Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-491/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević- Marušić, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. T., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja: K- 454/2021-13 od 29. travnja 2024., na sjednici 30. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženog N. T. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom poslovnog broja: K-454/2021-13 od 29. travnja 2024., zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud navodi i broj "Narodnih novina" 126/19 u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja djela, a ne ukazuju kao blaže za optuženika) optuženog N. T. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, no temeljem čl. 54. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom je izrekao uvjetnu osudu na način da se naprijed izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vrijeme provjeravanja u trajanju od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem čl. 42. u vezi čl. 40. st. 5. KZ/11 optuženom N. T. izrečena je i sporedna novčana kazna u visini od pedeset dnevnih iznosa, što iznosi 1.986,50 EUR-a, s tim da jedan dnevni iznos iznosi 39,73 EUR-a, koju novčanu kaznu je temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11 isti dužan platiti u roku od šest mjeseci, uz upozorenje optuženiku da će se temeljem čl. 43. st. 1., 2., 3. i 4. KZ/11, ako novčana kazna neće u cijelosti ili djelomično biti plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora. Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.
1.3. Na temelju čl. 77. st. 1. i 4. KZ/11 od optuženika N. T. naloženo je oduzimanje imovinske korist pribavljene činjenjem kaznenog djela u iznosu od 13,27 EUR-a te je isti dužan u roku od petnaest dana po pravomoćnosti predmetne presude u korist proračuna Republike Hrvatske uplatiti navedeni iznos.
1.4. Na temelju čl. 79. u vezi čl. 190. st. 8. KZ/11 od D. R. pobijanom presudom naloženo je trajno oduzimanje predmeta i sredstva koji su bili namijenjeni i uporabljeni za činjenje kaznenog djela, privremeno oduzeti od D. R. uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PUSD, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: 889026 od 10. listopada 2020. (list 5) i to jedan PE smotuljak sa sadržajem bijele praškaste materije nalik na drogu amfetamin "Speed" težine 1,1 grama, od toga točno 0,28 g amfetamin jedna bijela kartica s natpisom "tele 2" na kojoj se nalaze tragovi bijele praškaste materije, jedna metalna slamka valjkastog oblika srebrne boje na kojoj se nalaze tragovi bijele praškaste materije, koji predmeti će se po pravomoćnosti pobijane presude uništiti od strane MUP RH, PUSD, a u prvostupanjski spis predmeta dostaviti dokaz o uništenju istih.
1.5. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09 80/11, 91/12, 143/13, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 i 36/24., dalje; ZKP/08), u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud ne navodi brojeve "Narodnih novina" u kojima je objavljen taj zakon zajedno sa izmjenama i dopunama istog) optuženi N. T. obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od ukupno 342,45 EUR-a, od čega iznos od 192,45 EUR-a predstavlja troškove izrade nalaza i mišljenja Centra Ivan Vučetić Zagreb od 8. prosinca 2020., a iznos od 150,00 EUR-a paušalnu svotu, u roku od petnaest dana po pravomoćnosti pobijane presude.
2. Protiv te presude žalbu podnose ODO te optuženi N. T. po branitelju M. V., odvjetniku, odnosno ODO podnosi žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora, dok optuženi žalbu podnosi zbog odluke o kazni te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba usvoji kao osnovana te da se pobijana presuda u pogledu sankcije preinači na način da se okrivljeniku sankcija ublaži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-568/2024-3 od 11. srpnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Prije svega, valja primijetiti da žalitelji ne osporavaju da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kaznenih sankcija koje je pobijanom presudom izrekao optuženiku imao u vidu sve okolnosti relevantne za takvu odluku, međutim, mišljenja su da te okolnosti nije pravilno vrednovao.
6.1. Tako državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu njegovog priznanja djela, izraženog žaljenja i kajanja zbog počinjenog, činjenicu da je otac malodobnog djeteta, te da se nakon što je pravomoćno osuđen presudom istog suda broj: K-621/20 od 13. listopada 2020. više nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, dok je s druge strane podcijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani, posebice činjenicu da je ranije već bio osuđivan citiranom presudom i to zbog istovrsnog kaznenog djela.
Stoga smatra da se u konkretnom slučaju svrha izricanja kaznenih sankcija, kako u vidu generalne tako i specijalne prevencije, može postići isključio izricanjem bezuvjetne kazne zatvora.
