Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-22/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici iz Odvjetničkog društva N. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika G. J. iz I.-G., OIB:..., zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku u I.-G., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-53/2022-13 od 2. prosinca 2022., dana 26. srpnja 2024.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-53/2022-13 od 2. prosinca 2022. pod točkama I. i II. izreke i sudi:

I.I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku G. J., I.-G., OIB..., da tužitelju S. E. d.o.o. iz Z., (ranije.), OIB..., isplati novčani iznos od 7.359,22 kn / 976,73 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

na iznos od 523,91 kn / 69,53 EUR od 16.02.2017. do isplate

na iznos od 604,82 kn / 80,27 EUR od 16.03.2017. do isplate

na iznos od 616,70 kn / 81,85 EUR od 16.04.2017. do isplate

na iznos od 2.851,29 kn / 378,43 EUR od 16.05.2017. do isplate

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

I.II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 124,43 EUR-a u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se žalba tuženika u odnosu na točku III. izreke kao nedopuštena.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 226,45 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 7.359,22 kn / 976,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 523,91 kn / 69,53 EUR od 16.02.2017. do isplate, na iznos od 604,82 kn / 80,27 EUR od 16.03.2017. do isplate, na iznos od 616,70 kn / 81,85 EUR od 16.04.2017. do isplate i na iznos od 2.851,29 kn / 378,43 EUR od 16.05.2017. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.325,00 kn / 308,58 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 2. prosinca 2022. do isplate. Pod točkom III. izreke djelomično je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 937,50 kn / 124,42 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu te ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da odbaci tužbu tužitelja.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Obzirom je točkom III. izreke odbijen tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, to tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na tu točku pobijane presude, jer je u tom dijelu uspio u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) u odnosu na tu točku valjalo odbaciti žalbu tuženika kao nedopuštenu.

6. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR/10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala izvršenjem kaznenog djela, a koji zahtjev tužitelj činjenično temelji na tvrdnji da je tuženik sa teleoperaterom T. d.o.o. prijevarno na ime I. I. zaključio ugovor za pretplatnički broj..., da je teleoperater račune za telekomunikacijske usluge uredno dostavljao I. I. kao pretplatniku, da je ugovor raskinut jer I. I. nije podmirivala račune, radi čega je teleoperateru nastala šteta po osnovu neplaćenih mjesečnih naknada prema računima i naknade za prijevremeni raskid, da je zbog prijevarnog zaključenja ugovora na ime I. I. tuženik kao okrivljenik u kaznenom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu poslovni broj K-470/2020 proglašen krivim radi kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona, te da je teleoperater Ugovorom o cesiji svoja potraživanja prenio na tužitelja.

8. Prvostupanjski sud polazeći od činjeničnih utvrđenja:

- da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-470/2020 od 27. svibnja 2020. okrivljenik G. J. proglašen krivim radi kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015 i 10/2017, dalje: KZ), a koje je djelo prema činjeničnom opisu tuženik počinio na način da je (zajedno i po prethodnom dogovoru sa NN osobom) I. I. nagovorio da zaključi i potpiše pretplatničke ugovore kod teleoperatera T. d.o.o. i H. t., neistinito joj predočavajući da će podmirivati račune za telekomunikacijske usluge i račune za obročnu otplatu dva mobitela, nakon čega G. J. i NN osoba prema unaprijed stvorenoj namjeri te račune nisu plaćali, pa su na taj način I. I. oštetili za ukupan iznos od 9.560,80 kn, a kojom presudom je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan u parničnom postupku sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a,

- da je teleoperater T. d.o.o. ispostavljao račune za obročnu otplatu mobitela i izvršene telekomunikacijske usluge I. I., iako ona nije koristila te usluge niti mobitel,

- da je teleoperater T. d.o.o. ugovorom o cesiji od 5. siječnja 2017. prenio svoja potraživanja prema I. I., a koja proizlaze iz ugovora o pretplatničkom odnosu, na tužitelja S. E. d.o.o.,

- da je u smislu odredbe čl. 248. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO) I. I. bila oštećenica do saznanja tužitelja za prijevaru počinjenu po tuženiku, nakon kojeg saznanja tužitelj više od nje ne može ništa potraživati (zbog toga je tužitelj povukao tužbu protiv tuženice I. I. u parnici Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj Povrv-768/2018),

- da nije od nikakvog pravnog učinka činjenica da je tuženik G. J. u parnici kod istog suda presudom poslovni broj Pn-28/2021 od 12. travnja 2022. obvezan tužiteljici I. I. naknaditi štetu, obzirom da tužitelj zbog kaznenog djela koje je počinio tuženik od I. I. ne može naplatiti potraživanja po osnovi izvršavanja pretplatničkog ugovora i ugovora o obročnoj otplati mobitela,

- da se šteta nanesena tužitelju počinjenjem kaznenog djela od strane tuženika odnosi na neplaćene račune za telekomunikacijske usluge i obročnu otplatu mobitela u iznosu od 4.596,72 kn prema izvodu iz otvorenih stavaka od 10. rujna 2018. (ta potraživanja su ugovorom o cesiji prenesena na tužitelja), na trošak javnobilježničkog postupka ovrhe broj Ovrv-1455/2017 kod javnog bilježnika E. P. u Z. u iznosu od 887,50 kn i trošak parničnog postupka u parnici Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj Povrv-768/2018 u iznosu od 1.875,00 kn, a koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za radnje navedene u točki 8. obrazloženja, prihvatio je zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan, te naložio tuženiku naknaditi tužitelju štetu u cijelosti, sa zateznim kamatama na dosuđene iznose po osnovi neplaćenih računa za telekomunikacijske usluge od dana dospijeća svakog pojedinog računa.

