Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-84/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužiteljice A. V., OIB.. U. K. B. … S., koju zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik iz Z., protiv tuženika O. B. D.. I. P. S., OIB …, J. J. S. …, S. nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 8. srpnja 2024., na kojoj su prisustvovali tužiteljica A. V. osobno, zamjenik punomoćnika tužiteljice J. J. V., odvjetnički vježbenik kod odvjetnika I. E. iz Z. te punomoćnica tuženika K. B. - V., djelatnica tuženika, dana 30. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik O. B. D.. I. P. S., OIB …, Josipa Jurja Strossmayera 59, Sisak dužan je platiti tužiteljici A. V., OIB …, U. K. B. … S. iznos od 2.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 2.500,00 eur od 22. rujna 2020. pa do isplate

- na iznos od 100,00 eur od 30. srpnja 2024. pa do isplate,

po stopi koja se određuje sve do 31. prosinca 2022.godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te joj naknaditi i parnične troškove u iznosu od 2.950,80 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice A. V., OIB … u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik O. B. D.. I. P. S., OIB … plati zakonsku zateznu kamatu i to:

- na iznos od 2.500,00 eur tekuću od 1. lipnja 2020. do zaključno 21. rujna 2020.,

- na iznos od 100,00 eur tekuću od 1. lipnja 2020. pa do zaključno 29. srpnja 2024.,

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 15. rujna 2020. tužiteljica A. V., OIB …, U. K. B. …S. (dalje: tužiteljica) navodi da je dana 1. ožujka 2020. tužiteljica A. V. zaprimljena u O. B. D.. I. P. S., u rađaonicu, radi poroda. Porod je izvršen 2. ožujka 2020. te se rodilo zdravo žensko dijete, uz epiziotomiju i rupturu međice 2. stupnja. No, pri porodu i nakon poroda izvršene su liječničke pogreške i to:

− tužiteljici su medicinski djelatnici pri porodu polomili VII. rebro

− nekoliko dana po otpustu iz bolnice, tužiteljica se ponovno javila u bolnicu zbog jakih bolova u području šavova rupture međice te su istoj morali raditi reviziju rane uz i.v.anesteziju

− potom ponovno nekoliko dana po otpustu iz bolnice, tužiteljica se ponovno javlja zbog istog problema, te istoj ponovno rade reviziju šavova uz anesteziju. Tužiteljica tvrdi da je O. B. D.. I. P. S. kao ustanova u kojoj je došlo do višestrukih liječničkih pogrešaka, odgovorna tužiteljici za iste pogreške te se tužbeni zahtjev postavlja na istu. Navodi da je u štetnom događaju zbog liječničke pogreške tužiteljica zadobila infekciju porodničke kirurške rane i druge ozlijede navedene u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica je trpjela intenzivne i dugotrajne boli, pretrpjela je strah, a nakon završenog liječenja će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica trpi naruženje. Slijedom navedenoga, temeljem priležeće medicinske dokumentacije te cijeneći pozitivne zakonske propise ponajviše čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege i to za : • duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti,

• duševne boli zbog naruženja,

• pretrpljene bolove,

• pretrpljeni strah,

• tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja,

ukupan iznos naknade štete od 30.000,00 kn. Tužiteljica se obvezala konačno urediti tužbeni zahtjev po gore navedenim osnovama nakon provedenog medicinskog vještačenja, a tužbeni zahtjev je precizirala podneskom od 1. ožujka 2024. kojim je zatražila da je potražila od tuženika iznos od 2.600,00 eur. Ističe da se tužiteljica u mirnom postupku obratila osiguratelju tuženika dana 31. ožujka 2020. što je isti potvrdio svojim e-mailom od 31. ožujka 2020. Tužiteljica u konačnici svojim zahtjevom od 1. ožujka 2024., a nakon dostavljenih nalaza i mišljenja sudskih vještaka s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje - neimovinske štete te s osnova materijalne štete u vidu tuđe pomoći i njege, potražuje slijedeću naknadu štete i to s obzirom na kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih bolova .................................................. 1.000,00 EUR pretrpljenog straha ................................................... 700,00 EUR duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti ….. 300,00 EUR

duševnih boli zbog naruženosti …………………… 500,00 EUR

tuđe pomoći i njege …………….............................. 100,00 EUR odnosno ukupno naknadu štete u iznosu od 2.600,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2020. pa do isplate kao i troškove postupka.

2. Tuženik O. B. D.. I. P. S., OIB …, J. J. S. …, S. (dalje: tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da je tuženik osiguran policom osiguranja od odgovornosti pri Wiener osiguranju, Zagreb, Slovenska ulica 24 pa se predlaže navedeno društvo prije započinjanja postupka obavijestiti o parnici i pozvati na miješanje na strani tuženika. Tuženik ističe da ne priznaje tužbu. Nije sporno da je tužiteljica zaprimljena kod tuženika na Odjel za babinjače i novorođenčad s rađaonicom dana 1. ožujka 2020. te da je 2. ožujka 2020. izvršen porod. Ne priznaje se da je kod tužiteljice prilikom poroda i kod daljnjeg liječenja došlo do bilo kakvih liječničkih pogrešaka na strani tuženika. Tuženik tvrdi da tijekom poroda, uz svu moguću stimulaciju tužiteljica nije surađivala pri istiskivanju djeteta. Radi istoga, za dovršetak poroda imajući u vidu svoje dugogodišnje iskustvo, liječnik specijalist B. R. je primijenio metodu pritiska na fundus uterusa, nalazeći ovu metodu za dijete manje opasnom od vakuum ekstrakcije. Sukladno navedenom, a kako tužiteljica nije surađivala i ulagala za rodilju uobičajene napore ističe se i prigovor podijeljene odgovornosti. Navodi da je do rupture međice došlo iz razloga što je iz razloga što je ručica djeteta pri porođaju bila uz glavu djeteta što je izazvalo spomenutu rupturu. Ističe da su rane od poroda uredno zbrinute i zašivene te kasnije revizija šavova nisu posljedica greške pri porodu i liječenju. Tuženik navodi da je tužiteljica trpjela bolove koji su uglavnom uobičajeni za stanje žene nakon poroda te sve navedeno, nije posljedica liječnike pogreške. Također nije jasno koji je to strah tužiteljica trpjela te koje će to pojačane napore morati ulagati u životu i radu. Tuženik ističe da kod tužiteljice nije došlo do povrede prava osobnosti te se tuženik protivi tužbi, kako po osnovu tako i po visini svakog pojedinog osnova povrede prava osobnosti a naročito duševne boli radi naruženosti te tuđu pomoć i njegu kod liječenja, jer je općepoznata činjenica da svaka rodilja nakon poroda treba tuđu pomoć i njegu. Tuženik se protivi i tijeku zateznih kamata jer će tek presuđenjem biti utvrđen osnov i eventualna visina štete.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 5-11 i 22-28 spisa), fotografiju tužiteljice (str. 12 spisa), zahtjev za naknadom štete (str. 13-14 spisa), e-mail od 31. ožujka 2020. (str. 15 spisa), liječničku potvrdu od 19. srpnja 2022. (str. 53 spisa, vještačenje po vještaku I. F., vještačenje po vještaku Ž. R., očitovanje vještaka Ž. R., očitovanje vještaka I. F., saslušao svjedoke dr. B. R., N. D., I. V., dr. J. J. te tužiteljicu kao stranku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaprimljena kod tuženika na Odjel za babinjače i novorođenčad s rađaonicom dana 1. ožujka 2020. te da je 2. ožujka 2020. izvršen porod tužiteljice.

6. Sporno je da je kod tužiteljice prilikom poroda i kod daljnjeg liječenja došlo do bilo kakvih liječničkih pogrešaka (propusta) na strani tuženika.

7. Radi utvrđenja spornih okolnosti, a prvenstveno dinamike nastanka štetnog događaja, sud je saslušao svjedoke B. R., N. D., I. V. i J. J., te tužiteljicu kao stranku te je proveo vještačenje po vještaku spec. kirurgije kao i vještaku spec. ginekologije i opstetricije.

