Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-11/2024-9

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Split I, Varaždinska 54, radi isplate, po objavi 26. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju u korist računa Državnog proračuna Republike Hrvatske broj HR1210010051863000160, model 26, pozivom na broj 5908-19-19-03138597957, iznos od 5.956,03 EUR / 44.875,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4.4.2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.918,55 EUR sa zateznom kamatom od 26. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR sa zateznom kamatom od 26. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnesena 31. srpnja 2018. u predmetu poslovnog broja P- 455/2018 tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se obvezati tuženika isplatiti tužitelju iznos od 59.834,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 4.4.2018. do isplate koja obveza tuženika je nastala jer je tužitelj svom osiguraniku Babaić Željku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, koja invalidnost je prouzročena izvan rada zbog stradavanja u prometnoj nezgodi od 17.12.2011. u kojoj je osiguranik tužitelja ozlijeđen kao suvozač u osobnom automobilu Citroen, reg. oznake ST 699-HF, koje je osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti. Tužitelj je naveo da isplatom mirovine po rješenju od 16. prosinca 2015. određena je isplata od 13. prosinca 2015. pa isplatom te mirovine tužitelj trpi štetu te je za razdoblje od 13.12.2015. do 31.12.2017. ukupno isplatio svom osiguraniku Željku Babaiću iznos od 59.834,30 kn. Tužitelj je prije podnošenja tužbe ovom sudu 14. ožujka 2018. uputio odštetni zahtjev tuženiku kojeg je tuženik 23. travnja 2018. odbio s obrazloženjem da je pravno neosnovan, pa kako se odgovornost tuženika za štetu temelji na odredbi članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, a visina je određena člankom 161. istog Zakona, budući da je tuženik odbio isplatu regresne naknade štete to je podnio predmetnu tužbu ovom sudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju jer je vlasnik vozila u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja u vrijeme nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja. Međutim, tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući kako je opseg pokrića osiguranja po polici auto odgovornosti propisan Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu koji Zakon se kao lex specialis na temelju načela lex posterior derogat lex priori (pravilno legi priori) o čemu da se izjasnila sudska praksa u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6806/2013-2 od 5. srpnja 2016. Nadalje, tuženik je istakao kako tuženik nije vezan odlukama tužiteljevih tijela, a posebno ne njegovih vještaka koji nisu mjerodavni za procjenu tegoba osiguranika tužitelja. Rješenjima tužitelja utvrđen je djelomičan gubitak radne sposobnosti osiguranika uzrokovan ozljedom izvan rada navodeći kako tužiteljev osiguranik može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima, ali odlukom poslodavca osiguranika tužitelja, društva Brodosplit-Tvornica dizel motora d.o.o. radni odnos prestao je osiguraniku tužitelja temeljem poslovno uvjetovanog otkaza o radu sukladno Potvrdi od 8. prosinca 2015. U spisu Općinskog suda u Splitu broj Pnš-215/13 na kojeg se poziva tužitelj, izveden je dokaz medicinskim vještačenjima prema kojima bi smanjenje životnih aktivnosti osiguranika tužitelja iznosilo 22 do 30%, pa se osporava i uzročno posljedična veza povrede i umirovljenja kao i prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja nastanku povrede i štete zbog pristanka na vožnju sa alkoholiziranom osobom od 30%. Tuženik je istakao da predloženi obračun za razdoblje od 13.12.2015. do 31.12.2017. je neobrazložen te da se radi o pismenu kojeg je tužitelj izdao sam sebi za potrebe ovog postupka osporavajući da se radi o javnoj ispravi kao što je osporio zatraženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata predlažući odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom tog postupka stranke su ustrajale u navodima iz tužbe i iz odgovora na tužbu. Dodatno je tužitelj ustrajao u tvrdnji da tužitelj potražuje naknadu štete sukladno zakonskim propisima koji su na snazi u trenutku nastanka štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine, a sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju od 1.1.2014. tužitelj za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine da ima pravo na naknadu štete punog iznosa mirovine o čemu se izjasnila i sudska praksa. U odnosu na uzročno posljedičnu vezu odlučeno je kroz upravni postupak donošenjem rješenja tužitelja pod brojem 92978 od 15.12.2015., a sastavni dio tog rješenja je nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom te revizija vještaka revizora samostalnog sektora za reviziju nalaza i mišljenja o invalidskim mirovinama u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, broj dnevnika: 100/15/620 od 7. travnja 2015. koje isprave je tužitelj dostavio uz tužbu temeljem tako donesenih rješenja tužitelj trpi štetu isplatom mirovine Željku Babaiću uzrokovane povredom izvan rada u prometnoj nezgodi.