6.2. S druge strane, optuženik smatra da prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio da se u ovom slučaju radi o minornoj količini prodane droge od svega 0,28 grama, te činjenicu da je od počinjenja djela proteklo već četiri godine u kojem razdoblju se više nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, a slijedom čega smatra da se u ovom slučaju svrha izricanja kaznenih sankcija može ostvariti i uvjetnom osudom s kraćim rokom kušnje te blažom sporednom novčanom kaznom.
7. Što se tiče žalbe državnog odvjetnika, valja primijetiti kako je doduše točno da je optuženik do sada već bio osuđivan zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela, međutim, žalitelj, za razliku od prvostupanjskog suda, tu okolnost sagledava formalistički i izolirano, ne dovodeći ju u svezu s drugim činjenicama i okolnostima.
Tako sud prvog stupnja pravilno uočava da se ranija osuda odnosi na kazneno djelo počinjeno 19. studenog 2019., dok je u ovom postupku proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno nedugo prije toga – u rujnu iste godine, a što kada se poveže s činjenicom da se optuženik nakon počinjenja djela za koje je prethodno pravomoćno osuđen više nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela (u svezi čega valja dodatno primijetiti da se radi o duljem razdoblju od preko četiri godine), i po stavu ovog žalbenog suda upućuje na zaključak da je ranije izrečena kaznena sankcija zbog kaznenog djela koje je počinio nedugo nakon predmetnog kaznenog djela polučila očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela (konkretno optuženik je tom presudom osuđen na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti dio kazne u trajanju od 8 mjeseci dok se preostali dio neće izvršiti ukoliko u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo, s time da je optuženik kaznu zatvora od 8 mjeseci izdržao, te u roku provjeravanja za sada nije počinio novo kazneno djelo).
Imajući uz to dodatno u vidu malu kriminalnu količinu sadržanu u predmetnom kaznenom djelu (radi se o jednokratnoj prodaji droge amfetamin u količini od svega 0.28 kuna), da je optuženik priznao djelo, izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenog, da je otac maloljetnog djeteta, da u sklopu obrta V. mjesečno zarađuje oko 1.000,00 EUR-a, te da više ne konzumira drogu, a što sve također ukazuje da je promijenio svoje ponašanje i uskladio ga sa pozitivnim pravnim poretkom u Republici Hrvatskoj, prvostupanjski sud, a suprotno državnom odvjetniku, pravilno zaključuje da sve prethodno navedene okolnosti kada se sagledaju u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti opravdavaju uvjerenje da se u ovom slučaju razumno može očekivati da optuženik i bez izvršenja izrečene kazne zatvora u trajanju od godinu dana, a na koju kaznu ga je prvostupanjski sud, imajući u vidu sve ranije navede olakotne i otegotne okolnosti, s pravom osudio, ubuduće više neće činiti kaznena djela.
Stoga državni odvjetnik nije u pravu kada u žalbi smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude.
7.1. Također, kao neosnovana se ukazuje i žalba optuženika zbog odluke o kaznenim sankcijama.
Naime, imajući u vidu društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim je djelo počinjeno (izravna namjera prvog stupnja) te činjenicu da je do sada već bio pravomoćno osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, optuženik nije u pravu kada smatra da prvostupanjski sud prilikom odluke o kaznenoj sankciji nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, posebice malu kriminalnu količinu te protek vremena od počinjenja djela, s posljedicom da mu je u sklopu izrečene uvjetne osude odredio rok provjeravanja u predugom trajanju, dok mu je sporednu novčanu kaznu izrekao u previsokom iznosu.
8. Stoga se, a suprotno žaliteljima, slijedom svega navedenog, kaznene sankcije koje je prvostupanjski sud izrekao optuženiku pobijanom presudom i po stavu ovog žalbenog suda u svemu ukazuju primjerenima svim okolnostima relevantnim za izbor vrste i mjere kaznenih sankcija i proces njihove individualizacije, te podobnima za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.
9. Naposljetku valja primijetiti da optuženik uvodno naznačuje da se žali iz zbog odluke o troškovima postupka, koju žalbenu osnovu, međutim, u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže.
10. Kako žalbe ODO i optuženika nisu osnovane, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 30. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Vlasta Patrčević Marušić, v.r.
