u ovom postupku.

20.3. Međutim, sud je pod točkom 18.1. utvrdio da je 25. siječnja 2023. tuženik na ime plaćanja zajedničke pričuve, a bez da je pobliže odredio na koje razdoblje se plaćanje odnosi, uplatio i dvanaest puta po iznos od 4,41 EUR, odnosno ukupno 52,92 EUR, pa i potreban dio tog iznosa treba uračunati u podmirenje zateznih kamata utuženih u ovom postupku. Prilikom vršenja uračunavanja sud je primjenio odredbe čl. 171. st. 2. i 172. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) te je za tuženikove uplate za koje nije naznačena izjava o uračunavanju, sukladno tim zakonskim odredbama, utvrdio da se odnose na zatezne kamate na ranije dospio dug (utužene u ovom postupku), a ne na podmirenje glavnog duga po osnovi zajedničke pričuve za neko buduće razdoblje za koje dug još nije bio dospio. Stoga valja utvrditi da je tuženik taj dan uplatio ukupan iznos od 77,49 EUR po osnovi zateznih kamata. U prilog tom zaključku ide i popis nepodmirenih dugovanja (l.s. 171), iz koje isprave sud zaključuje da tuženikove uplate novi upravitelj zgrade nije uračunao kao uplate za mjesečne obroke pričuve u kasnijem razdoblju, a da tuženik nema dugovanja iz utuženog razdoblja.

20.4. Kako su stope zateznih kamata za "ostale odnose" u razdoblju od 1. siječnja 2019. (početak utuženog razdoblja) do 25. siječnja 2023. (dan ispunjenja tražbine) iznosile između 5,31% i 6,84% godišnje, glavni dug iznosi 328,62 EUR, a zatezne kamate na taj iznos, odnosno dijelove istog, su tekle u razdoblju od oko 1-3 godine, ukupne zatezne kamate nisu mogle iznositi više od tog iznosa. Ovo je sud utvrdio po slobodnoj ocjeni, koristeći ovlaštenje iz zakonske odredbe čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

20.5. Iz opisanih razloga sud je utvrdio da je tuženik ispunio utuženu obvezu dana 25. siječnja 2023., kako u odnosu na glavni dug, tako i u odnosu na zatezne kamate.

21. Kako je sud dužan osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđivati prema činjeničnom stanju kakvo postoji u trenutku zaključenja glavne rasprave, u predmetnoj situaciji kada je utvrdio da je tuženik utuženu obvezu u cijelosti ispunio tijekom parničnog postupka, sud je dužan odbiti tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

22. Tuženik je postavio zahtjev za naknadom troškova postupka i to na ročištu od 27. siječnja 2023., zatraživši za sastav prigovora, dva obrazložena podneska i zastupanje na tom ročištu po 25 bodova po nabrojanoj radnji, kao i za sudsku pristojbu 6,64 eura. Tom zahtjevu je na ročištu od 9. srpnja 2024. nadodao i trošak zastupanja na tom ročištu i za sastavljanje jednog podneska, uvećano za PDV.

23. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredba čl. 155. ZPP propisuje da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Također ista zakonska odredba propisuje da će se, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti takvi troškovi prema toj tarifi. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, primijenjene su navedene zakonske odredbe.

24. Iako je tuženik neplaćanjem dugovanih sredstava zajedničke pričuve nesumnjivo prouzročio vođenje ove parnice, u situaciji kada je tužitelj ustrajao u vođenju iste i nakon što je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu, sud je dužan primijeniti citiranu odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i obvezati tužitelja da u cijelosti naknadi tuženiku parnični trošak.

25. Tuženiku je u svakom slučaju podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave bilo potrebno i nužno, a za navedeno ga pripada temeljem Tbr. 11. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 – dalje: Tarifa), a uzevši u obzir visinu vrijednosti spora od 328,62 EUR / 2.476,00 HRK, visina nagrade od traženih 25 bodova.

25.1. Tuženiku je bio potreban i trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 14. prosinca 2022., u kojem iznosi činjenične navode i predlaže dokaze, obzirom da je na taj podnesak tuženik bio pozvan rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj 24 Povrv-257/2022-2 od 7. listopada 2022. Za isto ga pripada nagrada u visini od 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife.

25.2. Sud nije priznao tuženiku trošak sastavljanja podneska od 26. siječnja 2023. iz razloga što je taj podnesak predan samo jedan dan prije održavanja pripremnog ročišta, a sve navode podneska i priloge je tuženik mogao iznijeti odnosno priložiti na tom ročištu, kad ga već nije dostavio u roku propisanom u čl. 299. a st. 2. ZPP. Stoga navedeni podnesak nije bio tuženiku potreban za vođenje parnice. Također, iz istih razloga sud ne smatra potrebnim za vođenje parnice niti sastavljanje podneska od 16. lipnja 2024.

25.3. Tuženiku je bilo potrebno za vođenje parnice zastupanje na ročištima od 27. siječnja 2023. i 9. srpnja 2024., na kojim se ročištima raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi, pa mu je za to valjalo priznati vrijednost od po 25 bodova po ročištu, sukladno Tbr. 9. t. 1. tarife.

25.4. Tuženiku je trebalo priznati i trošak sa osnove PDV-a za priznati trošak zastupanja na ročištu od 9. srpnja 2024., na što ima pravo sukladno Tbr. 46 Tarife, dok je takav zahtjev koji se odnosi na PDV na sastavljanje podneska od 16. lipnja 2024. valjalo odbiti uslijed situacije da tuženiku nije priznat trošak sastava tog podneska. Tuženik nije podnio zahtjev za naknadu troškova PDV-a za ranije obavljene radnje. Obzirom da propisana stopa poreza na dodanu vrijednost iznosi 25%

25.5. Obzirom na navedenu sud je tuženiku sa osnove zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika priznao vrijednost od 100 bodova te PDV na iznos od 25 bodova. Temeljem Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, pa je tužitelju priznat iznos od 200,00 EUR sa osnove pobrojanih radnji zastupanja te 12,50 EUR sa osnove PDV-a na priznat iznos zastupanja na ročištu od 9. srpnja 2024.

25.6. Tuženik je zatražio naknadu troškova u visini od 50,00 kuna ili 6,64 eura za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Temeljem čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici, za njega neće niti nastati obveza plaćanja sudske pristojbe, ukoliko ne dođe do preinake ove odluke od strane višeg suda, pa zahtjev za naknadu troškova postupka u tom dijelu nije osnovan, radi čega ga sud ne prihvaća.

26. Poradi gore iznijetog prihvaćen je tuženikov zahtjev za naknadom sudskih troškova u ukupnom iznosu od 212,50 EUR, dok je odbijen kao neosnovan dio zahtjeva u visini od 119,14 EUR ( po 50,00 EUR za sastavljanje podnesaka od 26. siječnja 2023. i 16. lipnja 2024., PDV na iznos tražen na iznos sastavljanja podneska od 16. lipnja 2024. u visini od 12,50 EUR i 6,64 EUR tražen na ime sudske pristojbe).

27. Primjenom odredbi čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) sudske odluke je nužno prilagoditi uvođenju eura kao službene valute. Stoga je sve iznose izražene u kunama valjalo uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. navedenog zakona.

U Zadru 30. srpnja 2024.

Sudski savjetnik

Sutkinja

Andrej Margarin

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Rok za žalbu iznosi 15 (petnaest) dana. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove odluke ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnici,

- u spis.

Broj zapisa: 9-3086a-d6a5d

Kontrolni broj: 06575-78580-2f928

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.