4. Tuženik je istakao da se u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ne može primijeniti odredba članka 230. ZPP-a jer da isprava koju je tužitelj priložio kao dokaz visine nastanka štete, a to su isplaćene mirovine osiguraniku tužitelja Željku Babaić za razdoblje od 13.12.2015. do 13.12.2017. u iznosu od 59.834,30 kn nije javna isprava te da je tužitelj bio dužan dokazati visinu isplaćenih mirovina za utuženo razdoblje kao i da je u pogledu doprinosa nastanku nesreće u predmetima Općinskog suda u Splitu broj Pn-175/19, Pnš-133/14, Pnš-134/14 i P-6187/18 nesporno učinjena suodgovornost osiguranika tužitelja zbog pristanka na vožnju s osobom pod utjecajem alkohola od 25%, a da tužitelj također nije dokazao uzročno posljedičnu vezu umirovljenja s povredom iz predmetne prometne nesreće pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. U odnosu tako istaknute prigovore tuženika tužitelj se suglasio sa suodgovornošću osiguranika tužitelja Željka Babaića od 25% zbog pristanka na vožnju sa osobom pod utjecajem alkohola pa je podneskom od 12. veljače 2020. smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 14.958,57 kn sa zateznom kamatom od 4.4.2018. te je uredio tužbeni zahtjev na iznos od 44.875,73 kn sa zateznom kamatom od 4.4.2018. do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu te je izveo dokaz saslušanjem osiguranika tužitelja Željka Babaića. Tijekom postupka tuženik je odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza po sudskom vještaku specijalistu medicine rada smatrajući da je teret dokaza na tužitelju, a tužitelj je odustao od prijedloga za pribavljanje spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-215/13.

7. Sud je istakao da je predmetni spor nakon smanjenja zahtjeva tužitelja od 12. veljače 2020. – spor male vrijednosti sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19, dalje ZPP-a), a da je predmet spora zahtjev tužitelja za regresnu isplatu naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom mjesečnog iznosa invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku Željku Babaiću u razdoblju od 13.12.2015. do 31.12.2017. u ukupnom iznosu po smanjenom tužbenom zahtjevu od 12. veljače 2020. od 44.875,73 kn sa zateznom kamatom od 4. travnja 2018. do isplate.

8. Nakon provedenog postupka sud je presudom od 11. prosinca 2020. naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.875,73 kn sa pripadajućim zateznim kamatama primjenom odredbe članka 164 stavak 1. i 3. ZMO/13 smatrajući da tužitelju pripada šteta prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete što podrazumijeva štetu koja je tužitelju nastala temeljem izvršenih mjesečnih isplata invalidske mirovine prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme tih isplata, budući je tužitelj bio u obvezi isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku pa stoga ima pravo od tuženika potraživati iznose invalidske mirovine u punom isplaćenom iznosu koji iznos je stvarna šteta.

9. Točkom I. izreke rješenja od 11. prosinca 2020. riješeno je da se smatra da je tužitelj povukao tužbu u dijelu za iznos od 14.958,57 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.328,13 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a točkom III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.359,37 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. U povodu podnesenih žalbi tužitelja i tuženika drugostupanjski sud je prihvatio kao osnovane žalbe tužitelja i tuženika te je rješenjem poslovni broj Pž-899/2021-3 od 8. kolovoza 2023. točkom I. izreke ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P- 455/2018-21 od 11. prosinca 2020. i rješenje ovog suda poslovni broj P-455/2018-21 od 11. prosinca 2020. u točkama II. i III. izreke i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, a točkom II. izreke je riješio da o troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