8. U svom iskazu svjedok dr. B. R. je iskazao da se predmetni događaj desio prije dosta vremena slijedom čega si je svjedok R. zabilježio detalje vezane za isti događaj te je naveo da u konkretnom slučaju, koliko se sjeća, situacija je bila da su otkucaji srca djeteta bili takvi da je postojala opasnost da u svakom trenu dođe do smrti djeteta, a što stručno zovu depresija tipa DIP 2. Svjedok R. je iskazao da se takva situacija ponavljala iz truda u trud, a tužiteljica uopće nije reagirala i ležala je bez ikakve suradnje u porodu i to bez obzira na zamolbe svjedoka R. te stimulacije koje je primala-dripa odnosno infuzije koja pojačava trudove. Svjedok R. je nadalje naveo da je bračni drug tužiteljice stajao iznad uzglavlja tužiteljice te je svjedoka R. promatrao i cijelo vrijeme je šutio. Svjedok R. je nadalje iskazao da, obzirom na cjelokupnu situaciju, je kao ginekolog i opstetičar imao dvije mogućnosti i to da pritiskom na fundus maternice pripomogne porodu ili da primijeni vakuum estrakciju koja je puno pogibeljnija za dijete nego prva mogućnost pritiskom. Svjedok dr. R. je iskazao da je primijenio pritisak na fundus maternice šakom, a ne laktom a koja metoda nije u potpunosti zabranjena u njegovoj profesiji i postoje različiti stavovi o tom zahvatu. Naveo je da pomoću tog pritiska dijete je, uz lijevi podstranični rez (epiziotomija), porođeno, prvo glavica, a onda preostali dio tijela. Dodao je da je u postupku poroda je sudjelovala primalja, a koja je također pozvana kao svjedokinja. Svjedok R. je naveo da uz pomoć pritiska odnosno metode koju je primijenio uspjela je glavica djeteta izaći van, a potom i tijelo djeteta. Iskazao je da, koliko se sjeća, nije došlo do pucanja međice već je izvršena epiziotomija, no sve da je došlo do pucanja to nije ništa neuobičajeno kod poroda bez obzira na sporni zahvat koji je svjedok učinio, a prema današnjem prihvaćanju metodama poroda, izbjegava se epiziotomija, ali nije zabranjena. Naveo je da se sada ne sjeća točno, ali misli da je nakon poroda tužiteljice šivao međicu tužiteljice, ne sjeća se uopće detalja oko toga. Iskazao je da kada je išao prvi dan, kao šef rodilišta, u vizitu, tužiteljica se nije žalila na ništa, no kada je svjedok drugi dan bio u viziti tužiteljica mu je rekla da ju bole leđa zbog čega je svjedok R. izvršio vizualni i taktilni pregled te je uputio tužiteljicu na slikanje pluća i prsnog koša. Iskazao je da, nakon što je tužiteljica poslikala pluća i prsni koš, je svjedok utvrdio da je kod tužiteljice došlo do puknuća rebra bez dislokacije (bez pomaka) ali ne na prsima već na leđima, a sada se ne sjeća točno na kojem rebru. Svjedok R. je naveo kako u konkretnom slučaju ne može reći da je do puknuća rebra došlo zbog poroda. Iskazao je, a što se tiče međice, da se radi o normalnoj i čestoj komplikaciji prilikom poroda. Naveo je da je svjedok R. tužiteljicu otpustio iz bolnice, a prilikom otpusta da je međica bila u redu jer u protivnom ne bi tužiteljicu otpustio iz bolnice. Iskazao je da konkretno svjedok nije na tužiteljici primijenio Kristellerov hvat, a koji zahvat podrazumijeva tiskanje na fundus sa laktom odnosno podlakticom, već je pritisak izvršio šakom, dozvoljenim zahvatom. Svjedok R. je naveo da, obzirom na zahvat koji je svjedok primijenio pritisak na fundus kod pupka tužiteljice, nije moguće da je tužiteljici puklo rebro na leđima. Svjedok dr. R. dodaje da bi eventualno takvo puknuće bilo moguće kod primjene Kristellerovog hvata podlakticom. Naveo je da je metoda vakuum ekstrakcijom djeteta opasnija nego zahvat koji je svjedok primijenio iz razloga što uvijek može doći do krvarenja u mozgu djeteta prilikom primjene vakuuma. Napominje da su današnje metode puno sofisticiranije. Iskazao je da je po njegovoj procjeni zahvat koji je svjedok primijenio, kako bi pripomogao porodu djeteta, u konkretnom slučaju bio najmanje opasan i primjeren situaciji. Svjedok R. je iskazao da, obzirom na depresiju tipa DIP 2 djeteta te da tužiteljica nije surađivala u porodu i ništa nije davala od sebe, bez zahvata koji je svjedok primijenio moglo je doći i do smrti novorođenčeta. Nastavno dodaje da u slučaju primjene metode vakuum ekstrakcije da je svjedok R. trebao dodatno vrijeme, a kako bi osigurao dodatno medicinsko osoblje jer se vakuumom dijete ne izvlači već mu se glavica primi, a opet je potreban pritisak na fundus kako bi dijete izašlo. Svjedok R. je iskazao da nije bio upoznat da je došlo do komplikacije sa zbrinjavanjem međice kod tužiteljice te je svjedok tek kasnije saznao da se tužiteljica javila dr. J., no svjedok ne zna zbog čega se točno javila dr. J..

9. U svom iskazu svjedokinja N. D. je navela da se po imenu i prezimenu tužiteljice samo sjeća i to da je tužiteljica rodila dok je svjedokinja bila u smjeni, u vrijeme dok je svjedokinja radila u rađaoni kao primalja kod tuženika OB S.. Svjedokinja D. je iskazala da ne zna točno kad je tužiteljica rodila niti se sjeća detalja samog poroda. Navela je da su godine prošle te da se svjedokinja sada ne sjeća. Iskazala je da se ne sjeća detalja, da je prije ročišta razgovarala s dr. R. koji joj je rekao da je bio vaginalni porod što podrazumijeva uobičajen porod. Svjedokinja je navela da je dobila informacija da tužiteljica radi u laboratoriju kod tuženika, no da joj nije bila poznata prije ni poslije poroda.

10. U svom iskazu svjedok I. V., bračni drug tužiteljice, je iskazao da je dan prije poroda tužiteljice svjedok tužiteljicu odvezao u bolnicu odnosno kod tuženika, a nekih sat vremena prije samog poroda svjedoka V. su zvali iz rodilišta te je svjedok V. došao kod tužiteljice u boks gdje je vršen porod. Svjedok V. je iskazao da je tijekom poroda svjedok smatrao da postupak poroda dobro ide i da je sve normalno, a i pitao je babicu i doktora postoji li nešto da daju tužiteljici da smanje bolove, no nije joj ništa dano. Osim toga, naveo je da se sjeća da je babica objašnjavala tužiteljici kako se mora ponašati tijekom poroda i kada joj je babica rekla da tiska svjedok V. je iskazao da je vidio da je njegova bračna družica stisnula glavu i bradu položila na prsa te joj je svjedok pomogao držati glavu te je tiskala i cijelo vrijeme je tiskala dok babica nije rekla da nije dosta, a kada je prestala tiskati jaukala je od bolova. Iskazao je da sad više ne zna u kojem je trenutku došao liječnik i cijelom svojom težinom, na način da je lakat desne ruke stavio na rebro svjedokove bračne družice te je lijevom rukom prihvatio šaku desne ruke i cijelom svojom težinom se naslonio na tužiteljicu. Svjedok V. je iskazao da je liječnik taj zahvat ponovio više puta i nakon toga se dijete rodilo. Svjedok V. je nadalje iskazao da je još bio sa tužiteljicom u boksu u trenutku dok su tužiteljici dali da pridrži dijete, no tužiteljica mu je tad rekla da preuzme dijete jer da ju sve boli i da se boji da dijete ne padne, a tijekom njihovog razgovora dr. R. je već bio u poziciji između nogu tužiteljice i pripremao instrumente, po svjedokovom mišljenju, radi šivanja ili vađenje posteljice, sada ne zna točno ali svjedoka V. je tada zamolio da izađe van, što je svjedok V. tada i učinio. Iskazao je da je tijekom poroda dr. R. sjedio pokraj kuhinje odnosno izvan boksa te je tamo sjedio sve dok je tužiteljica tiskala, no do poroda nije došlo slijedom čega se dr. R. ustao, došao do tužiteljice i rekao je da će sad ovako probati. Iskazao je kako se prije toga dr. R. nije obraćao svjedokovoj ženi (odnosno tužiteljici) niti joj davao kakve upute. Svjedok Vidović je iskazao da tijekom poroda nitko od strane babice ili liječnika nije tužiteljici govorio da bi tužiteljica nešto krivo radila, čak su joj govorili "bravo", "tako je", a svjedok V. dodaje da se sjeća riječi babice koja je rekla tužiteljici "bravo sunce moje, kada dođe sljedeći trud ponovno tako tiskaj". Iskazao je da su mu nakon poroda rekli da izađe, što je i učinio. Nastavno je iskazao da se još isti dan telefonski čuo sa tužiteljicom, a koja mu se žalila na bolove i dole, a i na rebro te je rekla da ju lijeva strana rebara boli. Svjedok V. je iskazao da mu se tužiteljica žalila, kako isti dan kada je bio i porod, tako i sutradan, a i drugi dan, odnosno dijete je rođeno u 1 sat ujutro te je isti dan tužiteljica poslana na snimanje i utvrđeno je da su joj dva rebra napukla. Naveo je da je u to vrijeme bila epidemija korone i svjedok nije smio posjetiti tužiteljicu u rodilište, a kada je treći dan došao po tužiteljicu i dijete, tužiteljica je jedva hodala. Iskazao je da tužiteljica nije mogla sjesti u auto već je sjedila na desnom boku niti se mogla sama popeti po stepenicama u stan već ju je svjedok odnesao u stan. Svjedok je naveo da 4. ili 5. dan po porodu tužiteljica mu se žalila da nije imala stolicu i da ne može ići na wc jer ju dolje jako boli i da bi trebala otići i obaviti nuždu. Svjedok V. je iskazao da je rekao tužiteljici da mu dopusti da pogleda kako to izgleda i kad je pogledao dole, navodi da je to bilo strašno, šavovi su visjeli na sve strane, a je li uzrok tog bio jer su popustili šavovi ili je to tako i napravljeno, svjedoku sada nije poznato. Naveo je da je uočio i šav blizu anusa a gdje rana uopće nije ni bila odnosno to je bila svjedokova procjena zbog čega su odmah otišli u bolnicu odnosno kod tuženika te su se javili dr. J., a na inzistiranje tužiteljice. Iskazao je da o pregledu i dijagnozi dr. J. postoje nalazi, no koliko je svjedoku V. poznato, tužiteljici je zašiven sfinkter zbog čega nije mogla imati stolicu. Svjedok V. je naveo da je dr. J. isti dan naručio tužiteljicu na operaciju radi vađenja konaca i to svih konaca koji su zašiveni nakon poroda. Nadalje je iskazao da je to bio prvi porod tužiteljice i nakon toga je dr. J. ponovno šivao tužiteljicu te je sredio sve ponovno. Naveo je da nakon toga je tužiteljicu i dalje boljelo i nije mogla ići na wc, no nakon tjedan dana oporavka je uspjela obaviti nuždu. Iskazao je da je tužiteljica za vrijeme tog zahvata bila pod anestezijom te je izgubila mlijeko i nije mogla dojiti mlijeko. Naime, svjedok V. je naveo da je tužiteljica bila u stresu te dva-tri tjedna nije mogla primiti dijete, jer nije mogla stajati slijedom čega se svjedok V. bavio djetetom te je za tužiteljicu obavljao sve poslove kao što je nabavka namirnica, donošenje i priprema hrane, kupao je dijete i tužiteljicu, pomagao je tužiteljici prilikom odlaska na toalet, prilikom odijevanja je pomagao tužiteljici, a i odlaska liječniku te ju je vodio liječniku. Svjedok je iskazao da, nakon predmetnog poroda, tužiteljica je imala još jedan porod, no takvih problema nije bilo te je tužiteljica kod drugog poroda odmah nakon poroda mogla hodati i samostalno se bavila sa djetetom te je nakon drugog poroda sve samostalno obavljala, kako kupanje djeteta tako i sebe i pripremala je hranu za sebe i dijete, a i drugo dijete je redovno dojila i doji ga još uvijek. Iskazao je da prije predmetnog štetnog događaja, odnosno prvog poroda tužiteljice, tužiteljica nije imala nikakvih ozljeda rebara ili udaraca niti padova koji bi eventualno izazvali napuknuće rebara, a što svjedok zna sa sigurnošću. Svjedok V. je naveo kako je tužiteljica sudjelovala u porodu i ulagala napore po mišljenju svjedoka 110%.

