Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4360/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Ane Gradišek kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz Republike S., B., OIB …, koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4065/2018-72 od 21. travnja 2023, u sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4065/2018-72 od 21. travnja 2023. godine i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II Odluka o trošku postupka u povodu žalbe tuženice Repubike Hrvatske ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženici isplatiti tužiteljici 5.324,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate dok joj je pod točkom II izreke naloženo tužiteljici naknaditi trošak postupka u svoti od 1.538,03 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a pod točkom III izreke je u cijelosti tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, pobijanu presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet parnice je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između tržišne i zaštićene najamnine umanjene za izdatke u vidu poreza i prireza u razdoblju od studenog 2015. pa do listopada 2017. a zbog toga što je vlasnica stana u Z., koja se nalazi u režimu zaštićenog najma i za koju nekretninu je tužiteljica ograničena u raspolaganju nekretnine u svojem vlasništvu u smislu ekonomske najamnine sukladno odredbama Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20- dalje: ZNS).
5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev prethodno utvrđujući nespornim da je tužiteljica vlasnica stana na označenoj adresi te je kao najmodavac sklopila s V. L. kao zaštićenim najmoprimcem Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Nakon toga na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđuje prosječnu tržišnu vrijednost najamnine prema Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 78/15) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 105/15) jer je zakonska regulativa koja je u utuženom razdoblju propisivala institut zaštićenog najma stanova u privatnom vlasništvu protupravno postupanje tuženice koje dovodi do štete na stani vlasnika stanova u visini razlike između tržišne najamnine, koju su mogli ostvariti i zaštićene najamnine koju su ostvarili od zaštićenih najmoprimaca, umanjenoj za davanja koja bi vlasnik stana imao da je ostvarivao tržišnu najamninu.
6. Prvostupanjski sud je donoseći pobijanu odluku pravilno uputio i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. prema kojoj u postupanju Republike Hrvatske u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu ima protupravnosti jer takvo postupanje predstavlja povredu odredbi Ustava i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj: 18/97, 67/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10- dalje: Konvencija), a koji su kao međunarodni ugovori sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni čine dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Ovo stoga što sustav zajamčenog najma, uveden odredbama ZNS kojima se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret suprotno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sve sukladno presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014.
7. Upravo s obzirom na stajalište iz ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju upućuje i žalba tuženice, je moguće utvrditi kako je prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku u dijelu pod točkom I izreke pravilno primijenio materijalno pravo s obzirom da je postupanjem tuženice došlo do miješanja u pravo vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju. Zbog toga vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine pri čemu upravo tržišna najamnina predstavlja odgovarajuću najamninu sukladno presudi ESLJP Statileo protiv Hrvatske.
8. Tuženica je tijekom postupkam što ponavlja i u žalbi, ukazivala na činjenicu da prvostupanjski sud nije utvrdio je li zaštićeni najmoprimac s kojim je tužiteljica nesporno sklopila Ugovor o najmu 4. studenog 2015. imao status zaštićenog najmoprimca odnosno, imao pravo sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom već je samo utvrdio kako su stranke taj ugovor sklopile i utvrdile da V. L. uživa status zaštićenog najmoprimca bez obrazloženja pravne osnove za sklapanje takvog ugovora. Uz iznijeto, također ponavlja kako tužiteljica nije bila dužna sklopiti taj ugovor s obzirom da prije sklapanja ugovora V.1 (V. ) L. nesporno nije plaćao zaštićenu najamninu a što je moguće utvrditi i iz iskaza same tužiteljice zbog čega ona nije bila dužna sklopiti s njim ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom a uz iznijeto je mogla u parničnom postupku podnijeti tužbu radi iseljenja i predaje nekretnine slobodne od osoba i stvari protiv zaštićenog najmoprimca i uspjeti u postupku.
8.1. Stoga ističe da je tužiteljica nečinjenjem odnosno, nepoduzimanjem odgovarajućih pravnih radnji uzrokovala štetu za koju ne može odgovarati tuženica jer je tužiteljica pristala da joj ta šteta nastane (čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Budući da prvostupanjska presuda o tome nema nikakvih razloga kao niti o činjenici da je još u travnju 2017. stan tužiteljice izgorio do temelja zbog čega sigurno za takav stan tužiteljica nije mogla ostvariti slobodno ugovorenu najamninu, ukazuje bitnu povredu odredbi parničnog postupka.
9. Ostvaren je žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga o označenim prigovorima tuženice istaknutim tijekom postupka s tim više, što u razlozima za svoju odluku prvostupanjski sud izrijekom navodi kako joj V.1 (V. ) L. nije plaćao najamninu ističući da je socijalni slučaj i nema sredstava i to prije sklapanja Ugovora o najmu da bi potom prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljica dolaskom u centar nakon požara u travnju 2017. kada je stan izgorio do temelja i bio zgarište, izjavila kako zaštićeni najmoprimac nije plaćao zaštićenu najamninu i ponovno se pozivao na svoje socijalno stanje.
10. Budući da o označenom prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge, a sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje na što je tuženik ukazao upućujući na utvrđeno činjenično stanje i na naročito iskaz same tužiteljice, uz iznijetu bitnu povredu odredbi parničnog postupka je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno a u odnosu na utvrđenja okolnosti pod kojima je tužiteljica sklopila Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (list 5-9 spisa) kao i činjenice potvrđene po tužiteljici o tome da je nekretnina odnosno, njezin stan bio neupotrebljiv odnosno predstavljao zgarište od travnja 2017. a imajući na umu da je tužbenim zahtjevom tužiteljica zatražila plaćanje najamnine do listopada 2017.
10.1. Naime, iako vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio i to za iznos tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće s obzirom na to da vlasnik zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu međutim, ovdje je već sama tužiteljica potvrdila kako je stan izgorio u potpunosti pa se ne radi o dokazivanju nemogućeg.
11. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuta presuda prvostupanjskog suda i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje jer je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.
12. U ponovnom postupku je tako potrebno, imajući na umu označenu odredbu ZOO glede utvrđenja činjenice je li tuženica prouzročila štetu tužiteljici ili je pak šteta koja je nastupila tužiteljici u vidu razlike između zaštićene najamnine i tržišnih uvjeta, nastala bez krivnje tuženice kako u razdoblju od studenog 2015. pa do, po tužiteljici potvrđenog potpunog uništenja nekretnine travnja 2017. odnosno, u razdoblju od travnja 2017. do listopada 2017., a potom je potrebno za svoju odluku dati jasne razloge koji će se osnivati na rezultatu dokaznog postupka čime će tek u ovom predmetu moći biti donijeta nova i zakonita odluka.
13. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 30. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Ana Gradišek, v.r.
