Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-722/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. P. d.o.o., P., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. B. odvjetniku iz O., protiv I-tužene I. K. iz V., OIB … i II-tužene S. K.-P. iz V., OIB …, obje zastupane po punomoćniku M. M.-O. odvjetnici iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi I-tužene i II-tužene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-25/2023-13 od 12. prosinca 2023., dana 30. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba I-tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-25/2023-13 od 12. prosinca 2023. u dijelu pod točkama I i III izreke.

II Odbija se žalba II-tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-25/2023-13 od 12. prosinca 2023. u dijelu pod točkama II i III izreke.

III Odbija se zahtjev I-tužene i II-tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, ispravljenom rješenjem, je presuđeno:

„1. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. Č.-K. iz V., posl. br. Ovrv-7407/2022 od 22. rujna 2022. održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženoj I. K. platiti tužitelju iznos od ukupno 62,71 eura/472,48 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 59,06 kn/7,84 EUR od dana 23.11.2021.g., pa do isplate,

- na iznos od 59,06 kn/7,84 EUR od dana 21.12.2021.g., pa do isplate,

- na iznos od 59,06 kn/7,84 EUR od dana 21.01.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 59,06 kn/7,84 EUR od dana 22.02.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 59,06 kn/7,84 EUR od dana 22.03.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 59,06 kn/7,84 EUR od dana 21.04.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 59,06 kn/7,84 EUR od dana 21.05.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 59,06 kn/7,84 EUR od dana 21.06.2022.g., pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

2. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. Č.-K. iz V., posl. br. Ovrv-7407/2022 od 22. rujna 2022. održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženoj S. K.-P. platiti tužitelju iznos od 31,35 eura/236,24 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 29,53 kn/3,92 EUR od dana 23.11.2021.g., pa do isplate,

- na iznos od 29,53 kn/3,92 EUR od dana 21.12.2021.g., pa do isplate,

- na iznos od 29,53 kn/3,92 EUR od dana 21.01.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 29,53 kn/3,92 EUR od dana 22.02.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 29,53 kn/3,92 EUR od dana 22.03.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 29,53 kn/3,92 EUR od dana 21.04.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 29,53 kn/3,92 EUR od dana 21.05.2022.g., pa do isplate,

- na iznos od 29,53 kn/3,92 EUR od dana 21.06.2022.g., pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženima da tužitelju nadoknade prouzročeni ovršni trošak javnog bilježnika od ukupno 29,03 eura/218,75 kn, te parnični trošak u iznosu od 137,70 eura/1.037,50 kn sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv pobijane presude žale se I-tužena i II-tužena zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), i to sadržajno I-tužena u dijelu pod točkama I i III izreke, a II-tužena u dijelu pod točkama II i III izreke. Predlažu preinačiti presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak te traže trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju sadržajno ističu žaliteljice, a budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda sadržava razloge o odlučnim činjenicama, a glede istih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

6. Predmet spora je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtjev tužitelja prema I-tuženoj za isplatu iznosa od 62,71 eura te zahtjev tužitelja prema i II- tuženoj za isplatu iznosa od 31,35 eura, sve na ime naknade za javnu uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, i to tzv. fiksni dio cijene usluge, za razdoblje od listopada 2021. do svibnja 2022.

7. U ovom predmetu nije sporno:

- da su tužene suvlasnice nekretnine na P., a koji objekt je izgrađen na katastarskoj čestici broj … pašnjak B. od 362 m2, i to S. K.-P. u 1/3 dijela, a I. K. suvlasnica u 2/3 dijela, u kojem omjeru je tužitelj postavio tužbeni zahtjev,

- da nekretnina predstavlja kuću za odmoru koju tužene koriste u razdoblju od lipnja do rujna,

- da se utuženi iznosi odnose na cijenu minimalne javne usluge za skupljanje komunalnog otpada, odnosno tzv. fiksnu naknadu,

- da je tužitelj pružatelj usluge zbrinjavanja komunalnog otpada, temeljem Odluke Gradskog vijeća G. P. od 15. prosinca 2017., kao i odluke iz ožujka 2019., a koje su uredno objavljene u Službenom vjesniku G. P. i to br. 12/2017 odnosno 5/19, a to u spornom razdoblju,

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu za tražbine u ukupnom iznosu od 118,20 eura,

- da je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi za utužene tražbine koje je povodom prigovora tuženica stavljeno izvan snage te je predmetni postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj, zbog prigovora zastare za dio utuženog iznosa, podneskom od 17. studenog 2022. djelomično povukao dio tužbeni zahtjev te konačno od tuženica potraživao iznos kao u izreci pobijane odluke (str. 70.-71. spisa),

- da se tužene nisu protivile djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan s obrazloženjem da je tužitelj ispostavljao zajednički račun a u kojem iskazuje zaduženje po osnovi cijene obvezene minimalne javne usluge za količinu volumena 80 l, u svim mjesecima u tijeku godine osim u periodu lipanj-rujan kada tužene plaćaju i odvoz, a da su računi ispostavljeni sukladno odlukama pružatelja usluge, cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području grada P., vlasničke dokumentacije, evidencije odvoza te uvidom u Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada P.. Sud je utvrdio da je tužitelj svoju tražbinu temeljio na valjanim pravnim aktima i da je izračun u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.

9. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Žalbenim navodima tužene ističu da sud nije odlučio o svim zahtjevima tužitelja te da je dio zahtjeva zbog zastare trebalo odbiti zbog čega je tužitelj eventualno samo djelomično uspio u sporu. Smatraju da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/2013, 73/2017 i 14/2019, dalje ZOGO/13), nisu bile na snazi u vrijeme nastanka utuženih obveza, da je sud pogrešno utvrdio da su tužene u cijelom utuženom periodu bile u obvezi plaćati cijenu minimalne usluge tzv. fiksni dio cijene za sve mjesece tijekom kalendarske godine, iako nekretninu ne koriste sve mjesece u godini te da je tužitelj dužan obračunavati cijenu javne usluge prema načelu ''onečišćivač plaća'' razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, a ne za uslugu koja im stvarno nije pružena.

11. Prvenstveno ovaj sud ističe da, suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te je sud odlučio o svim zahtjevima koje je tužitelj postavio podneskom od 17. studenog 2022., kako je obrazloženo pod točkom 7. obrazloženja ove odluke. Sukladno tome, o prigovoru zastare u odnosu na tražbinu s dospijećem 22. lipnja 2021., koja i nije obuhvaćena konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nije niti trebalo odlučivati jer ista nije bila predmet konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnom prava, ovaj sud ističe da su u pravu žaliteljice kada ističu da je u vrijeme nastanka utuženih obveza (koje se odnose na razdoblje od listopada 2021. do svibnja 2022.) na snazi bio Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 84/2021, 142/2023, dalje: ZOGO/21), a ne ZOGO/13, koje navodi sud u prvostupanjskoj odluci. Međutim, i ZOGO/21, kojeg je valjalo primijeniti u predmetnom postupku, propisano je sadržajno jednako kao i odredbama ZOGO/13 koje sud citira, odnosno koji je sadržaj i tko je korisnik javne usluge te cijena javne usluge i minimalne javne usluge.

13. Tako je čl. 64. primjenjivog ZOGO/21 propisano da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada (st. 1.) da je javna usluga, usluga od općeg interesa (st. 2.) te da javna usluga uključuje sljedeće: - uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: 1. miješanog komunalnog otpada, 2. biootpada, 3. reciklabilnog komunalnog otpada i 4. glomaznog otpada jednom godišnje te uslugu preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu i uslugu prijevoza i predaje otpada ovlaštenoj osobi. Prema čl. 70. st. 1. ZOGO/21 korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

14. Nadalje, prema čl. 75. st. 1. ZOGO/21 cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge, a prema st. 2. strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Konačno, prema čl. 76. st. 1., ZOGO/21 obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. Prema čl. 76. st. 2. ZOGO/21 cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge. Prema čl. 66. st. 1. ZOGO/21 predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donosi odluku koja sadrži, između ostalog, i iznos cijene obvezne minimalne javne usluge s obrazloženjem načina na koji je određena (točka 6.).

15. Dakle, kako je nesporno da su tuženice kao vlasnice korisnice javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, a prema zakonskim odredbama u cijenu te javne usluge ulazi i obveza minimalne javne usluge, kojoj je svrha osiguranje ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada funkcionirao, nije pravno relevantno što utuženom periodu tuženice nisu boravile u nekretnini na koju se obveze odnose niti je bilo potrebno dokazati pružanje javne usluge putem evidencije, jer se u predmetnom postupku radi o utuženoj tzv. „fiksnoj naknadi“, odnosno obveznoj minimalnoj javnoj usluzi. Pri tom i ovaj sud ističe da načelo ''onečišćivač plaća'' prema kojem se usluga podmiruje razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju ne utječe na iznos obveze minimalne javne usluge jer su jedno i drugo stavke koje, sukladno čl. 75. st. 2. ZOGO/21, čine strukturu cijene javne usluge, a razmjerni iznos prema količini predanog otpada nije predmet ovog sudskog postupka.

16. S obzirom na prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja, na utvrđeno činjenično stanje, primijenio materijalno pravo pa je stoga pobijanu odluku valjalo potvrditi.

17. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovi, tako i po visini, a prigovori tuženica kako je trebalo odlučiti na temelju djelomičnog uspjeha u sporu, odnosno prema povučenom dijelu tužbenog zahtjeva, vezani su za prigovore koje je ovaj sud otklonio pod točkom 11. obrazloženja ove sudske odluke.

18. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke.

19. S obzirom na to da žalba nije osnovana, odbija se zahtjev za naknadom troška sastava iste kao neosnovan te je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 30. srpnja 2024.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.