11. U svom iskazu svjedok dr. J. J. je iskazao da se sjeća tužiteljice, a sjeća se da je 2020. došla, dva dana nakon otpusta iz bolnice u kojoj je bila smještena zbog porođaja na odjelu babinjača, radi bolova u području šava kojom je šivana međica. Svjedok J. je iskazao da je tada utvrdio da su bolovi uzrokovani upalom rane te je utvrdio da je potrebno ranu ponovno zbrinuti odnosno otvoriti te očistiti i ponovno sašiti. Naveo je kako ne može sad reći kako je rana odnosno međica prije toga bila zbrinuta, no svaka se rana može inficirati pogotovo iz razloga što je taj šav bio blizu anusa. Iskazao je da se sada ne sjeća detalja kako je taj šav koji se upalio izgledao, no prije današnjeg ročišta svjedok je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju koju je sastavljao vezano za obradu međice te se posjetio nekih detalja. Svjedok je naveo da je nakon čišćenja rane izvršio šivanje međice i vanjskog analnog sfinktera, a kako je to navedeno u med. dokumentaciji jer se radilo o rupturi III. stupnja, a sada kada se svjedoka pita ne može se sjetiti je li vanjski analni sfinkter uopće bio zašiven ili je popustio šav. Svjedok J. je iskazao da se sjeća da je tužiteljica kod svjedoka došla u hitnu ambulantu te se također žalila na bol na lijevoj strani prsnog koša, a svjedok je tada uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio da je na rendgenskoj snimci utvrđen prijelom sedmog rebra. Naveo je kako isto tako je svjedok izvršio uvid u nalaz kirurga koji je dao svoje mišljenje da taj prijelom nije potrebno kirurški zbrinuti već da će prijelom s vremenom zacijeliti. Iskazao je da se time više nije ni bavio, jer je mišljenje o tome dao kirurg. Svjedok je naveo da nakon što je ponovno zbrinuo šav na međici, tužiteljica je dolazila kod svjedoka na kontrole, a prema medicinskoj dokumentaciji na 4 kontrole. Svjedok je iskazao da je tužiteljica prvi put u hitnu ambulantu kod svjedoka došla 6. ožujka 2020., a nakon toga prilikom kontrole 11. ožujka 2020. dodatno joj je još stavljeno šavova na ostatak loše zacijeljene rane epiziotomije, a dodavanje šavova indicirala je također upala rane. Naime, naveo je da postoji pravilo prilikom kirurške obrade u slučaju upale rane, da se u prvoj obradi rana ne zašije u potpunosti, a kako bi se razno raznim dezinficijensima rana ispirala i tek po čišćenju rane se rana u potpunosti zašije. Iskazao je da dva tjedna nakon drugog šivanja, a to je bilo 25. ožujka 2020. svjedok je skinuo šavove sa rane i odredio kontrolu ginekologa. Svjedok je naveo da u medicinskoj dokumentaciji, odnosno u otpusnom pismu, kada je tužiteljica otpuštena iz bolnice nakon poroda, 4. ožujka 2020. da nije bilo navedeno da bi na rani na međici postojala upala. Svjedok je iskazao da je moguće da upala nastane i nakon otpusta iz bolnice, a može biti uzrok različite infekcije te da je upala nastala nakon prvog kirurškog zbrinjavanja da bi se kod tužiteljice razvila bol i prije otpusta iz bolnice odnosno simptomi infekcije. Svjedok navodi da ne može potvrditi je li prije otpusta iz bolnice tužiteljici pregledana međica, no iz otpusnog pisma iz bolnice je vidljivo da nije navedeno da bi kod tužiteljice prilikom otpusta bila utvrđena upala rane međice. Naveo je da iz med. dokumentacije tj. otpusnog pisma tužiteljice vidljivo da je prilikom poroda vršena i epiziotomija (urez međice) ali i da je došlo do spontanog razdora međice II. stupnja. Nastavno je iskazao da se Kristellerov hvat koristi u 90% bolnica u Republici Hrvatskoj, a što je svjedoku poznato iz razgovora s kolegama, a da se kao metoda vrši i vakum ekstrakcija.