11. U obrazloženju odluke drugostupanjski sud je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pa da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka te da je uslijed toga pogrešno odlučio i o troškovima parničnog postupka. Drugostupanjski sud je istakao kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 27. st. 3. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koja propisuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da se odredba stavka 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, pa da uzimajući u obzir citiranu odredbu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen, kada bi invalidska mirovina bila utvrđena zbog ozljede na radu. Kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo primijenivši odredbu čl. 161. st. 2. t. 1. ZOMO-a, nije niti utvrđivao odlučnu činjenicu da li je tužitelj isplatama invalidske mirovine svojem osiguraniku trpio stvarnu štetu u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

12. U obrazloženju rješenja drugostupanjski sud je u točkama 14. i 15. obrazloženja istakao sljedeće: "14. Također, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi: „u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“, slijedom čega je u konkretnom slučaju treba imati u vidu odredbu čl. 27. ZOOP-a, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

15. Kako je do promjene pravnog shvaćanja došlo u fazi žalbenog postupka kada tužitelj više nije mogao iznositi odlučne činjenice niti predlagati dokaze radi dokazivanja osnovanosti svoga zahtjeva, to je ovaj sud na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to u stadij prethodnog postupka, kako bi strankama omogućio raspravljanje o odlučnim činjenicama i predlaganju dokaza radi raspravljanja o odlučnim materijalnopravnim pretpostavkama propisanim odredbom čl. 27. ZOOP-a."

13. Drugostupanjski sud je u uputi prvostupanjskom sudu istakao da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku raspraviti odlučne činjenice i provesti potrebne dokaze u svezi sa propisanim pretpostavkama iz odredbe članka 27. ZOOP-a.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja je odredio pripremno ročište sukladno uputi suda drugog stupnja.

15. Tužitelj je istakao da s obzirom na točku 11. obrazloženja rješenja drugostupanjskog suda tužitelj smatra da je uzročno-posljedičnu vezu dokazao odgovarajućom dokumentacijom koju je izdalo jedino ovlašteno tijelo za vještačenje dok je u pogledu točke 13. obrazloženja drugostupanjskog rješenja tužitelj naveo kako ostaje kod stajališta da se kao materijalno pravo primjene odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, poglavito članak 64. stavak 1. i 5. temeljem kojeg za izračun visine štete vrijede odredbe tog Zakona, a u pogledu uzročno-posljedične veze tužitelj smatra da je teret dokaza na tuženiku predloživši da sud u ponovljenom postupku izvede dokaz pregledom spisu priloženih isprava.

16. Na pripremnom ročištu od 8. travnja 2024. u ponovljenom postupku, tuženik je ustrajao kod navoda, prigovora i prijedloga iskazanih tijekom postupka te je predložio zaključiti prethodni postupak.

17. Budući da je tužitelj predložio sudu da u ponovljenom postupku izvede dokaz pregledom spisu priloženih isprava, dok se tuženik na tom ponovljenom pripremnom ročištu nije decidirano izjasnio koje prijedloge tuženika za izvođenje dokaza sud izvede u ponovljenom postupku, već je istakao da "ustraje u cijelosti kod navoda, prigovora i prijedloga iskazanih tijekom postupka. Predlaže se zaključiti prethodni postupak", pa je sud odlučio na ročištu za glavnu raspravu izvesti dokaz pregledom spisu priloženih isprava.

18. Na ročištu za glavnu raspravu od 20. svibnja 2024. tuženik je istakao da tužitelj nije predložio adekvatne dokaze u pogledu uzročno-posljedične veze, kao ni visinu štete, imajući u vidu navode i upute iz ukidne odluke te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno kao nedokazan.

