Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2153/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. M., OIB: …, S., , zastupana po punomoćniku J. J., odvjetniku u S., protiv tuženika H. O. d.d., OIB…, Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O., P. & P. d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-233/2020-55 od 19. siječnja 2024., dana 26. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-233/2020-55 od 19. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I i II izreke te u dijelu pod točkom III izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.005,98 eura.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 233/2020-55 od 19. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 eura i rješava:
„Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 eura“
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odlučeno:
„I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s osnova povrede prva osobnosti 1.194,51 euro zajedno za pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od 15. ožujka 2018. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s osnova imovinske štete 132,06 eura zajedno za pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od 11. svibnja 2020. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.193,48 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv pobijane presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a istu podredno ukinuti te traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. S obzirom na to da se sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbene navode pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje žalitelj sadržajno ističe, ovaj sud nije cijenio.
5. Ispitujući pobijanu odluku, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda na koje, primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju tuženik u žalbi ističe budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske u iznosu od 1.194,51 eura (9.000,00 kn) te imovinske štete od 132,06 eura (995,00 kn), a do koje je došlo uslijed prometne nezgode.
8. Iz stanja spisa i prvostupanjskog postupka nesporno proizlazi:
- da je do prometne sreće došlo dana 9. svibnja 2017. u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnica u autobusu registarskih oznaka …, na relaciji S.-T.,
- da je do ozljeda došlo padom tužiteljice u autobusu prilikom zaustavljanja autobusa,
- da je u postupku provedeno prometno vještačenje iz kojeg proizlazi da nije bilo moguće utvrditi intenzitet kočenja te da se vještak nije mogao izjasniti bi li došlo do pada tužiteljice da se držala za rukohvat,
- da je u postupku provedeno medicinsko vještačenje na temelju kojeg je sud utvrdio nastale tjelesne ozljede i liječenje te visinu nastale neimovinske i imovinske štete.
9. Tijekom postupka tuženik nije osporavao visinu nastale štete, već samo odgovornost za nastanak iste, smatrajući da je do nesreće došlo isključivom krivnjom tužiteljice navodeći da se ista prilikom stajanja nije držala za rukohvat.
10. Sud prvog stupnja je na temelju dokaza provedenih u postupku utvrdio činjenično stanje na način da je utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze između štete i štetnog događaja jer je uslijed kočenja vozača autobusa došlo do pada tužiteljice koja s obzirom na postojanje stajaćih mjesta i nije bila obvezna sjediti u autobusu i koja se, prema izvedenim dokazima, držala za rukohvat, a tuženik nije dokazao suprotno.
11. Žalbenim navodima da odluka o odgovornosti tuženika nema činjeničnog utemeljenja i da je utvrđenje suda suprotno provedenim dokazima, žalitelj ističe žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 353. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na to da navedeno nije dopušten žalbeni razlog, kako je obrazloženo pod točkom 4. obrazloženja ove odluke, isti sud nije cijenio u žalbenom postupku.
12. Suprotno daljnjim žalbenim navodima, nalazom i mišljenjem nije ocijenjeno da pri kočenju kod brzine od 50 km/h nije moguće doći do pada u slučaju oslanjanja ili držanja za rukohvate, već je samo ocijenjena mogućnost da bi, u slučaju ne praćenja prometne situacije i nedovoljnog držanja, a ovisno o konstrukciji sjedišta, prostora oko sjedišta i držača, kočenje pri brzini od 50 km/h moglo izazvati gibanje tijela prema naprijed gubitak ravnoteže i pad, a što je sud i obrazložio pod točkom 13. obrazloženja presude. Sud je tako utvrdio da tužiteljica nije obvezna pratiti prometnu situaciju, a tijekom postupka nije utvrđeno da je imala pregled prometne situacije pa da bi u tom slučaju eventualno prije očekivanog kočenja mogla pravovremenim oslanjanjem primjerenog intenziteta spriječiti pad. Dakle, u smislu ovih žalbenih navoda, pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a razlozi nisu proturječni ispravama, iskazima i nalazu i mišljenju vještaka pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. koju ističe žalitelj.