12. Saslušana kao stranka, u svom iskazu tužiteljica navodi da je pročitala iskaz svjedoka dr. R. te navodi da sve što je rekao da je rekao lažno, a to misli na činjenicu da je tužiteljica i dijete bili u opasno te da je pritisak na fundus bio šakom, a ne laktom, jer je pritisak bio laktom te nije istina da je tužiteljica ležala i da nije surađivala. Naime, tužiteljica je iskazala da nakon što je ušla u boks i krenuli su trudovi, uz tužiteljicu je cijelo vrijeme bila babica i to svjedokinja koja je saslušana kod ovog suda, gospođa Nada. Tužiteljica je navela da liječnik nije bio prisutan, već je sjedio nonšalantno iza boksa. Tužiteljica je iskazala da je tiskala samo nekih 2 puta nakon čega je babica otišla do dr. R. koji je rekao da tužiteljici daju drip, što je i dobila i nakon toga su pričekali da prođu 2-3 truda kada je također tužiteljica tiskala kako bi došlo do poroda, no do poroda nije došlo. Nakon toga tužiteljica navodi da je došao dr. R. te je rekao da će sada na ovaj način te se nakon toga laktom naslonio na tužiteljicu i pokušao potjerati dijete van. Navela je da je dva puta pokušao istu metodu te je nakon drugog pokušaja došlo do poroda. No također prilikom tog izgona, tužiteljica je iskazala da je beba ručicom zapela za crijevo zbog čega je tužiteljica nakon poroda morala biti na kašastoj dijeti. Tužiteljica je navela da nakon poroda su tužiteljici dijete dali na ruke, no tužiteljica je dijete vrlo kratko držala na rukama, jer ju je sve boljelo te je predala dijete da ga odnesu. Tužiteljica je iskazala da ju je boljela cijela lijeva strana ispod pazuha prema dolje odnosno točnije ispod dojke a boljelo ju je i područje gdje je došlo do izgona djeteta. Navela je da su se prilikom izgona djeteta dr. R. i babica dogovarali da je potrebno napraviti rez na međici radi poroda, a što je i učinjeno. Iskazala je da nakon što je poslije poroda izvađena posljedica je dr. R. rekao da tužiteljicu ide zašiti. Tužiteljica je navela da prilikom tog šivanja, koje je dosta dugo trajalo, tužiteljica je u jednom trenutku vrisnula jer je jako zaboljelo, a obzirom da su ju šivali pod lokalnom anestezijom pa pretpostavlja da nije sa lokalnom anestezijom pošpricana po tom djelu rane. Tužiteljica je iskazala da je nakon toga ležala u hodniku te su joj kratko dali dijete i nakon toga su ju prebacili u sobu. Navela je da je porod bio u noći 2. ožujka 2020.. Iskazala je da su nakon toga drugi dan krenuli bolovi sa lijeve strane u djelu rebara zbog čega tužiteljica nije mogla dojiti dijete niti otići samostalno do wc-a. Tužiteljica je navela da je tijekom tog dana se požalila na bolove višoj sestri na odjelu te ju je tada glavna sestra pitala što se dešavalo na porodu i kada joj je tužiteljica ispričala rekla je da je vjerojatno slomljeno rebro i poslala ju na snimanje. Tužiteljica je iskazala da je za vrijeme boravka u bolnici dobila i analgetike, no intenzitet bolova je bio takav da analgetik baš nije pomogao. Navele je da su nakon slikanja vrlo brzo nalazi došli koji su potvrdili da je rebro slomljeno. Tužiteljica je iskazala da je nakon toga došao dr. R. do tužiteljice i rekao da se ispričava te da ne zna kako se to moglo desiti. Navela je da prije otpusta, odnosno nakon što su tužiteljici rekli da će ju otpustiti, taj dan na dan vizite dr. R. pogledao ranu na međici u prolazu te je rekao da je rana u redu te je tužiteljica otpuštena iz bolnice. Iskazala je da je praksa da se rodilja ne otpušta iz bolnice prije nego što ima veliku nuždu, a tužiteljica nije mogla imati nuždu po tužiteljičinom mišljenju zbog šava na sfinkteru te je tužiteljica zbog toga dobila čepić koji je trebao pomoći da dobije stolicu, no tužiteljica taj čepić nije mogla staviti zbog čega je čepić nakon više pokušaja stavila sestra na odjelu, no kada se već taj čepić rastopio te je čepić kliznuo kroz šav. Tužiteljica je navela da unatoč čepiću stolicu nije imala, a što je tuženiku bilo poznato, ali je unatoč tome otpuštena iz bolnice. Tužiteljica je iskazala da je iz bolnice otpuštena 4. ožujka 2020. no kod kuće su bolovi i na rebrima i na međici i dalje bili velikog intenziteta. Navela je da su dva dana prošla i tužiteljicu je to užasno boljela, a tužiteljica se kretala poput patke odnosno gegala se, ali veliku nuždu nije mogla obaviti. Iskazala je da je nakon toga tužiteljičin bračni drug zamolio tužiteljicu da pogleda šav na međici te je nakon vizualnog pregleda rekao da nešto nije u redu, da idu liječniku. Naime, tužiteljica je navela da, iako je međica bila zašivena, između šavova su bile rupe. Tužiteljica je iskazala da su otišli u hitnu ambulantu kod dr. J., jer isti tužiteljičinom mišljenju je najbolji kod tuženika. Navela je da dr. J., kada je pogledao ranu, prekrižio je ruke što je tužiteljica protumačila da je bio šokiran kako rana izgleda te je rekao da te šavove odmah treba popraviti. Iskazala je da ju je naručio isti dan, ali navečer, zbog anestezije ,jer je tužiteljica bila ručala, a kada se ide na anesteziju ne smije se uzimati hrana. Tužiteljica je navela da je dr. J. izvršio ponovno obradu međice pod općom anestezijom i popravio je šav te tužiteljicu otpustio doma i naručio ju za kontrolu 2-3 dana. Tužiteljica je iskazala da zbog slomljenog rebra, a i bolova koje je trpjela, mjesec dana nije mogla dijete primiti u ruke te je tužiteljičin bračni drug obavljao sve umjesto tužiteljice te ju ispod ruke vodio u kupaonicu, tuširao ju, nosio joj obroke u krevet, vozio ju liječniku iako tužiteljica uobičajeno sama vozi automobil, nosio ju po stepeništu a sva ta pomoć koju joj je pružao je trajalo cca. mjesec dana. Navela je da je u tih mjesec dana svu brigu oko djeteta preuzeo tužiteljičin bračni drug, a tužiteljica je samostalno jedino mogla dojiti dijete nakon što joj dijete bračni drug donese i to na desnu stranu, jer na lijevoj strani nije mogla niti ležati od bolova. Tužiteljica je navela da kada je drugi put došla, a nakon što je dr. J. obradio šav, dr. Jakšić je ponovno zašio odnosno dodao je šavove, a rekao je da to treba učiniti. Tužiteljica je iskazala da ju je nakon toga naručio na kontrole, a tužiteljica je nakon toga otišla kući. Navela je da taj šav koji je učinio dr. Jakšić, u odnosu na šav koji je napravio dr. R., je bio "nebo i zemlja" jer se i samim vizualnim pregledom to moglo vidjeti, u što se i sama uvjerila jer je izvršila osobno vizualni pregled šavova međice preko ogledala koji je učinio dr. R. a i koji je nakon toga napravio dr. J.. Iskazala je da joj je mjesec dana trebalo da rebro zacijeli, trpjela je bolove, a nakon cca. mjesec dana tužiteljica je mogla izaći iz kuće i samostalno se kretati ali i tad je trpjela bolove manjeg intenziteta zbog slomljenog rebra dok je nakon mjesec dana međica već zacjeljivala. Tužiteljica je navela da tek nakon mjesec i nešto dana tužiteljica se usudila sjesti na stolicu, a do tada je uzimala obroke i dr. (dojenje djeteta i sl.) iz ležećeg položaja. Tužiteljica je iskazala da joj je pomoć i njegu pružao bračni drug i ukućani, a za koju pomoć nije plaćana naknadu.

13. Sud ističe da nije imao razloga sumnjati u istinitost iskaza svjedoka (pa ni tužiteljice kao stranke) jer su u bitnom iskazi svjedoka suglasni (a u dijelu utvršene činjenice osnovom istih iskaza da je do poroda tužiteljice došlo primjenom zahvata pritisom na fundus maternice), izuzev u dijelu iskaza svjedoka R. i to u dijelu u kojem isti navodi da je na tužiteljici primijenio sporni zahvat u svrhu izgona djeteta, no ne laktom već potiskom dlana na fundus kao i u dijelu iskaza tog svjedoka u kojem navodi da nije došlo do rupture međice tužiteljice već je samo izvršena epiziotomija, te u dijelu u kojem isti cijeni dopuštenost i rizičnost primijenjene metode. Naime, u djelu iskaza svjedoka R. koji opisuje sam način sporne metode poroda taj dio iskaza se razlikuje se od iskaza kako same tužiteljice ali i saslušanog svjedoka V.. Kako se svjedokinja D. nije sjećala detalja samog poroda tužiteljice, ovaj sud smatra da u konačnici treba kao istinite cijeniti iskaz svjedoka V. i same tužiteljice, a koji potvrđuju da je dr. R. zahvat radi izgona djeteta učinio na način da se laktom naslonio na fundus trbuha tužiteljice te drugim dlanom pritisnuo takav lakat (svom težinom) a koji zahvat je ponovio dva puta prije nego li je došlo do poroda. U tom i dijelu iskaz svjedoka R. ovaj sud smatra danim u cilju umanjivanja odgovornosti tuženika za predmetnu štetu a do koje odgovornosti je došlo zbog radnje upravo samog svjedoka R.. Da je do zahvata došlo na način kako to opisuju sama tužiteljica i svjedok V. potvrđuje i sama posljedica koja je nastala zbog takvog zahvata, a to je lom rebra za koji lom je potrebna uporaba jače sile nego li je to pritisak dlanom. U odnosu na dopuštenost odnosno nedopuštenost primjene takvog zahvata, ovaj sud svoju ocjenu, unatoč iskazima svjedoka R. (koji navodi da isti nije u potpunosti zabranjen, što ukazuje na zaključak da je isti ipak dijelom nedopušten kao metoda prilikom poroda) te svjedoka J. (a koji paušalno navodi da se isti primjenjuje u 90% bolnica u RH no pritom ne navodi radi li se o napuštenoj u praksi metodi ili i dalje prihvaćenoj i dopuštenoj metodi), a koji su i sami zaposlenici tuženika te u konačnici involvirani u predmetni štetni događaj, a obzirom da je zbog upotrebe sporne metode došlo do štete kod tužiteljice (loma rebra a slijedom toga i povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koju okolnost ne samo da u svom iskazu potvrđuje sama tužiteljica već i svi saslušani svjedoci pa i sam dr. R., no u konačnici proizlazi i iz medicinske dokumentacije) o dopuštenosti takve metode utvrdio temeljem mišljenja stručnjaka odnosno vještaka za ginekologiju i opstetriciju. Činjenica je li i na koji način je tužiteljica sudjelovala u porodu (aktivo ili uopće nije sudjelovala) po mišljenju ovog suda ne utječe na odgovornost samog tuženika za štetu koja je nastupila zbog neadekvatne ili nedopuštene metode liječenja odnosno zbog nepoštivanja pravila struke, jer tuženik obavlja javnu službu u svrhu liječenja pacijenata i pružanja drugih medicinski potrebnih zahvata a koja se obavlja putem stručnjaka, dok sama tužiteljica je bila pacijent odnosno roditelja (dakle fizička osoba sa prosječnim znanjima) te u okolnostima konkretnog slučaja (a koje su bile praćene bolovima koje je tužiteljica zbog poroda trpjela) nije opravdano niti osnovano očekivati od tužiteljice kao savjesnog pacijenta da sudjeluje više od subjektivno mogućeg u procesu poroda, nego li je ista sposobna, a obzirom na svoje fizičke i mentalne osobine (upotrijebila je pažnju prosječnog pacijenta a koja se od nje, u smislu čl. 4. ZOO i mogla očekivati). S druge strane tuženik i stručnjaci tuženika koji su sudjelovali u postupku poroda tužiteljice mogu i moraju postupati samo u skladu s dopuštenim i u skladu s pravilima struke, što tuženik u ovom postupu nije dokazao. Dio iskaza svjedoka R., a u kojem dijelu navodi da nije došlo do rupture međice tužiteljice ovaj sud nije utvrdio točnim jer je isti u suprotnosti sa samom medicinskom dokumentacijom tužiteljice a u kojoj se u nalazu ginekologa od 11. ožujka 2020. (str 24 spisa) navodi da je tužiteljica rodila 2. ožujka 2020. uz epiziotomiju i rupturu međice 3. stupnja, što u konačnici potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka ginekologa.

