Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-748/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat Mataić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. D. pok. I. iz V., OIB…, zastupanog po punomoćniku Ž. V., odvjetniku u S., protiv tuženice D. H. iz V., OIB…, zastupane po punomoćniku V. P., odvjetniku u J., radi sprječavanja štetnih utjecaja (imisija), odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-4650/2019 od 21. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-4650/2019 od 21. studenog 2023. u izreci pod točkom I. kao i rješenje u dijelu izreke pod točkom I. i III. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-4650/2019 od 21. studenog 2023. u dijelu izreke pod točkom II.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev, postavljen u tužbi koja je zaprimljena na sudu 12. kolovoza 2019. da je tuženica dužna u svojoj obiteljskoj kući u V., izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čes. zem. 2634/3 k.o. V., poduzeti radnje kojima će spriječiti prekomjerno širenje dima, neugodnih mirisa, čađa i sl. iz dimnjaka ove kuće, a na nekretninu tužitelja označenu kao čes.zem. 2636/2 k.o. V., anagrafske oznake V. br. 519. Nadalje, rješenjem istog suda u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade parničnog troška da mu tuženica naknadi parnični trošak, dok je pod točkom II. izreke odbijen prijedlog tužitelja radi određivanje privremene mjere od 18. kolovoza 2020. da se naloži tuženici odmah prestati upotrebljavati dimnjak kroz koji se ispušta dim, a koji je izgrađen na čes.zem. 2634/3 k.o. V. ili pak spriječiti prodiranje i rasprišivanje dima na nekretninu tužitelja označenu kao čes.zem. 2636/2 k.o. V. (st. 1.) te da privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja postupka, a žalba protiv iste ne odlaže njeno izvršenje (st. 2.). Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.300,76 €[1] /9.800,00 kn.

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja temeljen na institutu zaštite od štetnih utjecaja – imisija koji je usmjeren na nalaganje poduzimanja radnji tuženici, kojim radnjama bi se spriječilo prekomjerno širenje dima, neugodnih mirisa, čađe iz dimnjaka restorana koji se nalazi u kući tuženice.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik obiteljske kuće u V., koja je smještena na čes. zem. 2636/2 k.o. V., koju koristi i u turističko-ugostiteljske svrhe dulji niz godina, dok je tuženica vlasnica obiteljske kuće u neposrednoj blizini, koja je smještena na čes. zem. 2634/3 k.o. V. te je u kući tuženice otvoren restoran naziva "B.", čiji zakupnik L. C.;

- da iz Rješenja Ureda državne uprave S.-d. ž., Službe za gospodarstvo, Ispostava H., Klasa: UP/I-335-02/10-02/7 od 26. travnja 2010. proizlazi da prostor za usluživanje na otvorenome ugostiteljskog objekta restoran B. ispunjava minimalne uvjete;

- da iz Potvrde o izvršenom pregledu dimnjaka restorana B. od 5. lipnja 2020., koju je izdao ovlašteni dimnjačar i to I. D., vlasnik obrta D. u B.. Prema potvrdi, proizlazi da je pregledan sporni dimnjak, te je obavljeno redovno čišćenje dimnovodnog kanala od roštilja, te je ispitana prohodnost dimnovodnog kanala i isti je očišćen;

- da iz Zapisnika o ispitivanju radnog okoliša – kuhinje ugostiteljskog objekta B. u V., broj 10290 OK – 01/20 od 15. srpnja 2020. izrađenog i sastavljenog od strane A. i z. d.o.o. S., proizlazi da su provedena ispitivanja mikroklime, rasvjete i buke;

- da iz Zapisnika o ispitivanju ventilacije u kuhinji ugostiteljskog objekta B. u V., broj 10290 VE – 02/20 od 15. srpnja 2020., proizlazi da su provedena ispitivanja ventilacije u kuhinji restorana i to sustav odsisne ventilacije i sustav za ubacivanje svježeg zraka. Zaključak zapisnika je da izmjerene vrijednosti zadovoljavaju utvrđene normative;