9. Tuženik u žalbi navodi da je potpuno nejasno zbog kojih razloga je obvezan isplatiti tužitelju utuženi iznos, jer je tužitelj sam odgovoran za troškove ovršnog i parničnog postupka nastale neosnovanim vođenjem tih postupaka protiv I. I. kod Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini pod brojem Povrv-768/2018 i kod javne bilježnice E. P. pod brojem Ovrv-1455/2017, pa se ne radi o šteti koju je tužitelju prouzročio tuženik. Kao i tijekom prvostupanjskog postupka, tuženik i u žalbenom postupku osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, navodeći da je T. d.o.o. tužitelju ustupio svoje potraživanje koje je imao prema I. I., ali da I. I. tužitelju nije ustupila svoje potraživanje koje ima prema tuženiku. Ističe da je kaznenom presudom osuđen za prijevaru na štetu I. I., pa je postupanjem tuženika šteta nastala upravo i isključivo I. I., pa kako T. d.o.o. nije stornirao račune koje je ispostavio I. I., T. d.o.o. se morao naplaćivati upravo od I. I., dok bi on bio dužan vratiti I. I. iznose koje bi naplatio prednik tužitelja od nje. Tuženik navodi da je onemogućen raspravljati u postupku jer nije saslušan kao stranka niti je pozvan radi saslušanja, iako je taj dokazni prijedlog istaknuo u odgovoru na tužbu.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu sadržajem žalbe upućuje tuženik, jer je u obrazloženju naveo dostatne i logične razloge na odlučne činjenice, pa presuda nema nedostataka u tolikoj mjeri da ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu zakonitost.

11. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, a kako to osnovano ukazuje i tuženik u svojoj žalbi.

12. Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva od tuženika naknadu štete, koja mu je nastala tuženikovim prijevarnim sklapanjem pretplatničkog ugovora na ime I. I. s njegovim prednikom T., koji mu je temeljem ugovora o cesiji prenio potraživanja iz pretplatničkog odnosa zasnovanog s I. I..

13. Kako iz priloženog ugovora o cesiji, zaključenog 29. lipnja 2017. između tužitelja i trgovačkog društva T., proizlazi da je tužitelj od T. otkupio dospjelu, a nepodmirenu tražbinu koju je T. po korisničkom računu broj... i sklopljenom ugovoru o pretplatničkom odnosu imao prema I. I., dok ne proizlazi da je T. prenio na tužitelja i pravo na eventualnu naknadu štete. Obzirom na nesporne činjenice da je ugovor o pretplatničkom odnosu sklopljen između T. i I. I. i da je tuženik pravomoćno osuđen za kazneno djelo prijevare počinjeno na štetu I. I., a imajući u vidu odredbu čl. 284. st. 3. ZOO-a, kojom je propisano da ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru, valja zaključiti da je ugovor o pretplatničkom odnosu pravovaljan jer ugovorne stranke T. i I. I. u vrijeme sklapanja istog nisu znale za tuženikovu prijevaru i T. je mogao temeljem tog ugovora valjano naplatiti svoje potraživanje od I. I., koje je u konačnici i prenio na tužitelja. Stoga, u ovoj konkretnoj pravnoj situaciji je oštećenik I. I., pa kako iz stanja spisa ne proizlazi da je ona prenijela na tužitelja pravo na naknadu štete počinjene zbog prijevarnog ponašanja tuženika kojim ju je naveo na sklapanje pretplatničkog ugovora s prednikom tužitelja, to tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici, a kako to osnovano ukazuje i tuženik u svojoj žalbi.

14. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu pod točkom I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina troškova određena prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa).

15.1. Tuženiku je kao opravdan i nužan trošak priznat trošak sastava odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 99,54 EUR (75 bodova/750,00 kn) uvećan za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 24,89 EUR-a, a što ukupno iznosi 124,43 EUR-a, koji trošak je tužitelj dužan u cijelosti naknaditi tuženiku.

16. Obzirom je tuženik u cijelosti uspio u žalbenom postupku, valjalo je tužitelja obvezati da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u zatraženom iznosu od 149,31 EUR-a (prema vrijednosti predmeta spora od 976,74 EUR-a i Tbr. 10. toč. 1. Tarife trošak sastava žalbe iznosio bi 187,50 EUR-a) uvećano za trošak PDV od 25% u iznosu od 37,32 EUR-a i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 EUR-a, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je u preostalom iznosu zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

U Varaždinu 26. srpnja 2024.

Sutkinja

Amalija Švegović v.r.