13. Sud prvog stupnja pravilno je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Prema čl. 1045. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema članku 1069. stavku 1. ZOO- a, za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Nadalje, prema članku 1063. ZOO-a, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema čl. 1067. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), a vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.).
14. Kako je autobus opasna stvar, što je sud prvog stupnja pravilno zaključio, to je tuženik sukladno citiranim odredbama ZOO-a, bio dužan dokazati da se putnica nije držala za rukohvat, a prema ocjeni dokaza od strane prvostupanjskog suda, nijedan od izvedenih dokaza nije potvrdio takve tuženikove navode.
15. Slijedom navedenog, sud je pravilno utvrdio postojanje odgovornosti tuženika, kao osiguratelja vlasnika vozila, za štetu nastalu tužiteljici te je za navedeno dao jasne i dostatne razloge, dok je visinu utvrdio na temelju medicinskog vještačenja, a kojoj visini tuženik nije prigovarao.
16. Pobijajući odluku o trošku, tuženik osporava trošak medicinskog vještačenja te posljedično i trošak podneska od 18. siječnja 2022. kojim se tužiteljica na isti očituje, a s obzirom na to da samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik tijekom postupka nije niti osporavao.
17. Iz predmetnog postupka je razvidno da je tuženik osporavao odgovornost za štetu nastalu tužiteljici, ali da je već na ročištu 9. lipnja 2021. učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila te se iz tog razloga i protivio medicinskom vještačenju i predložio da isto bude određeno na teret tužitelja.
18. Prema čl. 221. ZPP-a, ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, ali sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (članak 3. stavak 3.). Kako je u predmetnom postupku tuženik osporavao osnovu – odgovornost osiguranika tuženika za štetan događaj, dok je učinio nespornom visinu – nastale neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda tužiteljice, to je sud prvog stupnja, ako je smatrao da se radi o zahtjevu kojim se ne može raspolagati, isto trebao i obrazložiti. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je tuženik osporavao odgovornost (a u slučaju da ista nije utvrđena, tuženik ne bi bio dužan tužitelju naknaditi štetu), ovaj sud ne nalazi da bi se radilo o priznanju visine štete od strane tuženika u svrhu raspolaganja zahtjevom kojim tuženik ne može raspolagati odnosno o postupanju suprotno prisilnim propisima i pravilima javnog morala, pa da bi stoga bile ispunjene pretpostavke za provođenje ovog dokaza, u skladu s čl. 221. ZPP-a.
19. Međutim, iz obrazloženja presude i zahtjeva za troškove postupka proizlazi da je tužitelju na ime vještačenja priznat iznos od 212,30 eura (1.599,57 kuna), dok je samo trošak (opravdanog i potrebnog) depozita kombiniranog vještačenja iznosio 371,62 eura (2.800,00 kuna). Kako je nalaz medicinskog vještačenja iznosio 800,00 kuna, razvidno je da plaćanje troška medicinskog vještačenja nije niti bilo naloženo tužitelju pobijanom odlukom (već plaćanje kombiniranog vještačenja).
20. S druge strane, podnesak kojim se tužitelj očitovao na medicinsko vještačenje (priznat u visini od 75 bodova, odnosno 187,50 eura s PDV-om), zbog prethodno obrazloženog, nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a pa time taj trošak nije opravdano dosuđen tužitelju.
21. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 eura se odbija te se u tom dijelu pobijana odluka preinačava.
22. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe 373. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke ove odluke.
23. Kako je žalba tuženika osnovana samo protiv odluke o trošku (rješenja), dok nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, ne priznaje se trošak sastava žalbe te je, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom III izreke.
U Zagrebu 26. srpnja 2024.
Sudac:
Jasenka Grgić, v.r.