- da iz Zapisnika o pregledu i ispitivanju radne opreme unutar ugostiteljskog objekta B. u V., broj 809 RO 20 od 15. srpnja 2020. proizlazi da je obavljen pregled i ispitivanje radne opreme u restoranu i to plinskog roštilja. Zaključak zapisnika je da radna oprema u restoranu zadovoljava sve uvjete i pravila struke;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je prije nekih pet godina u dimnjak ugrađen "nekakvi ventilator", koji da je radio nekih mjesec dana, nakon čega je izgorio i od tada više nije u funkciji, a dimnjak se dograđivao i to na način da je povišen za nekih sedamdeset do osamdeset centimetara, odnosno, za četiri ili pet "bloketa" u visinu. Također, dimnjak je i pomaknut i to na način da je prije bio udaljen od njegove kuće otprilike osam metara, a danas da je to dvanaest metara, ali to nije ništa utjecalo na imisije, niti njihovu količinu te tvrdi da je većina posla restorana vezana za žar, budući da je riječ o ribljem (pretežno) restoranu, iako se poslužuje i meso, a smatra da bi rješenje problema bilo da se ili dimnjak premjesti na drugo mjesto, ili da se digne još u visinu za nekih metar, metar i pol, te ugradi ventilacija;

- da iz iskaza tuženice proizlazi da je L. C. ugradio i limeni dimnjak visine dva metra, a ne kako to tužitelj tvrdi "pet, šest bloketa" te da u razgovorima s tužiteljem i njegovom obitelji oko pronalaska rješenja ovog problema, tuženica tvrdi da su joj prvotno rekli da se dimnjak premjesti (što tuženica tvrdi da nije moguće), da bi zatim tražili od nje da zatvori restoran i njima proda zemlju, što je odbila budući da od restorana i njegovog poslovanja zavisi sudbina i preživljavanje ne samo njene obitelji, već i L. C. i njihovih radnika. Također, tuženica ne spori postojanje imisija i eventualni dolazak do nekretnine tužitelja, ali tvrdi da to nije niti prekomjerno, niti u tolikom obimu da bi toliko smetalo, imajući u vidu prirodu restorana;

- da iz iskaza svjedoka A. H., zeta tužitelja, proizlazi da kada restoran radi, od njega pa do njihove obiteljske kuće se širi nesnosan smrad i dim i ovo traje ujutro od 11 sati pa sve do navečer oko 23 sata. Zatim, proizlazi da je dimnjak od njihove kuće udaljen nekih osam metara, pa da se prozori ne mogu držati otvoreni dok iz dimnjaka izlazi dim, a što se tiče intenziteta imisija, u biti se nije ništa mijenjalo s dograđivanjem dimnjaka, odnosno, ništa "bitno" promijenilo pa tako se na ljeto 2021. u dimnjak se ugradio nekakvi metalni umetak, no, to nije dugo funkcioniralo, svega dva tjedna.

- da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za izvođenje dokaza očevidom, kao i predloženim od strane tužitelja vještačenjem sa obrazloženjem da je očevid određen uz sudjelovanje vještaka čija struka nije određena prilikom zaključena prethodnog postupka (niti je predložena), a vještak odgovarajuće struke se nije mogao pronaći i angažirati jer da je sud uputio dopise raznim pravnim osobama.

6. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na zabranu daljnjih prekomjernih štetnih imisija i poduzimanja radnji za otklanjanje uzroka takvih imisija utvrđenje postojanja prekomjernih štetnih imisija u smislu odredbe čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017). Stoga, prvostupanjski sud utvrđuje da u konkretnom slučaju, iako neprijeporno postoje imisije u vidu dima i mirisa koje dopiru do tužiteljeve kuće od tuženičine nekretnine, ipak ocjena je suda kako tužitelj nije dokazao prekomjernost i štetnost navedenih imisija, imajući u vidu gornje kriterije. Naime, prvostupanjski sud smatra da restoran "B.", koji se nalazi na nekretnini u vlasništvu tuženice, ima valjanu dozvolu za rad, a njegov vlasnik L. C. ima valjanu obrtnicu za vođenje takvog restorana (kojega vodi od 2008.) te je isto tako, tuženica u spis dostavila dokumentaciju iz koje proizlazi kako je restoran ispunio minimalne tehničke uvjete (rješenje na listu 19-21 spisa), kao i to da je na svim redovnim inspekcijama zadovoljio sve zakonske uvjete, što se tiče radnog okoliša, opreme, zaštite na radu i električnih instalacija, uključujući i ventilaciju (dimnjak), te da se sporni dimnjak redovno održava i čisti od strane dimnjačara. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da sva ova ispitivanja, sadržaj čijih zapisnika je detaljno naveden, su obavljena od strane pravnih osoba koja za to ima posebno ovlaštenje nadležnog Ministarstva Republike Hrvatske pa je stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne bi moglo govoriti o prekomjernim štetnim imisijama, a to iz razloga što je upravo namjena roštilja i dimnjaka (iz kojeg dopiru imisije na tužiteljevu nekretninu) u turističke i ugostiteljske svrhe, u ugostiteljskom objektu sezonskog karaktera, a tim više što objekt u pitanju ima sve potrebne dozvole za rad i certifikate izdane od nadležnih tijela, te da je zadovoljio sva stručna ispitivanja i to u nekoliko navrata. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje iz iskaza svjedoka i stranaka da je najmanje posljednjih petnaest godina na istoj lokaciji restoran i da se koristi dimnjak, koji je mijenjao gabarite, ali je u istoj neprekidnoj funkciji i cijelo to vrijeme i tužitelj obavlja svoju djelatnost, odnosno, iznajmljuje apartmane u turističke svrhe, tako da nema osnove za izvođenje zaključka o prekomjernoj štetnosti imisija, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

7. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda se ne mogu prihvatiti kao pravilna te osnovano tužitelj ističe da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama, a ni činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. 8. Valja reći da je prema odredbi čl. 110. st. 1. ZVDSP, propisano da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). Isto tako, vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije (st. 2.).

9. Imisije su, prema pravnoj teoriji, fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili korištenje drugom nekretninom, a mogu biti dim, neugodni mirisi, buka, čađa, otpadne vode i sl. Granice preko koje se ne moraju trpjeti štetni utjecaji određuju se po nekoliko kriterija, pri čemu je osnovni način odašiljanje samih i štetnih imisija. Po načinu odašiljanja imisije se dijele na neposredne ili direktne i posredne ili indirektne. Neposredne imisije su, u pravilu, zabranjene, a dopuštene su jedino ako postoji pravni temelj za takvo ponašanje u smislu čl. 110. st. 3. ZVDSP dok su posredne imisije, pak, one koje na tuđu nekretninu dospiju bez izravnog utjecaja onog s čije nekretnine dolazi, dakle prirodnim silama ili slučajno, a dijele se na uobičajene koje su dopuštene i prekomjerne koje su nedopuštene dok je osnovni kriterij razgraničenja uobičajenost korištenja s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine i s obzirom na mjesne prilike.

10 Dakle, pretpostavka za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na zabranu daljnjih prekomjernih štetnih imisija je utvrđenje postojanja prekomjernih imisija u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZVDSP.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj na okolnost utvrđenja postojanja prekomjernih imisija predložio izvođenje dokaza vještačenjem uz očevid na licu mjesta.

12. Prvostupanjski sud nije prihvatio izvođenje dokaza očevidom i vještačenjem nego je temeljem iskaza svjedoka te priložene dokumentacije zaključio da tužitelj nije dokazao prekomjernost i štetnost navedenih imisija, naglašavajući da restoran "B.", koji se nalazi na nekretnini u vlasništvu tuženice, ima valjanu dozvolu za rad, a njegov vlasnik L. C. ima valjanu obrtnicu za vođenje takvog restorana (kojega vodi od 2008.), a isto tako da se vještak odgovarajuće struke nije mogao pronaći i angažirati.

13. Međutim, da bi sud o postojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, pored pretpostavke da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu mora biti ispunjena i druga pretpostavka – da je sud izveo sve dokaze koje je stranka na kojoj je teret dokaza predložila na okolnost utvrđenja te iznijete relevantne činjenice.

14. Slijedom svega navedenog, kako je izvođenje dokaza očevidom i vještačenjem na okolnost utvrđenja postojanja prekomjernih imisija bilo potrebno radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, a s obzirom da u konkretnom slučaju teret dokazivanja leži na tužitelju (čl. 221.a ZPP), koji je predložio izvođenje dokaza radi dokazivanja svojih tvrdnji, to je sud prvog stupnja pogrešno odbio tužbeni zahtjev. 15. Osim toga, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se ne bi moglo govoriti o prekomjernim štetnim imisijama, jer da je upravo namjena roštilja i dimnjaka (iz kojeg dopiru imisije na tužiteljevu nekretninu) u turističke i ugostiteljske svrhe, u ugostiteljskom objektu sezonskog karaktera, a tim više što objekt u pitanju ima sve potrebne dozvole za rad i certifikate izdane od nadležnih tijela, te da je zadovoljio sva stručna ispitivanja. To stoga što iz priložene dokumentacije ne proizlazi utvrđenje o postojanju odnosno nepostojanju prekomjernih imisija budući da takva dokumentacija samo potvrđuje da je dimnjak pregledan, da je zadovoljio sve zakonske uvjete, što se tiče radnog okoliša, opreme, zaštite na radu i električnih instalacija, uključujući i ventilaciju, a ne i dokaz da nema prekomjernih imisija.

