Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3343/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ani Gradišek, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice O. M., OIB …, iz B., zastupana po punomoćniku D. D., odvjetnik u B., protiv protustranke A. M., OIB …, iz V. T., kojeg kao punomoćnik zastupa njegov brat A. M. iz B., OIB …, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1-177/2022-26 od 15. svibnja 2024., dana 30. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke A. M. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1-177/2022-26 od 15. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, u toč. I. izreke, razvrgava se civilnom diobom zajednica nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. V. T., koju čini čk.br. … šikara V. površine 319 čhv, čiji su suvlasnici predlagateljica u 1/2 dijela i protustranka u 1/2 dijela. Točkom II. izreke, utvrđena je vrijednost nekretnine iz toč. I. izreke ovoga rješenja u iznosu od 6.931,00 EUR.

2. Rješenje, u toč. I. izreke, pobija protustranka ne pozivajući se na određeni žalbeni razlog predviđen odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP). Ne stavlja određeni prijedlog o sadržaju drugostupanjske odluke.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev predlagateljice za razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom.

6. Pošavši od utvrđenja da geometrijska dioba predmetne nekretnine, upisane u zk.ul.br. … k.o. V. T., koju čini čk.br. … šikara V. površine 319 čhv, čiji su suvlasnici predlagateljica u 1/2 dijela i protustranka u 1/2 dijela nije moguća, sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje ZV) odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, prodajom i podjelom postignute kupovne cijene razmjerno suvlasničkim dijelovima.

7. Protustranka se sada u žalbi prvi puta poziva na pravo na dom navodeći kako mu je to jedina nekretnina koju posjeduje i u njoj živi te bi prodajom ove nekretnine izgubio dom. Stoga navodi kako je spreman predlagateljici ponuditi polovinu procijenjenog iznosa, odnosno 3.465,50 Eur.

8. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom može se istaknuti i neformalno isticanjem određenih okolnosti koje ukazuju, odnosno koincidiraju s pravom na dom. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje, a u pogledu prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati radi li se o pravu koje pripada pod doseg čl. 8. Konvencije, odnosno može li se prijeporna nekretnina smatrati domom protustranke i pri tome voditi računa o tome da je Europski sud za ljudska prava u praksi prihvatio kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu vezu) te da li civilnom prodajom – diobom nekretnine dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa Zakonom i s legitimnim ciljevima navedenim u čl. 8. st. 2. Konvencije, odnosno razmjerno ili nužno u demokratskom društvu. Kako se protustranka tijekom postupka nije pozivala na pravo na dom, to sud prvog stupnja nije bio u obvezi provoditi test razmjernosti.

9. Međutim, prema stavu ovoga suda, s obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja kao i tvrdnje iznesene sada u žalbi kojima se protustranka poziva na pravo na dom, taj prigovor ne bi bio osnovan. Naime, razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak koji se zbog toga provodi predstavlja miješanje u prava suvlasnika koje je utemeljeno na hrvatskom pravu, odnosno odredbama ZV i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. I Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2020, 28/2021, 76/2010 i 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih Ustavom zaštićenih prava propisano je čl. 34. st. 1., dok se odredbom čl. 48. Ustava RH štiti pravo vlasništva koji njegove nosioce obvezuje na način da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva, regulirane odgovarajućim odredbama ZV, između ostalih i odredbom čl. 47. st. 2. citiranog Zakona, koja propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih. Stoga je prema mišljenju ovoga suda miješanje u pravo na dom protustranke utemeljeno na legitimnom cilju jer predlagateljica ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, s obzirom na utvrđenja da drugačiji način diobe nije moguć, niti taj cilj može ostvariti na drugi način osim prodajom nekretnine.

10. U odnosu na navedeno, valja istaći da je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo, a ono se prema izvornom značenju u prvom redu odnosi na postupanje javnopravnih tijela i gubitka prava na dom. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji proizlaze iz njihova suvlasništva na nekretnini. Kod takve konkurencije pravo na dom valja sagledavati sa stajališta oboje suvlasnika, odnosno kroz pravo predlagateljice da razvrgne suvlasničku zajednicu koja joj ne odgovara i da pritom dobije odgovarajuću novčanu naknadu, što će prodajom nekretnine na ime svog suvlasničkog dijela ostvariti i protustranka. Imajući u vidu utvrđenu vrijednosti navedene nekretnine (6.931,50 Eur), kao i navode žalbe da je spreman isplatiti polovinu vrijednosti kuće predlagateljici, a predlagateljica je već tijekom postupka iskazivala da bi na to pristala, pozivanje protustranke na pravo na dom u konkretnom slučaju je neosnovano.

11. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje o nemogućnosti geometrijske diobe, te izostanku sporazuma suvlasnika o razvrgnuću isplatom, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 50. st. 4. ZV, odredivši civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina.

12. Sama činjenica da je žalitelj spreman ponuditi predlagateljici polovinu iznosa procijenjene vrijednosti nekretnine, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a stranke mogu i izvan ovog postupka postići dogovor o razvrgnuću isplatom.

13. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu, 30. srpnja 2024.

Sudac

Ana Gradišek, v.r.