Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-301/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. N., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku (dalje: ODO-a) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: K-171/2022 od 19. ožujka 2024., na sjednici 30. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Dubrovniku presudom poslovnog broja: K-171/2022 od 19. ožujka 2024., temeljem čl. 452. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP/08-22) odbijena je optužba protiv opt. V. N. da bi počinio kazneno djelo protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve "Narodnih novina" 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023.).
1.1. Temeljem odredbe čl. 149. st. 4. ZKP/08-22 pobijanom presudom naloženo je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura padaju na teret oštećene A. A. F. iz D., OIB: ..., koja je te troškove dužna platiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti navedene presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, a dokaz o uplati dostaviti prvostupanjskom sudu.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi ODO u Dubrovniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08-22 te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka iz čl. 471. st. 2. ZKP/08-22 s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno da presudu preinači u odnosu na troškove kaznenog postupka te oštećenu obveže snositi troškove kaznenog postupku u primjereno većem iznosu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/24, dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-341/2024-3 od 8. svibnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba ODO nije osnovana.
6. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24 državni odvjetnik suštinski nalazi u tome da prvostupanjski sud glede odluke o troškovima kaznenog postupka u obrazloženju pobijane presude uopće nije spomenuo kakve su imovinske prilike oštećenice, čime sadržajno očito upire da u pobijanoj odluci izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
6.1. Vezano za takve žalbene navode, prije svega valja primijetiti da je prvostupanjski sud pobijanom presudom oštećenicu obvezao na plaćanje paušalnih troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22, a čija visina se sukladno stavku 3. citirane odredbe utvrđuje u okviru svota određenih posebnim propisom s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka.
Iz navedenog je razvidno da imovinsko stanje osobe koja je obvezana na plaćanje tih troškova postupka nije odlučno za utvrđivanje njihove visine, u svezi čega valja primijetiti da bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24 u pravcu kako to u žalbi sugerira državni odvjetnik postoji samo ukoliko u pobijanoj presudi izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
6.3. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
7. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.
7.1. Konkretno, državni odvjetnik u žalbi upire da sud prilikom odluke o visini paušalnih troškova ovog postupka nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir duljinu njegovog trajanja i nepotrebno odugovlačenje, a koje je bilo posljedica toga što je tijekom postupka predlagano ispitivanje više svjedoka, međutim, kako na sljedeće rasprave ne bi pristupili svi pozvani svjedoci to su iste u više navrata odgađane s posljedicom odugovlačenja ovog postupka, pri čemu drži nedopustivim da je za ovakav slučaj bilo potrebno u čak 13 navrata sazivati raspravu.
Slijedom navedenog državni odvjetnik smatra da ovako dosuđeni paušalni troškovi kaznenog postupka u gotovo minimalnom iznosu mogu poticajno utjecati da se postupci nepotrebno odugovlače, a da za to ne bude nikakve sankcije.
7.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje, valja primijetiti da je tijekom postupka doista bilo predlagano ispitivanje više svjedoka (što je uzgred rečeno zakonsko pravo stranaka) i da su rasprave odgađane iz razloga što na iste nisu pristupili svi pozvani svjedoci, a što sve je utjecalo na trajanje ovog postupka, koji se s obzirom na prirodu i težinu kaznenog djela – oštećenje tuđe stvari i po stavu ovog žalbenog suda ne ukazuje kao složen, međutim, državni odvjetnik pritom ispušta iz vida da se navedeni razlozi koji su utjecali na brojne odgode rasprava i trajanje ovog postupka nipošto ne mogu pripisati krivnji oštećenice.
7.3. Polazeći od toga, a imajući u vidu da se u ovom slučaju nije radilo o složenom postupku, te da je isti završen na način da su optuženik i oštećenica odlučili razgovorom i dogovorom riješiti svoje probleme, prvostupanjski sud je suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je pobijanom presudom oštećenicu obvezao na plaćanje paušalnih troškova postupka u visini od 150,00 eura.
8. Kako žalba ODO-a nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-24 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-24 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 30. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Vlasta Patrčević Marušić, v.r.