16. Prema tome, u konkretnom sporu, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za provođenjem očevida uz izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost utvrđenja postojanja prekomjernih imisija, a potom utvrditi da tužitelj na kojem je teret dokaza, tu okolnost nije dokazao i da se ne radi o prekomjernim imisijama. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je tužitelj mogao dokazivati, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

17. Također, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje, između ostalog, da u ovom slučaju postoji posebna pravna osnova radi koje se moraju trpjeti imisije koje se inače ne bi morale trpjeti, bilo prekomjerne posredne ili neposredne, te se ne može zahtijevati propuštanje obavljanja takve djelatnosti. Međutim, u ovom slučaju, od tuženice se može tražiti da poduzme mjere da otkloni uzroke tih imisija odnosno da spriječi prekomjerno širenje dima, neugodnih mirisa čađa i sl. iz dimnjaka, a sve u smislu odredbe čl. 110. st. 2. ZVDSP.

18. Stoga prvostupanjska presuda o odlučnim činjenicama, koje se odnose na to dospijeva li s nekretnine tuženice prekomjerna količina dima, neugodnih mirisa, čađa i sl. nema jasne i neproturječne razloge, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju osnovano ističe tužitelj.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP pobijanu presudu u točki I. izreke ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca. (čl. 371. ZPP).

20. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka u točki I. i III. rješenja, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

21. U ponovnom suđenju sud će otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom te će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama te valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava raspraviti i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a ujedno raspraviti i ocijeniti osnovanost ostalih žalbenih navoda, pri čemu će imati u vidu izražena stajališta ovog suda.

22. Tek nakon toga bit će moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

23. O odnosu na odbijen zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere da se naloži tuženici odmah prestati upotrebljavati dimnjak kroz koji se ispušta dim, a koji je izgrađen na čes. zem. 2634/3 k.o. V. ili pak spriječiti prodiranje i raspršivanje dima na nekretninu tužitelja označenu kao čes. zem. 2636/2 k.o. V., valja reći da je prvostupanjski sud odbio takav prijedlog jer tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za određivanje takve mjere. Naime, odredbom čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 26/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22.- dalje OZ) je propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja kumulativno učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao i opasnost da bi bez takve mjere bio spriječen ili mu bilo znatno otežano ostvarenje tražbine, a osobito, promjenom postojećeg stanja stvari ili ako se učini vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. St 2. navedenoga čl. propisano je da se odredbe čl. 344. st. 2. i 3. OZ-a, primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbine.

24. Također, odredbom čl. 347. st. 2. OZ-a, propisano je da ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti privremenu mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama. Da bi se takva privremena mjera mogla odrediti mora biti ispunjena opća pretpostavka za određivanje takvih privremenih mjera, a to je vjerojatnost postojanja spornog pravnog odnosa kao i alternativno ispunjenje triju posebnih pretpostavki, a to su nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nasilja te potreba za osiguranje pravnog reda iz drugih važnih razloga.

25. Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke odnosno da je tužitelj učinio vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, a niti je učinio vjerojatnim da je mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete, budući da iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da je najmanje posljednjih petnaest godina na istoj lokaciji restoran i da se koristi dimnjak, koji je mijenjao gabarite, ali je u istoj neprekidnoj funkciji, a cijelo to vrijeme i tužitelj obavlja svoju djelatnost, odnosno, iznajmljuje apartmane u turističke svrhe. Navedeno, proizlazi i iz recenzija koje je u spis dostavio sam tužitelj pa iako se u recenzijama zaista spominje dim iz restorana koji smeta boravku na terasi apartmana, svi gosti koji su ostavljali takve ocjene su se ponovno vraćali na ljetovanje u iste apartmane tužitelja.

26. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni potrebni uvjeti za određivanje privremene mjere, pri čemu tužitelj žalbenim navodima posebno niti ne upire da je trebalo usvojiti njegov prijedlog za određivanje privremene mjere, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 30. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat Mataić, v.r.