18.1. Tužitelj je osporio te navode tuženika ustrajući u tvrdnji da je tužitelj dokazao uzročno-posljedičnu vezu budući je dostavio nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka te nalaz i mišljenje Povjerenstva za reviziju, koji nalazi da predstavljaju javnu ispravu i sastavni su dio rješenja donesenog u upravnom postupku, a ako tuženik smatra da uzročno-posljedična veza ne postoji temeljem tih i takvih isprava, da je teret dokaza na tuženiku. Tužitelj je istakao da je dostavio potvrdu (obračun) o mirovinama isplaćenim svom osiguraniku te da je izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja uslijed čega ta isprava da ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi, odnosno potvrđuje kako je odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x-827/15-2 te odluci Revt-139/16-2 od 15. veljače 2017., što je navedeno u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-280/22 od 19. rujna 2022. Isto tako, tužitelj je istakao da iako postoje određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi s člankom 27. ZOOP, da na istom sudu nije zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo obvezujuće za sve suce navedenog suda.

19. Tuženik je osporio navode tužitelja ponovno ukazujući na točku 11. ukidne odluke u odnosu na vezanost mišljenjima vještaka iz upravnih postupaka te na točku 14. ukidne odluke koja se odnosi na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda u pogledu primjene odredbi članka 27. ZOOP-a.

20. Obzirom da je točka I. izreke rješenja sadržane u presudi i rješenju ovog suda poslovni broj P-455/2018-21 od 11. prosinca 2020., kojom se smatra da je tužitelj povukao tužbu u dijelu za iznos od 14.958,57 kn sa zateznom kamatom od 4. travnja 2018. do isplate, pravomoćna, to je predmet ponovljenog postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 44.875,73 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 4.4.2018. do isplate, odnosno za iznos od 5.956,03 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja Željku Babaiću za razdoblje od 13.12.2015. do 31.12.2017.

21. Već je u prethodnom prvostupanjskom postupku utvrđeno:

- da se 17.12.2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je ozlijeđen kao suvozač osiguranik tužitelja Željko Babaić u automobilu reg. oznake ST 699-HF koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika sukladno Ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja;

- da je rješenjem tužitelja broj 92978 od 15. prosinca 2015. osiguraniku tužitelja Željku Babaiću priznato počevši od 18.3.2015. pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog stradavanja u predmetnoj prometnoj nezgodi;

- da je rješenjem tužitelja broj 92978 od 16. prosinca 2015. osiguraniku tužitelja Babaić Željku od 13.12.2015. određena isplata invalidske mirovine;

- da tužitelj potražuje regresnu naknadu štete od tuženika kao osiguravajućeg društva za isplaćene mirovine njegovom osiguraniku Željku Babaiću od 13.12.2015. do 31.12.2017. u preostalom iznosu od 44.875,73 kn / 5.956,03 EUR budući da se tužitelj na prigovor tuženika tijekom postupka suglasio o suodgovornosti osiguranika tužitelja zbog pristanka na vožnju sa osobom u alkoholiziranom stanju od 25% zbog čega je tužitelj i smanjio tužbeni zahtjev podneskom od 12. veljače 2020.

22. Sukladno uputi suda drugog stupnja, a glede osnove potraživanja tužitelja u konkretnom slučaju potrebno je primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, dalje ZOOP) kako je to navedeno u drugostupanjskom rješenju poslovni broj Pž-899/2021-3 od 8. kolovoza 2023. sukladno promijenjenom pravnom shvaćanju koje glasi: "u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“.

23. Naime, odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

24. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).

25. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

26. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu. U konkretnom slučaju tužiteljevom osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada slijedom čega bi tužitelj imao pravo na naknadu štete u vidu razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

27. Slijedom navedenog, na tužitelju je u smislu članka 219. ZPP-a bio teret dokaza predložiti adekvatne dokaze kojima dokazuje postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a tužitelj takav dokaz nije predložio u ovom ponovljenom postupku, već je ustrajao u isplati potraživanog iznosa sukladno odredbama ZMO/13, čime nije dokazao da mu je u utuženom razdoblju nastala šteta u visini razlike između isplaćene invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

28. Dakle, najprije je tužitelj u smislu članka 219. ZPP-a bio dužan dokazati svoje potraživanje sukladno članku 27. stavak 1. -3. ZOOP-a, a po stajalištu suda tužitelj je trebao predložiti npr. izvođenje dokaza vještačenjem po sudskom vještaku za računovodstvo i financije koji bi svojim stručnim znanjem mogao utvrditi sukladno dostavljenoj dokumentaciji, razmjerni iznos mirovine u utuženom razdoblju sukladno naprijed navedenim odredbama ZOOP-a.

28.1. Budući da tužitelj dostavljenom dokumentacijom i provedenim postupkom, sukladno odredbi članka 219. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije dokazao da mu je u utuženom razdoblju nastala šteta u visini razlike između isplaćene invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu to je tužbeni zahtjev neosnovan radi čega je slijedom navedenog odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. Odluka o trošku cjelokupnog parničnog postupka koji su nastali tuženiku donesena je u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 164. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje OT), sukladno popisu troška tuženika te vrijednosti predmeta spora koja je do djelomičnog povlačenja tužbe bila 59.834,30 kn / 7.941,38 EUR, a nakon djelomičnog povlačenja tužbe od 12.2.2020. iznos od 44.875,73 kn / 5.956,03 EUR, a napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju rješenja broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. u točki 12. istakao sljedeće: "kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kn (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kn (1,33 eura)".

29.1. Budući da je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškuTarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je objavljena u Narodnim novinama broj 138/23, koja propisuje vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 OT) to je sukladno navedenom stajalištu Vrhovnog suda u ovoj pravnoj stvari primijenjena Odvjetnička tarifa koja je objavljena u Narodnim novinama broj 138/23. Pri tom se napominje da u parničnom postupku odvjetniku pripada nagrada ako je vrijednost predmeta spora od 1.327,01 EUR do 13.272,00 EUR od 100 bodova, tako da je neodlučno u pogledu početne vrijednost predmeta spora i naknadnog smanjenja vrijednosti predmeta spora jer broj bodova koji pripadaju odvjetniku je identičan.

29.2. Tuženiku, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka sud je uračunao i odmjerio trošak sastava odgovora na tužbu od 9.1.2019. – 100 bodova ili iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu od 21.10.2019., koje je odgođeno prije početka raspravljanja – 25 bodova ili iznos od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), za sastave 2 obrazložena podneska i to od 25.10.2019. i od 18.2.2020., svaki po 100 bodova – ukupno 200 bodova ili iznos od 400,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima od 20.11.2019., od 10.2.2020., od 13.7.2020., od 14.10.2020., od 8.4.2024. i od 20.5.2024. na kojim ročištima se raspravljalo ili su se izvodili dokazi, svako po 100 bodova – ukupno 600 bodova ili iznos od 1.200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za ročište od 10.12.2020. koje je odgođeno – 25 bodova ili iznos od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), za ročište za objavu presude od 11.12.2020. – 50 bodova ili iznos od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 OT), za žalbu od 22.12.2020. – 125 bodova ili iznos od 250,00 EUR (Tbr. 10/1 OT) ili ukupno iznos od 2.250,00 EUR. Tom iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 562,50 EUR ili ukupno iznos od 2.812,50 EUR te iznos sudske pristojbe za žalbu od 106,05 EUR, pa je tuženiku sveukupno odmjeren trošak cjelokupnog parničnog postupka u iznosu od 2.918,55 EUR zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se odnosi na ostale odnose te je riješeno kao u točki II. izreke.

29.3. Sud tuženiku u trošak parničnog nije odmjerio više traženi trošak i to za sastav podneska od 28.10.2020. u iznosu od 50,00 EUR iz razloga što sud smatra da sastav tog podneska nije bio potreban za vođenje postupka, a tuženik je u tom podnesku predlagao sudu preotvaranje glavne rasprave, što se nije dogodilo, pa je za iznos od 50,00 EUR uz pripadajući PDV od 12,50 EUR ili ukupno iznos od 62,50 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, valjalo zahtjev tuženika odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki III. izreke.

U Splitu 26. srpnja 2024.

S U D A C

NEVENKA MARUNICA

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Podnesena žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3086a-c938b

Kontrolni broj: 07aa6-66cc7-3d0f6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NEVENKA MARUNICA, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.