Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1590/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Vlaste Horvat Mataić, predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Feuš članice vijeća u pravnoj stvari prvotužiteljice-protutuženice Lj. G., Z., OIB: … (dalje: prvotužiteljica), drugotužiteljice- protutuženice R. T., V., OIB: …, (dalje: drugotužiteljica) i trećetužiteljice-protutuženice B. B., V., OIB: …, (dalje: trećetužiteljica), sve zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u V., protiv tuženika-protutužitelja M. M.1 iz Z., OIB: … (dalje: tuženika), kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., radi predaje u suposjed, te u pravnoj stvari tuženika M. M.1 iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv prvotužiteljice Lj. G., Z., OIB : …, drugotužiteljice R. T., V., OIB: … i trećetužiteljice B. B., V., OIB: …, sve zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi prvo, drugo i trećetužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-230/2019-18 od 13. siječnja 2021. i o žalbi tužiteljica protiv dopunske presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P- 230/2019-30 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-230/2019-18 od 13. siječnja 2021. pod točkom I. izreke.

II Preinačuje se dopunska presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-230/2019-30 od 7. veljače 2024. i sudi: Nalaže se tuženiku da tužiteljicama preda u suposjed 10987/13987 dijela nekretnine koja se u zemljišnim knjigama pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vodi kao:

Obiteljska stambena zgrada u Z. sagrađena na čkbr.3292, upisana kao z.k. tijelo A-II u zemljišnoknjižnom ulošku broj 1760 k.o. 335649 T., u roku od 15 dana. III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-230/2019-18 od 13. siječnja 2021. pod točkom II. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi da je tuženik suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 1760 k.o. T. , i to tijelo A I -„dvorište i zemljište pod kućom … i tijelo A II – „obiteljska stambena zgrada u Z. sagrađena na čkbr.3292, preko 2/5 dijela.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.825,34 eura u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljicama nadoknadi trošak žalbe na presudu i na dopunsku presudu u iznosu od 519,68 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da prvo, drugo i trećetužiteljici preda u suposjed 3000/13987 dijela nekretnine koja se u zemljišnim knjigama pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vodi kao: Obiteljska stambena zgrada u Z. sagrađena na čkbr.3292, upisana kao z.k. tijelo A-II u zemljišnoknjižnom ulošku broj 1760 k.o. 335649 T., u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke utvrđuje se da je tuženik suvlasnik u 10979/13987 dijelova, a prvo, drugo i trećetužiteljica svaka u 1000/13987 dijelova nekretnine upisane u zk. ul. 1760 k.o. T., i to tijelo A I -„dvorište i zemljište pod kućom … i tijelo A II – „obiteljska stambena zgrada u Z. sagrađena na čkbr.3292 što su tužiteljice priznati i trpjeti upis prava vlasništva tuženika u zemljišne knjige u navedenom suvlasničkom omjeru, uz prethodni ispis odnosno umanjenje suvlasničkog dijela tužiteljica, sve u roku 15 dana.

Pod točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

1.1. Dopunskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu u kojem traže da se naloži tuženiku da tužiteljicama preda u suposjed 10987/13987 dijela nekretnine koja se u zemljišnim knjigama pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vodi kao: Obiteljska stambena zgrada u Z. sagrađena na čkbr.3292, upisana kao z.k. tijelo A-II u zemljišnoknjižnom ulošku broj 1760 k.o. 335649 T. (list 389 spisa).

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nisu uspjeli žale se tužiteljice i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažu prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima preinačiti, podredno ukinuti. Tužiteljice traže trošak žalbe.

2.1. Protiv dopunske presude žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP, predlažu dopunsku presudu sukladno žalbenim navodima preinačiti, podredno ukinuti. Traže trošak žalbe.

3. Žalbe tužiteljica protiv presude i dopunske presude su osnovane, a žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da im tuženik preda u suposjed nekretninu koja se u zemljišnim knjigama pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vodi kao:

Obiteljska stambena zgrada u Z. sagrađena na čkbr.3292, upisana kao z.k. tijelo A-II u zemljišnoknjižnom ulošku broj 1760 k.o. 335649 T. (list 262 spisa) i protutužbeni zahtjev tuženika za stjecanje prava suvlasništva u 10979/13987 dijela iste nekretnine (list 339 spisa).