14. U svom nalazu i mišljenju vještak doc. dr. sc. I. F., prim. dr. med, specijalist i sudski vještak ginekologije i opstetricije, je naveo da Kristellerov hvat je metoda kojom se pritiskom na dno maternice (fundus) u smjeru porođajnog kanala pokušava ubrzati tijek porođaja. Vještak F. navodi da zaključci više studija su pokazali kako je Kristellerov manevar povezan s cijelim nizom komplikacija i ozljeda majke i djeteta: ruptura maternice, prijelom rebara rodilje, prsnuće jetre fetusa, frakture kostiju fetusa, ozljede mozga fetusa itd. Također navodi da problematika pritiska na fundus proizlazi iz činjenice da se rame djeteta može dodatnom silom ukliještiti u majčinoj zdjelici što može rezultirati prijelomom ključne kosti djeteta te ozljede brahijalnog živca. Dodatno, ističe da Kristellerov manevar povisuje rizik za ozljede analnih mišića rodilje posebno prilikom prvog porođaja te inkontinencije urina i stolice. Vještak navodi da je u UK Kristellerov hvat zabranjen, a Svjetska zdravstvena organizacija kao ni Američko i Francusko društvo (itd.) ginekologa i opstetričara ne sugeriraju upotrebu tog manevra. Nadalje vještak navodi da tijekom spontanog vaginalnoga porođaja mogu se dogoditi različite ozljede i to ozljede rodnice koje se klasificiraju se kao prednje i stražnje. Prednje perinealne ozljede su ozljede labija, prednjeg zida vagine, uretre ili klitorisa i obično su povezane s niskim pobolom. Stražnje perinealne ozljede jesu ozljede stražnjeg zida vagine, perinealnih mišića ili opstetričke ozljede analnoga sfinktera (engl. obstetric anal spincter injuries- OASIS). Najozbiljnije su stražnje perinealne ozljede, tj. razdori međice III. i IV. stupnja. Nadalje je vještak iskazao da postoje različite podjele, a najviše se koristi Sultanova klasifikacija porodičnoga razdora međice:

-razdori međice I. stupnja-uključuju ozljedu kože međice i vaginalnoga epitela. Mišići međice su intaktni.

-razdori međice II. stupnja-šire se na fasciju i mišiće perinealnog tijela, koje uključuje duboki i površinski transverzalni perinealni mišić te pubokokcigealni i bulbokavernozni mišić. Mišići analnog sfinktera su intaktni.

-razdori međice III. stupnja - šire se kroz fasciju i mišiće perinealnog tijela i zahvaćaju dio ili sve mišićne niti vanjskog i/ili unutrašnjeg analnog sfinktera su intaktni.

-razdori međice IV. stupnja-uključuju sve perinealne strukture, vanjski analni sfinkter, unutrašnji analni sfinkter i mukozu rektuma

Ukupan je rizik za nastanak OASIS-a 1%. Unatoč tomu što se ozljeda dijagnosticira i adekvatno kirurški zbrine odmah nakon porođaja, kod 1/3 žena kao komplikacija može ostati bol, analna ili urinarna inkontinencija te seksualna disfunkcija koje mogu znatno umanjiti kvalitetu života. Nadalje je vještak iskazao da najvažniji faktori koji ometaju cijeljenje rane su nedostatna prokrvljenost tkiva i infekcija ili oboje. Razlog za liječenje klinički inficirane rane antimikrobnim lijekovima kao što su antibiotici i antiseptici je ubijanje ili usporavanje rasta patogenih mikroorganizama i na taj način sprječavanje pogoršanja infekcije i njenog širenja. Zaraslica nakon sekundarnog cijeljenja nije linearna poput one kod primarnog cijeljenja, već je ovalna i izbočena te predstavlja naruženje.

U konačnici vještak doc. dr. sc. I. F.., prim. dr. med, specijalist i sudski vještak ginekologije i opstetricije iznosi zaključak da prilikom poroda tužiteljice počinjena je greška u postupanju. Tijekom izgona u tužiteljice je primijenjen Kristellerov manevar. Pritisak na fundus pri izgonu je prema globalnim smjernicama neprimjeren hvat zbog rizika za ozljede majke i djeteta. Zbog Kristellerovog manevra tužiteljica je doživjela frakturu rebra i rupturu međice trećeg stupnja koja nije zbrinuta/prepoznata u prvom aktu. Kristellerov manevar nosi cijeli niz komplikacija u odnosu na ispravno postavljen vakuum ekstraktor. Ručica (rame) djeteta bilo je u blizini glavice upravo zbog Kristellerovoga hvata. Rane od poroda nisu uredno zbrinute niti zašivene. Tužiteljica je zbog neadekvatnog zbrinjavanja rane trpjela dodatnu bol u odnosu na prosječnu babinjaču. Iz istog razloga je bila potrebna dodatna njega.

S ginekološkog aspekta:

-tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta 5 dana (2.-6. ožujka 2022., nezbrinuta ruptura - zbrinuta ruptura), bol srednjeg do blagog intenziteta 11 dana (7.-18. ožujka 2020., došivanje međice – dobra sanacija međice)

-tuđa pomoć i njega bila je potrebna dva dana u trajanju od četiri sata dnevno (4.-6. ožujka 2020., otpust iz bolnice-ponovno šivanje) zbog dodatne asistencije u odnosu na prosječnu babinjaču te 1 sat dnevno slijedećih 11 dana (7.-18. ožujka 2020).

-naruženje je blagog stupnja

-smanjenje životnih aktivnosti je 2% (povremena inkontinencija alvi, dispareunija).

15. U svom nalazu i mišljenju vještak prof. dr. sc., prim. dr. med. Ž. R., specijalist kirurg i traumatologije je naveo da je tužiteljici tijekom poroda zadobila ozljedu – prijelom sedmog rebra lijevo. Naveo je da prijelom rebara kod poroda nastaje prilikom primjene neodgovarajućeg manevra i primjene neodgovarajuće mehaničke sile koja u konačnici dovodi do prijeloma jednog ili više rebara. Navodi da je i vještak ginekolog potvrdio isti zaključak navodeći da je primijenjen Kristellerov manevar. Vještak dr. Ž. R. navodi da je prilikom poroda tužiteljice 2. ožujka 2020. došlo do propusta tuženika (pogreške) u liječenju odnosno postupanja suprotno pravilima struke, a zbog kojeg je došlo do fizičkog ozljeđivanja tužiteljice prijeloma sedmog rebra lijevo. Prijelom rebra kvalificira se kao teška tjelesna ozljeda. Navodi da kao posljedicu prijeloma sedmog rebra, dakle prijeloma jednog rebra, tužiteljica je dodatni s kirurškog aspekta trpjela bolove, strah, bila joj je potrebna dodatna tuđa pomoć. Trajanje i intenzitet bolova s kirurškog aspekta, radi prijeloma jednog rebra, jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 30 dana. S kirurškog aspekta, radi prijeloma jednog rebra, tužiteljica je trpjela primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja nije bio prisutan Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, a uzimajući u obzir da je radilo babinjači) ) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Vještak navodi da u navedenom štetnom događaju tužiteljica je s kirurškog aspekta zadobila prijelom jednog rebra s lijeve strane. Navedena ozljeda nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. S kirurškog aspekta radi prijeloma jednog rebra, nakon predmetnog štetnog događaja, napuštanja bolničkog liječenja, a uzimajući u obzir da se radilo o babinjači te da je imala druga postporođajna zbivanja, tuđa nestručna pomoć tužiteljici je bila potrebna u trajanju sumarno 7 dana po 2 sata dnevno, zatim 14 dana po 1 sata dnevno, u vidu pomoći i brige za novorođenče. Naruženja s kirurškog aspekta nema. S kirurškog aspekta radi prijeloma jednog rebra liječenje tužiteljice vezano za ozljedu jednog rebra može se smatrati okončanim 6 tjedana nakon zadobivenog prijeloma, obzirom se radio o prijelomu bez značajnijeg pomaka koštanih ulomaka – oko 6 tjedana nakon štetnog događaja tj. oko 17. svibnja 2020.

16. Obzirom na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka kirurga vještak prof. dr. sc Ž. R., prim. dr. med se očitovao te je naveo da prijelom jednog rebra bez značajnijeg pomaka – predstavlja prijelom i on se klasificira kao teška tjelesna ozljeda jer je došlo do prijema jedno od kostiju lokomotornog sustava. Međutim, vještak ističe da je ključno da takva ozljeda nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Nadalje vještak dr. R. navodi da je netočan je navod tuženika da je kod prijeloma rebara potrebna stručna pomoć osobe. Karakteristika prijeloma jednog rebra je da se lijeći konzervativno posebno ako nema komplikacija što ih u konkretnom slučaju nije bilo. Dakle stručna pomoć, osim kliničkog pregleda i odgovarajuća obrade, nije potrebna, nego nestručna pomoć koja je opisana i obrazložena u čemu se sastojala u nalazu i mišljenju (uzimajući u obzir da se radilo o babinjači te da je imala druga postporođajna zbivanja bila je potrebna dodatna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 2 sata dnevno, zatim 14 dana po 1 sata dnevno, u vidu pomoći i brige za novorođenče.) Prema tome, vještak dr. R. ističe da je tuđa nestručna pomoć bila vezana upravo za konkretni slučaj da je bila ozlijeđena babinjača. Nadalje je vještak dr. R. naveo da pri izradi nalaza i mišljenja je uzeo u obzir uzimanje analgetika i dominanto je ocijenjena bol slabijeg karaktera koja niti ne zahtijeva uzimanje analgetika. Bolovi su iskazani sumarno, te dodaje da je životno kako bolovi ne traju u kontinuitetu 24 sata i nakon uzimanja analgetika da se mijenja karakter bolova. U odnosu na potrebu za tuđom pomoći u nalazu i mišljenju vještak Rašić navodi da je jasno napisano da je ona ocijenjena s kirurškog aspekta, dakle ne kolidira s ocjenom vještaka ginekologa.

17. Očitujući se na prigovore tuženika vještak dr. F. je naveo da je Kristellerov hvat postupak naveden u svim udžbenicima klasične opstetricije. Ističe da je vremenom prepoznata opasnost tog hvata te je postepeno izašao iz rutinske prakse u korist potpuno jednostavnog postupka izlaznog vakuuma kojim se kontrolirano kondicionira izlazna faza porođaja te navodi da zato ne stoji tvrdnja iz odgovora tuženika na tužbu: "Prilikom poroda je primijenjena metoda pritiska na fundus uterusa, nalazeći tu metodu manje opasnom od vakuum ekstrakcije." Vještak dr. Fistonić navodi da pojavnost trauma mišića zdjeličnog dna (ruptura međice, ozljeda analnoga sfinktera) tijekom porođaja kod kojeg se koristi Kristellerov hvat je 21,7% za razliku od porođaja kod kojeg se ne koristi Kristellerov hvat (5%). Pojavnost ozljeda analnog sfinktera spontanih porođaja je 1,1% dok je pojavnost istih ozljeda kod vakuum ekstrakcije 3,1%. Nakon Kristellerovog hvata u 28,3% novorođenčadi je primijenjena pojačana neonatalna skrb svih nivoa, u porođaju bez pritiska na fundus 4,8%, a kod vakuum ekstrakcije 5%. Nadalje vještak dr. F. navod da obzirom da nije prepoznata poruka iz vještva o preporukama krovnih svjetskih udruga za ginekologiju i porodništvo te preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, možda će bolje pojašnjenje proisteći iz znanstvenih tekstova na hrvatskom jeziku koji pobijaju tvrdnju tuženika da se Kristellerov hvat u RH koristi često. "Nekritični Kristellerov hvat je značajni čimbenik rizika za nastanak distocije fetalnih ramena. On je nedozvoljeni- opsoletni "pomoćni" hvat pri opstetričkim operacijama…" Vještak dr. F. navodi da Kristellerov hvat je direktno povezan s prsnućem međice trećeg stupnja u tužiteljice. Naime, takva se situacija značajno rjeđe događa u kontroliranim uvjetima uobičajenog vaginalnog porođaja. Dodaje da precipitacija sitnih česti, ovdje ručice, najčešće se događa kod ubrzanog porođaja koji nije dobro nadziran. Ručica uz glavicu fetusa u predmetnoj je situaciji direktna posljedica intenzivnog Kristellerovog hvata. Na kraju vještak dr. F. navodi da rana međice nije dobro zbrinuta, što je vidljivo iz otpusnog pisma na str. 8b: "Epiziotomija i međica su izrazito bolni na dodir, a kroz analni otvor i šava kojim je zbrinuta ruptura međice izlazi kašasta stolica." Naime, kod dobro zbrinute rupture sfinktera nije moguć izlazak stolice uz šav na međici.

18. Nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. I. F. prim dr. med. i prof. dr. sc., prim. dr. med. Ž. R., specijalist kirurg i traumatologije ovaj sud smatra danim logično, potpuno i u skladu s pravilima struke, a kako je rezultat vještačenja u skladu s drugim objektivnim dokazima (medicinskom dokumentacijom) ali i iskazom tužiteljice i svjedoka V., ovaj sud je upravo osnovom nalaza i mišljenja vještaka utvrdio obim štete koja je tužiteljicu nastala odnosno kako uzročnost same štete sa radnjom tuženika (te protupravnost iste radnje) pa tako i kvalifikatorne okolnosti- prirodu, intenzitet i trajanje bolova i straha, kao i stupanj naruženja i smanjenja životne aktivnosti- za utvrđivanje visine neimovinske štete, kao i obim potrebe za tuđom pomoći i njegom a kako bi utvrdio visinu imovinske štete. Ovdje sud ističe da se iz nalaza i mišljenja vještaka za ginekologiju i opstetriciju, unatoč isticanjima tuženika, jasno mogu utvrditi metode koje se primjenjuju prilikom poroda kao i učestalost i postotak komplikacija kod svake od metoda kao i kod spontanog poroda. Činjenica je, a koja proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. I. F., da i kod spontanog poroda može doći do određenih komplikacija i rupture međice, ali ne takvog obima kao u slučaju primjene Kristellerove metode, no isto tako iz mišljenja vještaka ginekologa jasno proizlazi da kod spontanog poroda ne može doći do prijeloma rebra roditelje, a do kojeg je kod tužiteljice došlo isključivo radi primjene Kristellerove metode (pritisak na fundus uterusa) odnosno kako vještak kirurg navodi radi primjene neodgovarajuće mehaničke sile, kao i što proizlazi činjenica da kod spontanog porođaja je znatno manji postotak pojavnosti komplikacija (Kristellerov hvat povisuje rizik za ozljede analnih mišića rodilje, posebno prilikom prvog porođaja, a ruptura međice i ozljeda analnoga sfinktera tijekom porođaja kod kojeg se koristi Kristellerov hvat je 21,7% za razliku od porođaja kod kojeg se ne koristi Kristellerov hvat 5%) kao i stupanj posljedica takve komplikacije (Kristellerov hvat je direktno povezan s prsnućem međice trećeg stupnja u tužiteljice odnosno povezan s nastankom stražnje perinealne ozljede stražnjeg zida vagine, perinealnih mišića ili opstetričke ozljede analnoga sfinktera engl. obstetric anal spincter injuries- OASIS, a do koje ozljede tijekom spontanog vaginalnoga porođaja dolazi samo u 1% slučajeva). Osim iznesenog iz zaključka i očitovanja vještaka dr. F. utvrđeno je da, unatoč isticanju tuženika (tuženik osporava zaključak vještaka dr. F., no u prilog svojih navoda o nerizičnosti Kristellerova hvata ne dostavlja nikakve dokaze) primjenjena metoda poroda nije primjerena i da je napuštena u struci kao više rizična (od spontanog poroda pa i vakum ekstrakcije), a iz iskaza svjedoka dr. R. i dr. J. proizlazi da su i isti bili svjesni rizičnosti primjene takve metode, no da se unatoč tome ista metoda i nadalje primjenjuje (naime dr. R. u svom iskazu navodi da ista metoda "nije u potpunosti zabranjena u njegovoj profesiji i postoje različiti stavovi o tom zahvatu" a što dovodi do zaključka da je isti bio svjestan spornosti primjene takve metode i svjestan mogućih posljedica primjene iste, no unatoč tome je takvu metodu primijenio, dok u svom iskazu dr. Jakšić navodi da se ista metoda i nadaje u širokom postotku primjenjuje i u drugim bolničkim ustanovama).