5. Iz pobijane presude i provedenog postupka proizlazi:

- da je prvostupanjski sud na temelju uvida u zemljišnoknjižne izvatke i to povijesni zk. izvadak za predmetnu nekretninu (list 4 do 6 spisa) i zemljišnoknjižni izvadak uz nalaz i mišljenje vještaka M. O. (list 192 do 193 spisa) utvrdio da su kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisani tužiteljice B. B., R. T. i Lj. G. svaka u 1/5 dijela, te tuženik M. M.1 u 2/5 dijela,

- da je iz ostavinskog predmeta iza pokojne M. D., Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8278/2000 i preslika istog (list 34 do 68 spisa), darovni ugovor od 6.rujna 1995. (list 21 spisa) i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda III u Zagrebu poslovni broj O-683/66 od 19.studenog 1966. (list 222 do 223 spisa) utvrđeno da su stranke suvlasničke dijelove naslijedile iza pokojnog oca M. M.2 zajedno s pokojnom majkom M. D., svatko u 1/5 dijela, te da je majka D. M. svoj dio (1/5) darovala tuženiku M. M.1 darovnim ugovorom,

- da je ostavinski postupak iza pokojne majke stranaka D. M. prekinut rješenjem poslovni broj O-8278/00 od 2. lipnja 2003. do pravomoćnog okončanja ovog postupka (tada postupak poslovni broj P-7387/01 Općinskog suda u Zagrebu),

- da je ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljicama nije bilo nepoznato da je tuženik izgradio garažu 1970. godine, jer su mu kao suvlasnice dale suglasnost, niti im nisu bili nepoznati radovi na krovištu predmetne kuće, jer je tuženik tražio dozvolu za popravak krovišta i fasade 19. lipnja 1980. i zamjenu dotrajalog pokrova i letava krovišta, te postavu novog, popravak dotrajale žbuke stropa, zamjena krovnog prozora i soboslikarske i ličilačke radove 21. srpnja 1986., a na okolnost traženja dozvole 1986.godine iskazuje svjedokinja L. F., jer je ista zamolbeno u V. saslušavala tužiteljice R. T. i B. B. upravo na okolnost jesu li suglasne s dozvolom za radove na predmetnoj kući, time da se sjeća da su one odbile dati suglasnost,

- da je saslušanjem drugotužiteljice R. T. utvrđeno da je tuženik obavljao radove proširenja predmetne kuće, radove u dvorištu, odnosno da je „a kako navodi tamo i učinio“, time da mu one za to nisu dale nikakvu suglasnost, što navodi i prvotužiteljica Lj. G.,

- da je iz zapisnika očevida na licu mjesta od 23. veljače 2009. uz sudjelovanje vještaka dipl. ing. M. H. (list 104 spisa), fotografija stalnog sudskog vještaka M. H. sačinjene prilikom očevida 23.veljače 2009. (list 122 do 125 spisa), nacrta (list 126 spisa) nalaza i mišljenje istog vještaka (list 106 do 121 spisa), preslike nacrta predmetne obiteljske zgrade iz 1938.godine (list 72 do 73 spisa), privremene građevne dozvole od 29. lipnja 1970. (list 134 do 136 spisa), zapisnika o očevida na licu mjesta od 25.listopada 2012. uz sudjelovanje građevinskog vještaka dipl. ing. M. O., nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. M. O. s prilozima – fotografije, e izvadak zemljišne knjige i e izvadak katastra (list 175 do 194 spisa), rješenja o izvedenom stanju od 22. prosinca 2015.(list 266 do 269 spisa), snimke izvedenog stanja arhitekta M. P. (list 270 do 299 spisa), rješenja od 4. studenoga 1965.(list 306 spisa), rješenja od 20. veljače 1963.(list 307 do 309 spisa), saslušanja vještaka M. H. (list 322 do 323 spisa), saslušanja vještaka M. O. (list 325 spisa utvrđeno da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama, kao Obiteljska stambena zgrada u Z. sagrađena na čkbr.3292, upisana kao z.k. tijelo A-II u zemljišnoknjižnom ulošku broj 1760 k.o. 335649 T. suvlasništvo tužiteljica svake u 1/5 dijela i tužitelja u 2/5 dijela,

- da je u posjedu predmetne nekretnine tuženik i da je tuženik naknadnim ulaganjima i izgradnjom tuženik povećao svoj realni suvlasnički dio sa 40% na 63,16 % dijela, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka M. H.,

- da su vještaci M. H. i M. O. suglasni da u njihovim nalazima i mišljenjima glede procjene vrijednosti predmetne nekretnine prije i nakon ulaganja nema značajnih odstupanja, a iz nalaza i mišljenja vještaka M. H. jasno proizlazi stanje objekta prije i nakon izvršenih ulaganja od strane tuženika, pa je tako utvrđeno da je prvobitni objekt izgrađen 1938. godine od osnovnih sadržaja imao dvije sobe na uličnoj strani, kuhinju, hodnik, WC, izbu, prostoriju za kupaonicu u ulaznu nadstrešnicu, te neuređeni tavanski prostor iznad cijelog objekta s terasom na ul. nadstrešnici, a od instalacija bila je samo struja, voda iz pumpe na ulici, septička jama, dok je nakon dogradnje 1986. do 1989. godine u dograđenom dijelu – ulazni prostor i kupaonica, u osnovnom objektu hodnik, dnevni boravak s blagovanjem i kuhinjskom nišom, dvije sobe, kupaonica i terasa, potkrovlje: dnevni boravak s kuhinjskom nišom, dvije sobe, kupaonica i terasa iznad aneksa, do potkrovlja se pristupa vanjskim stubama preko terase, instalacije: voda, plin, struja, kanalizacija, a pomoćni objekt garaža izgrađen je 1971/72 godine,

- da je tuženik dogradio ukupno 89,79 m2 u odnosu na sadašnju površinu nekretnine, pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. H. da stvarni udio izražen u postocima iznosi 12,28 % za svaku tužiteljicu, te 63,16 % za tuženika, pa prvostupanjski sud prihvaća da u idealnim dijelovima iznosi 1000/13987 za svaku tužiteljicu, te 10979/13987 dijelova tuženika,

- da je prvostupanjski sud utvrdio da je suvlasništvo predmetne nekretnine u 2/5 dijela tuženik stekao nasljeđivanjem i darovanjem, a sada ukupno 10979/13987 i građenjem, a tužiteljice, iako su se usmeno protivile, nisu izričito zabranile i zahtijevale prestanak gradnje.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja i pozivom na odredbu članka 114. stavka 1., članka 161., članka 162., članka 163., članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje ZV) te odredbu članka 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 93/91, 9/92 i 77/92; dalje: ZOVO), prvostupanjski sud je ocijenio zahtjev tužiteljica djelomično osnovan, a zahtjev tuženika osnovan te je odlučio kao pod točkom I. i II. izreke.

8. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik građenjem povećao svoj suvlasnički dio te naložio tuženiku da prvo, drugo i trećetužiteljici preda u suposjed samo 3000/13987 dijela predmetne nekretnine, a dopunskom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu da se naloži tuženiku da tužiteljicama preda u suposjed i daljnjih 10987/13987 dijela.

9. Nije sporno da su tužiteljice i tuženik suvlasnici predmetne nekretnine i to, prema stanju u zemljišnim knjigama, tužiteljice svaka u 1/5 dijela, dakle 3/5 dijela, a tuženik u preostalih 2/5 dijela, da je tuženik u posjedu nekretnine te nije sporno da tužiteljice i tuženik nisu međusobno podijelili posjed predmetnih nekretnina niti su izvršavanje posjeda povjerili isključivo tuženiku u smislu odredbe članka 42. stavka 1. ZV, koja odredba propisuje da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

10. Tuženik je prvotno podnio protutužbu kojom je tražio da mu tužiteljice priznaju pravo vlasništva na cijeloj nekretnini te da mu izdaju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva sa njihovih suvlasničkih dijelova od po 1/5 na ime tuženika (list 19 spisa), a novim tužbenim zahtjevom, koji je predmet odlučivanja, tuženik traži da se utvrdi da je tuženik suvlasnik 10979/13987, a tužiteljice svaka u 1000/13987 što da su tužiteljice dužne priznati i trpjeti upis prava vlasništva tuženika (list 339 spisa).

11. Prvostupanjski sud prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika sa obrazloženjem da je suvlasništvo predmetne nekretnine u 2/5 dijela tuženik stekao nasljeđivanjem i darovanjem, a sada dodatno ukupno 10979/13987 i sa građenjem, a da tužiteljice, iako su se usmeno protivile, nisu izričito zabranile i zahtijevale prestanak gradnje.

12. Tuženik svoj zahtjev temelji na tvrdnjama da je dokazao da je investiranjem u nekretninu te izvođenjem radova objekt potpuno izmijenjen, da je nastala kuća koja se ne može usporediti s ranijom kućom i da je tuženik promijenio bit, suštinu stvari, jer da se sadašnja kuća ne može više uspoređivati s prizemnicom sagrađenom između dva rata, površine prema nacrtu iz 1938. godine i potpuno devastirane u poplavi 60-tih godina (navodi iz podneska list 339 spisa).

13. Sporno je, dakle, da li je tuženik ulaganjem u predmetnu nekretninu stekao pravo vlasništva preko nespornih 2/5 dijela, koje je stekao nasljeđivanjem i darovanjem.

14. Odredbom članka 388. stavka 2. ZV propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

15. Odredbom članka 156. stavka 1. ZV propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Prema stavku 2. pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

16. Prema tvrdnjama tuženika ulaganja, koja su predmet ovog spora, vršena su prije stupanja na snagu ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., dakle za vrijeme važenja ZOVO i pravila Općeg građanskog zakonika, koja pravna pravila se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije. Tužiteljice ne osporavaju da su bile suglasne sa popravkom krovišta i izgradnjom garaže, ali da nisu bile suglasne s izgradnjom potkrovnog stana (list 221 spisa) s tim da u cijelosti osporavaju tuženiku pravo na stvarnopravni zahtjev.

17. ZOVO ne propisuje izričito situaciju stjecanja stvarnih prava dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih bez pravnog osnova nego se na takve slučajeve analogno primjenjuje odredbe članka 24. do članka 26. ZOVO, kako je to predviđalo i pravno pravilo paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-3283/2022- 2 od 29. studenoga 2022.).

18. Osnovno pravno pravilo je da se ulaganjem u suvlasničku nekretninu ne mogu mijenjati suvlasnički dijelovi već u takvim slučajevima onom suvlasniku koji je izvršio ulaganja prema drugim suvlasnicima pripada samo obvezno-pravni zahtjev. Samo ona ulaganja čiji je rezultat bitna izmjena identiteta suvlasničke stvari tako da se može smatrati da je adaptacijom nastala nova stvar, može predstavljati osnov za povećanje suvlasničkog omjera onog suvlasnika koji je izvršio ta ulaganja bez obzira da li su ulaganja koja su izvršena bila znatna (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2582/92 od 16.ožujka 1993.). U smislu članka 24. do članka 26. ZOVO dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom tuđeg ili suvlasničkog građevinskog objekta ne stječe se pravo vlasništva ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Izuzetno, savjestan graditelj stječe pravo vlasništva (suvlasništva) samo ako je vlasnik (suvlasnik zgrade) znao za gradnju i nije se tome usprotivio te da je upravo takvom gradnjom nastala nova stvar (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 886/1994-2 od 12. rujna 1996.).

19. Dakle, potrebno je da je dođe do prestanka ranijeg objekta odnosno nastanka potpuno novog objekta koje okolnosti (nepostojanje identiteta između ranijeg i sadašnjeg objekta) su neophodne pri stjecanju prava vlasništva na temelju adaptacije (preuređenja) objekta originarnim načinom kad se radi o stjecanju prava vlasništva nekretnine (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 218/96 od 14. ožujka 1996.).

20. U postupku je provedeno vještačenje po građevinskom vještaku M. H. koji je u svom nalazu utvrdio da je tuženik naknadnim ulaganjem povećao realni suvlasnički dio na 23,16 % te da je tuženik izvodio radove kojima se može ugroziti zdravlje i sigurnost života (list 120 i 121 spisa), na koji nalaz je tuženik uložio prigovor (list 132 spisa) navodeći da je izgradio potpuno novi objekt i da vještak nije odredio odgovarajuće suvlasničke omjere s obzirom na takve tvrdnje tuženika, a s obzirom da se vještak M. H. zbog suspenzije nije mogao očitovati na prigovore tuženika (list 143 spisa), određeno je novo građevinsko vještačenje po građevinskom vještaku M. O. koji nije odgovorio na prigovor tuženika da je ulaganjem stvorio novu stvar (list 188 spisa), tuženik je ustrajao na prigovorima (list 197 spisa), te su se nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2016. (list 252 spisa) vještaci usmeno očitovali (list 322 i list 325 spisa) pri čemu su naveli da ostaju kod nalaza i mišljenja uz napomenu da su razlike između nalaza neznatne, iz čega proizlazi da nije utvrđeno da je ulaganjem nastala nova stvar u građevinskom smislu (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 585/18 od 26. travnja 2022.).

21. Pored navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da je saslušanjem tužiteljica R. T., Lj. G., a i tuženika utvrđeno je da je u sanaciji predmetne kuće nakon poplave 1964. godine sudjelovala i majka stranaka D. M. tako što je podigla kredit, koju okolnost tuženik nije žalbom osporio.

22. Stoga, budući da u postupku nije dokazano da je isključivo radom i ulaganjima tuženika došlo do povećanja suvlasničkog udjela tuženika niti je utvrđeno da je ranija zgrada građevinskim zahvatima postala zgrada drugog identiteta - da je građevinski nastala sasvim nova stvar, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik stekao suvlasništvo predmetne nekretnine preko 2/5 dijela, a koje je stekao na temelju nasljeđivanja i darovanjem.

23. Nadalje, odredbom članka 42. stavka 1. ZV propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Odredbom članka 46. stavka 1. ZV propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Prema odredbi članka 161. stavka 1. ZV vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari.

24. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe članka 42. stavka 1. ZV u vezi s odredbom članka 37. ZV koja propisuje da je svaki suvlasnik vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela (stavak 4.) te da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva (stavak 6.), osnovan je zahtjev tužiteljica kao suvlasnica idealnog dijela nekretnine za predaju nekretnine u suposjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1627/13-2 od 17. prosinca 2014.). Svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, odnosno tražiti za sebe cijelu stvar, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela pojedinog suvlasnika (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 405/2022-2 od 3. svibnja 2022.).

25. Suposjed određene nekretnine podrazumijeva vršenje posjeda na cijeloj nekretnini, zajedno s ostalim suposjednicima, a ne na nekom točno određenom dijelu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 934/2016-5 od 3. studenoga 2020.).

26. Dakle, kako je utvrđeno da su ovdje stranke suvlasnici u idealnim dijelovima predmetne nekretnine, da je tuženik u njezinom isključivom posjedu te da osporava tužiteljicama pravo na suposjed, tužiteljice kao suvlasnice sporne nekretnine temeljem odredbe članka 38. stavka 1., članka 42. stavka 1., članka 46. stavka 1. i članka 161. stavka 1. ZV imaju pravo od ovdje tuženika tražiti predaju u suposjed predmetne nekretnine, na način kako je i istaknuto u tužbenom zahtjevu tužiteljica (list 262 spisa).

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, a primjenom članka 373. točke 3. ZPP prihvatiti žalbu tužiteljica podnesenu protiv dopunske presude, preinačiti dopunsku presudu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude te prihvatiti žalbu tužiteljica podnesenu protiv presude pod točkom II. izreke iste, preinačiti je u tom dijelu i odbiti protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi suvlasnikom preko 2/5 dijela. U odnosu na žalbene navode tužiteljica da se u izreci nalaze podaci (adresa i OIB koji se ne odnose na stranke) valja reći da se radi o očitoj omašci u pisanju koju se u smislu odredbe članka 342. stavka 1. ZPP može ispraviti sudac u svako doba.

28. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. i članka 154. stavka 1. ZPP, a tužiteljicama je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) i zahtjevu tužiteljica (list 352 spisa) priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku pa je za sastav tužbe priznato 100 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 23. lipnja 2003., 22. ožujka 2004. i 7. lipnja 2013. po 100 bodova (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 28. veljače 2012. 25 bodova (Tbr. 8.3.), za zastupanja na ročištima 20. studenoga 2011., 23. veljače 2009., 10. prosinca 2013., 3 ožujka 2013., 9. travnja 2014., 27. lipnja 2017., 5. ožujka 2019., 4. lipnja 2019., 25. rujna 2019. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 5. studenoga 2007., 10. studenoga 2021., 25. listopada 2012., 18. rujna 2013., 25. travnja 2017. po 50 bodova (Tbr 9.2.), ukupno 1575 bodova, što uz primjenu Tbr. 42. i 50. Tarife, sukladno zahtjevu tužiteljica, iznosi 19.687,50 kuna, predujam za vještačenja iznosi 1.600 kuna, znači ukupno 21.287,50 kuna / 2.825,34 eura. Sastav podneska od 10. studenoga 2011. nije priznat jer je isti dan održano i ročište na kojem se mogao iznijeti sadržaj podneska. Tužiteljice su bile oslobođene plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu (list 11 spisa).

29. Tužiteljicama je priznat trošak žalbe na presudu u iznosu od 1.562,50 kuna / 207,38 eura (Tbr 10.1. u vezi Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife) i trošak žalbe na dopunsku presudu u iznosu od 312,30 eura (Tbr. 10.1. u vezi Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika / Narodne novine, broj 138/23), ukupno 519,68 eura.

U Zagrebu 30. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat Mataić, v.r.