19. Dakle, iz navedenog ovaj sud zaključuje da, unatoč činjenici što je tuženik (odnosno osobe koje je on imenovao za izvršavanje takve radnje) znao ili mogao znati (propuštena je pažnja dobrog stručnjaka u smisu čl. 4. ZOO, a koja se od njega kao stručnjaka i očekivala) da primjenom Kristellerova hvata se povećava pojavnost mogućih komplikacija, je ipak primijenio istu metodu (a što nije niti sporno i potvrđuje ju i sam svjedok dr. R.), pri čemu, po mišljenju ovog suda, nije od bitnog utjecaja je li isti hvat učinjen dlanom ili podlakticom, a obzirom da u oba slučaja se vrši pritisak na fundus maternice a upravo zbog kojeg pritiska dolazi do komplikacija do kojih je konkretno i došlo, a to su lom rebra i razdori međice III. stupnja. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da zbog svog propusta (da primjeni pažnju dobrog stručnjaka) je upravo tuženik odgovoran za nastalu štetu (štetne posljedice) a preko posljedica koje bi nastale za tužiteljicu prilikom spontanog porođaja (kako to i u svom nalazu i navodi vještak dr. F.). Suprotno navodima tuženika usporedba uspješnosti vakum ekstrakcije i Kristellerova hvata (te mogućih posljedica svake od tih metoda) nije od utjecaja na predmet ovog postupka jer vakum ekstrakcija konkretno nije u spornom slučaju primijenjena niti je uopće utvrđena indikacija za istu (kao niti za sporni hvat). Slijedom iznesenog jedina moguća usporedba je bila spontanog porođaja i porođaja uz primjenu Kristellerova hvata, a kako je to u konkretnom slučaju i učinjeno. 20. Naime, u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Teret dokazivanja isključenja vlastite odgovornosti je dakle upravo na tuženiku, a tijekom ovog postupka je upravo utvrđeno da je tuženik prilikom poroda tužiteljice propustio dužnu pažnju (pažnju savjesnog stručnjaka).

21. Čl. 1049. ZOO je određeno da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da je tuženik štetu počinio krajnjom nepažnjom, a kako je pobliže objašnjeno u toč. 19. ove presude. Da je u postupanju tuženika došlo do propusta prilikom prvog poroda tužiteljice potvrđuje i mišljenje vještaka doc. dr. sc. I. F., prim. dr. m ed, specijalista i sudskog vještaka ginekologije i opstetricijea a koji u svom zaključku ističe da je prilikom poroda tužiteljice počinjena greška u postupanju a kada je primijenjen Kristellerov hvat koji je prema globalnim smjernicama neprimjeren hvat zbog rizika za ozljede majke i djeteta.

22. Ovdje se napominje da je svjedok dr. R. u svom iskazu naveo da je tijek poroda tužiteljice primijenio sporni hvat jer su otkucaji srca djeteta bili takvi da je postojala opasnost da u svakom trenu dođe do smrti djeteta, a što stručno zovu depresija tipa DIP 2 te da tužiteljica uopće nije reagirala i ležala je bez ikakve suradnje u porodu, ali ovaj sud dodaje da sama medicinska dokumentacija ne potvrđuje takve navode niti ih u konačnici potvrđuju saslušani svjedoci (V. i D.). Takav zaključak ne proizlazi niti iz Decursusa tuženika od 1. ožujka 2020. u 21:22 h do 4. ožujka 2020.i 12:44 h, a u kojem se samo navode podaci o urednom i normalnom porodu tužiteljice, bez evidentiranih komplikacija ili indikacija za intervencijom spornom metodom (ili nekom drugom primjerice vakum ekstrakcijom). Slijedom iznesenog, a obzirom da je upravo sam svjedok dr. R. bio neposredni izvršitelj spornog hvata, ovaj sud smatra da njegov iskaz ne može biti dokaz točnog tijeka samog poroda niti opravdanosti primjene spornog hvata, tim više što takav zaključak ne potvrđuju drugi provedeni dokazi. U odnosu na činjenicu, a koju tuženik ističe, da su posljedice (šteta) koje je tužiteljica pretrpjela mogle nastati od drugog uzroka, ovaj sud ističe da je sud uvidom u liječničku potvrdu od 19. srpnja 2022. dr. S. H. V., izabranog liječnika tužiteljice, utvrdio da tužiteljica a prije prvog poroda (predmetnog dana 2. ožujka 2020.) nije imala tegobe ili ozljeda bilo kakve vrste opsega ginekološke, urološke ili proktološke. Osim iznesenog u spisu nema dokaza da bi tužiteljica imala bilo kakve ozljede prije prvog poroda (pa tako i loma rebara) a koji lom (praćen intenzivnom bolnošću) je neposredno nakon poroda tužiteljice utvrđen (RTG snimkama-Otpusno pismo tuženika od 4. ožujka 2020.).

23. Radi utvrđivanja obima štete sud je saslušao tužiteljicu kao stranku te izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i proveo medicinsko vještačenje.

24. Osnovom medicinske dokumentacije za tužiteljicu te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. I. F., prim. dr. med, specijalista i sudskog vještaka ginekologije i opstetricije je utvrdio da rane tužiteljice od poroda nisu uredno zbrinute niti zašivene, zbog kojeg neadekvatnog zbrinjavanja rane je tužiteljica trpjela dodatnu bol u odnosu na prosječnu babinjaču te joj je iz istog razloga je bila potrebna dodatna njega. Da rana tužiteljice nije dobro zbrinuta potvrđuje i medicinska dokumentacija i to otpusno pismo tuženika od 6. ožujka 2020. a u kojem se navodi (str. 8. spisa): "epiziotomija i međica su izrazito bolni na dodir, kroz analni otvor i šava kojim je zbrinuta ruptura međice izlazi kašasta stolica" a sam vještak dr. F. ističe da kod dobro zbrinute rupture sfinktera nije moguć izlazak stolice uz šav na međici. Obzirom na navedeno osnovom nalaza i mišljenja vještaka dr. F. utvrđeno je da je uslijed upravo tog propusta tuženika tužiteljica trpjela posljedice a koje ne trpi prosječna babinjača (dakle isključivo zbor predmetne štete a ne samog poroda tužiteljice koji je kao samostalan događaj isključe iz procjene vještaka) i to:

- bol jakog intenziteta 5 dana (2.-6. ožujka 2022., nezbrinuta ruptura - zbrinuta ruptura), bol srednjeg do blagog intenziteta 11 dana (7.-18. ožujka 2020., došivanje međice – dobra sanacija međice)

-tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna dva dana u trajanju od četiri sata dnevno (4.-6. ožujka 2020., otpust iz bolnice-ponovno šivanje) zbog dodatne asistencije u odnosu na prosječnu babinjaču te 1 sat dnevno slijedećih 11 dana (7.- 18. ožujka 2020), a koja pomoć je isključivo cijenjena sa ginekološkog aspekta,

-naruženje je blagog stupnja, a iz razloga što zaraslica nakon sekundarnog cijeljenja nije linearna poput kod primarnog cijeljenja, već ovalna i izbočena što predstavlja naruženje,

-smanjenje životnih aktivnosti je 2% a očituje se u povremenoj inkontinenciji alvi, dispareunija.

Iz nalaza vještaka dr. F. je proizlazi da iz nalaza kontrole tužiteljice kod tuženika od 18. ožujka 2020. je vidljivo da je rana epiziotomije u dobroj sanaciji, meka, analna regija uredna, stolica uredna, kontrolirana, dakle vidljivo je da tužiteljici više nije indicirano daljnje liječenje sa ginekološke strane vezano za predmetni štetni događaj (završeno liječenje tužiteljice s ginekološke strane, samo su rađene dalje redovne kontrole).

25. Nadalje osnovom medicinske dokumentacije za tužiteljicu te mišljenja vještaka kirurga dr. R. je utvrđeno da:

- uslijed predmetnog štetnog događaja tužiteljica zadobila ozljedu prijeloma jednog rebra, a koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda (bez obzira što pomaka nije bilo radi se o prijelomu kosti lokomotornog sustava) a zbog čega je tužiteljica, dodatno s kirurškog aspekta, trpjela bolove, strah, bila joj je potrebna dodatna tuđa pomoć. Utvrđeno je da s kirurškog aspekta, radi prijeloma jednog rebra, tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 7 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 30 dana.

S kirurškog aspekta, radi prijeloma jednog rebra, primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), nije bio prisutan, do trpjela je Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, a uzimajući u obzir da je radilo babinjači) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana.

S kirurškog aspekta , prijelom jednog rebra s lijeve strane nije doveo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti.

S kirurškog aspekta radi prijeloma jednog rebra, nakon predmetnog štetnog događaja, napuštanja bolničkog liječenja, a uzimajući u obzir da se radilo o babinjači te da je imala druga postporođajna zbivanja, tuđa nestručna pomoć tužiteljici je bila potrebna u trajanju sumarno 7 dana po 2 sata dnevno, zatim 14 dana po 1 sata dnevno, u vidu pomoći i brige za novorođenče.

Naruženja s kirurškog aspekta nema.

S kirurškog aspekta radi prijeloma jednog rebra liječenje tužiteljice vezano za ozljedu jednog rebra može se smatrati okončanim 6 tjedana nakon zadobivenog prijeloma, obzirom se radio o prijelomu bez značajnijeg pomaka koštanih ulomaka – oko 6 tjedana nakon štetnog događaja tj. oko 17. svibnja 2020..

26. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

27. U smislu čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. je određeno da pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije ali i nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke (kako ginekologa tako i kirurga), utvrđeno je da je uslijed predmetnog štetnog događaja tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (tužiteljica je zadobila tešku tjelesnu ozljedu-lom rebra kao i rupturu međice trećeg stupnja, a za zbog kojih je trpjela fizičke i duševne bolove, strah ali i smanjena joj je životna aktivnost i zaostalo je naruženje).

28. Naime, u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st. 2. istog. čl. propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. U konkretnom slučaju, a obzirom na prirodu ozlijede koju je tužiteljica pretrpjela (teška tjelesna ozljeda vezana za prijelom rebra te najozbiljnija stražnja perinealna ozljeda- razdor međice III stupnja), način i dužinu liječenja (tužiteljici je čak tri puta šivanjem zbrinjavanja rana od rupture međice, a liječenje tužiteljice, i s ginekološke strane i kirurške, bilo završeno konačno 17. svibnja 2020.), intenzitet i trajanje bolova i straha, te stupanj, lokaciju i vidljivost naruženja (samo ponekad, blagog stupnja, isključivo s ginekološke strane, dok s kirurškog aspekta nema naruženja) ali i uzimajući pritom u obzir i dob tužiteljice (mlada ženska osoba u vrijeme prvog poroda 30 godina) kao i stupanj smanjenja životne aktivnosti (isključivo 2% s ginekološkog aspekta, a očituje se u povremenoj inkontinenciji alvi, dispareunija), intenzitet i prirodu straha (samo sekundarni strah vezano za brigu oko liječenja s kirurškog aspekta i rezultata istog) ovaj sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu tužiteljici pravične novčane naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (zbog zadobivanja fizičke ozljede te pretrpljenih bolova i straha kao i duševnih bolova zbog smanjenja živote aktivnosti i naruženosti, kako s ginekološkog tako i kirurškog aspekta) a koju je sud utvrdio u visini od 2.500,00 eur (po kriteriju straha 700,00 eur, po kriteriju pretrpljenih bolova 1.000,00 eur, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 300,00 eur, te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja 500,00 eur) slijedom čega je isti iznos i dosudio tužiteljici te je odlučeno toč. I izreke ove presude.

30. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je, a temeljem čl. 1103. ZOO, dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO a tekuća od 22. rujna 2020. (obzirom iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice već u tom trenutku sa oba aspekta bilo dovršeno (vidi toč. 24. i 25. presude) kao datuma podnošenja pisanog zahtjeva tužitelja tuženiku, u konkretnom slučaju to je bilo uručenje tužbe (od 16. rujna 2020.) u ovom predmetu tuženiku dana 22. rujna 2020.. Naime, iako tužiteljica navodi da se u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadom predmetne štete obratila osiguratelju tuženika (Wiener osiguranje d.d.) svojim pisanim zahtjevom od 31. ožujka 2020. a koji primitak pisanog zahtjeva je isto osiguravajuće društvo potvrdilo svojim e-mailom od 31. ožujka 2020., ovaj sud ističe da u smislu čl. 1103. ZOO tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata tekuća od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (štetniku) a ne trećoj osobi (osiguratelju) slijedom čega tek od zaprimanja predmetne tužbe, a koju je tuženik primio dana 22. rujna 2020., tužiteljici pripada isplata zakonske zatezne kamate. Slijedom iznesenog tužiteljici je zakonska zatezna kamata na iznos neimovinske štete dosuđen od 22. rujna 2020. te je odlučeno kao u toč. I izreke dok je višak z zahtjeva tužiteljice kao neosnovan odbijen te je odlučeno kao u toč. II izreke.

31. U smislu čl. 1093. st.1. ZOO tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. St. 2. istog čl. propisano je da je on je dužan naknaditi i troškove njegova liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad. 32. U smislu čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

33. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužiteljici, a uslijed ozljede koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju, isključivo s ginekološkog aspekta, tuđa pomoć i njega bila potrebna dva dana u trajanju od četiri sata dnevno (4.-6. ožujka 2020., otpust iz bolnice-ponovno šivanje) zbog dodatne asistencije u odnosu na prosječnu babinjaču te 1 sat dnevno slijedećih 11 dana (7.-18. ožujka 2020), dok s kirurškog aspekta, radi prijeloma jednog rebra, nakon predmetnog štetnog događaja, napuštanja bolničkog liječenja, a uzimajući u obzir da se radilo o babinjači te da je imala druga postporođajna zbivanja, tuđa nestručna pomoć tužiteljici bila potrebna u trajanju sumarno 7 dana po 2 sata dnevno, zatim 14 dana po 1 sata dnevno, u vidu pomoći i brige za novorođenče. Dakle, i sa ginekološkog i sa kirurškog aspekta, sumarno, tužiteljici je ukupno bila potreba, a zbog predmetnog štetnog događaja, tuđa pomoć 47 sati, a koju pomoć je tužiteljici pružao, kako i sama tužiteljica u svome iskazu potvrđuje, tužiteljičin bračni drug koji je obavljao sve umjesto tužiteljice te ju ispod ruke vodio u kupaonicu, tuširao ju, nosio joj obroke u krevet, vozio ju liječniku iako tužiteljica uobičajeno sama vozi automobil, nosio ju po stepeništu te je u 30 dana preuzeo svu brigu oko djeteta jer je tužiteljica samostalno jedino mogla dojiti dijete.

34. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da za taj obim imovinske (neprave) štete odnosno tuđe pomoći (a koja je pomoć nemedicinskog i nestručnog osobalja tj. osobe bez posebne kvalifikacije, bračni drug tužiteljice) tužiteljici pripada naknada štete za svaki sat takve pomoći u iznosu od 3 eur (visina takve štete utvrđena je temeljem čl. 223. st. 1. ZPP slobodnom ocjenom). No, kako je tužiteljica svojim zahtjevom sa aspekta te štete zatražila ukupno iznos od 100,00 eur (a kojim zahtjevom je ovaj sud, u smislu čl. 2. ZPP vezan) ovaj sud je u cijelosti usvojio zahtjev tužiteljice u tom dijelu te odlučio kao u toč. I izreke i dosudio tužiteljici po osnovi štete za tuđu pomoć zatraženi iznos od 100,00 eur.

35. Na tako dosuđen iznos tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to temeljem čl. 1086. ZOO i to od dana donošenja prvostupanjske presude kao dana od kada je tuženiku bila poznata njegova obveza i visina njegove obveze. Naime, šteta po osnovi naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege je neprava imovinska šteta a koja se očituje u potrebi tužiteljice za takvom pomoći ali kako za istu pomoć tužiteljica nije plaćala cijenu zbog predmetnog štetnog događaja, ovaj sud smatra da tuženiku tek donošenjem ove presude, a kojom je utvrđena visina takve štete, se može nametnuti obveza plaćanja zatezne kamate jer je tek od saznanja za visinu svoje obveze tuženik u zakašnjenju. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke dok je višak zahtjeva tužiteljice u dijelu zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč. II izreke.

36. Stoga je odlučeno kao u izreci.

37. Obzirom da tužiteljica uspjela sa svojim konačnim zahtjevom u pretežitom dijelu (100% sa osnovanošću, te 100% sa glavnicom, ali samo u neznatnom dijelu nije uspjela sa sporednim zahtjevom) ovaj sud je tužiteljici dosudio i trošak u cijelosti temeljem čl. 154. st. 5. ZPP.

38. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 11. travnja 2022., 22. svibnja 2024. i 8. srpnja 2024. za svako u iznosu od 250,00 eur (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), trošak sastava podneska od 29. listopada 2020., 13. prosinca 2022. , 22. prosinca 2022. i 12. prosinca 2024. za svaki u iznosu od 250,00 eur (Tbr 8/1, 52/3, 46 i 54 Tarife, dakle tužitelj ima pravo samo na trošak samo 4 takva podneska), za sastav podneska od 26. ožujka 2024. u iznosu od 125,00 eur (Tbr 8/3, 52/3, 46 i 54 Tarife), sastav podneska od 13. svibnja 2022., 19. srpnja 2022., 30. kolovoza 2022., 9., ožujka 2023. za svaki u iznosu od 62,50 eur (tbr 8/4, 52/3 i 54 Tarife) odnosno ukupan trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik u iznosu od 2.375,00 eur. Tužitelju je priznat i materijalni trošak vještačenja (kako ginekološkog tako i kirurškog) u iznosu od ukupno 430,90 eur (a kako je to tužiteljica svojim zahtjevom u smislu čl. 2. ZPP zatražila i kojim je ovaj sud vezan, a isti je opravdan obzirom na trošak vještačenja koji je sama tužiteljica imala) te materijalni trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 72,45 eur (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18, 51/23 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 37/23, dalje Uredba), te predvidljivi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,45 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe), odnosno u konačnici dosudio tužiteljici ukupan trošak u iznosu od 2.950,80 eur, a koji je naloženo da plati tuženik. U smislu čl. 155. ZPP tužiteljici nije priznat trošak odštetnog zahtjeva, a obzirom da isti nije bio upućen tuženiku već osiguratelju a ne tuženiku, pa kao takav nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka.

39. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška te temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

40. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci.

U Sisku, 30. srpnja 2024.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Lucija Debeljak

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku