Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3137/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. I., Z., N. P., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik A. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. osiguranje d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz O. društva G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2212/2021-21 od 22. veljače 2024., dana 25. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2212/2021-21 od 22. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 565,27 eura te u dijelu pod točkom II izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od u iznosu 1.434,64 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2024. do isplate.

II. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačava se točka II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2212/2021-21 od 22. veljače 2024. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za tuženika za naknadu troškova postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe i sudi:

„Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 375,00 eura.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u daljnjem iznosu 993,31 EUR sa zateznim kamatama od 14. travnja 2021. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.434,64 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužbenog zahtjeva, odnosno zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos tekućih od 20. siječnja 2021. do 13. travnja 2021., kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I izreke u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 565,27 eura i dijelu pod točkom II izreke, žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, nije došlo niti do bitne povrede odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju navodi žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a pri tom žalitelj i ne ukazuje u čemu bi se predmetna povreda sastojala.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete (povreda prava osobnosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega), uzrokovane štetnim događajem - prometnom nesrećom od 26. siječnja 2021. koja se dogodila u Z..

8. Žalbenim navodima tuženik osporava odluku glede glavne stvari u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 540,05 eura (4.069,01 kuna) na ime naknade neimovinske štete kao previsoko utvrđen u odnosu na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te iznos od 25,23 eura (190,07 kuna) na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kao previsoko određen.

9. Iz pobijane odluke i stanja spisa proizlazi:

- da se 26. siječnja 2021. dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj dobio tjelesne ozljede,

- da odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj nije sporna,

- da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 1.128,14 eura (8.500,00 kuna) s osnove neimovinske štete i 26,54 eura (200,00 kuna) s osnove tuđe pomoći i njege,

- da je tužitelj tužbom zahtijevao naknadu štete u daljnjem iznosu od 2.428,82 eura (18.300,00 kuna), odnosno 3.318,07 eura (25.000,00 kuna) na ime neimovinske štete i 265,45 eura (2.000,00 kuna) na ime naknade imovinske štete, umanjeno za nesporno isplaćene iznose,

- da je vještak medicinske struke ocijenio da je tužitelj zadobio istegnuće mišića vrata i natučenje glave,

- da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka,

- da je tužitelj nakon medicinskog vještačenja podneskom od 15. studenoga 2023. umanjio tužbeni zahtjev, zahtijevajući naknadu štete u iznosu od 993,31 eura (7.484,09 kuna) odnosno u ukupnom iznosu 2.148,00 eura (16.184,11 kuna), od toga po osnovi neimovinske štete u iznosu 2.000,00 eura (16.184,11 kuna) i po osnovi imovinske štete u iznosu 148,00 eura (1.115,11 kuna), a s obzirom na isplaćenu nespornu štetu u iznosu 1.154,69 eura (8.700,00 kuna),

- da se tuženik podneskom od 4. prosinca 2023. nije protivio djelomičnom povlačenju, ali da je pravovremeno zahtijevao trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

10. Sud prvog stupnja je utvrdio da su fizičke boli jakog intenziteta, trajnog karaktera trajale 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 6 dana, a slabijeg intenziteta trajnog karaktera tijekom 42 dana. Primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. U štetnom događaju tužitelj je zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice, a ozljeda kralješnice nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna tužitelju 37 sati.

11. Na temelju navedenog, a uzevši u obzir i vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, liječničke preglede i kontrole, fizikalne terapije, dugotrajnost rehabilitacije, kao i dob tužitelja (rođen 2002.), sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu 2.000,00 eura, a što je umanjeno za nesporno isplaćen iznos od 1.128,14 eura te je tužitelju konačno dosuđen iznos od 871,86 eura.

12. Suprotno žalbenim navodima, dosudom ovog iznosa, sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pobijanom odlukom sud je uzeo u obzir sve okolnosti i dao jasne razloge koji opravdavaju dosudu navedenog iznosa na ime naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti.

13. Nadalje, ovaj sud ističe i to da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i sud prvog stupnja postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ovdje pobijane odluke donesene u veljači 2024.

14. Odluku o visini imovinske štete, odnosno vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu sud je također pravilno utvrdio u visini od 4,00 eura, odnosno ukupno 148,00 eura za 37 sati, po slobodnoj ocjeni temeljem čl. 223. ZPP-a, a što je sud prvog stupnja i obrazložio te je navedeni iznos umanjen za nesporno isplaćenih iznos od 26,54 eura.

15. Pobijajući odluku o troškovima postupka, tuženik navodi da su pogrešno primijenjene odredbe Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje: Tarifa). Smatra da je za radnje prije izmjene tarife od 1. studenog 2022. („Narodne novine“ broj 126/2022) trebalo kao vrijednost boda uzeti iznos od 10,00 kuna (1,33 eura) umjesto 15,00 kuna (1,99 eura).

16. Čl. 164. st. 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke, a prema stavku 2. istog članka stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Čl. 155. st. 2. ZPP-a propisano je, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 48/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila odredba Tbr. 50. Tarife („Narodne novine„ broj 138/2023), prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je sukladno zahtjevu kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos 2,00 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka. Osim što ovo proizlazi iz prethodno citirane odredbe Tbr. 48/3 Tarife, isto je sukladno stajalištu Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 14. lipnja 2024., poslovni broj Su IV-184/2024-3, kao i odluci VSRH poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024. Slijedom navedenog je valjalo otkloniti ovaj žalbeni navod kao neosnovan.

17. Međutim osnovano tuženik pobija odluku o trošku u dijelu u kojem mu nije dosuđen trošak u odnosu na povučeni dio.

18. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 2.428,83 eura (18.300,00 kuna) te je podneskom od 15. studenoga 2023. isti umanjio, zahtijevajući ukupno 993,31 eura (7.484,09 kuna), a kojem se umanjenju, odnosno povlačenju tužbe, tuženik nije protivio te je pravovremeno postavio zahtjev za naknadu troškova. Postavljenim zahtjevom od 4. prosinca 2023. tuženik zahtjeva troškove za sastav odgovora na tužbu od 9. studenog 2021., zastupanje na ročištu od 23. veljače 2022. te za sastav tog podneska, za svaku radnju po 199,00 eura uvećano za PDV.

19. Iako ovakvim (djelomičnim) povlačenjem tužbenog zahtjeva tuženiku nisu nastali dodatni troškovi u smislu poduzimanja dodatnih procesnih radnji (izuzev samog podneska od 4. prosinca 2023. kojim traži taj trošak) jer bi po redovitom tijeku stvari tužitelj podnio podnesak kojim daje odgovor na tužbu i pristupa ročištu 23. veljače 2022., u konkretnom slučaju potrebno je uzeti u obzir da je postavljanjem tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.428,83 eura (18.300,00 kuna) te naknadnim smanjivanjem na iznos od 993,31 eura (7.484,09 kuna) tužbeni zahtjev umanjen na način da je s obzirom na vrijednost predmeta spora došlo do promjene tarifnog razreda iz Tbr. 7 Tarife, sa 100 bodova na 75 bodova.

20. Prema čl. 158. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a prema čl. 156. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

21. Slijedom navedenog, opisanim disponiranjem tužbenog zahtjeva od strane tužitelja za tuženika su troškovi navedenih radnji zastupanja, koje su prethodile djelomičnom povlačenju zahtjeva, iznosile više no što bi to bile da je tužbeni zahtjev postavljen u nižem (ili točnom) iznosu, a kako je to konačno tužitelj i postavio, pa su stoga za tuženika, neovisno o ishodu parnice u konkretnom slučaju, nastali dodatni troškovi u visini opisane razlike između tarifnih razreda, od 25 bodova (razlika između 100 bodova prema prvenstveno postavljenom tužbenom zahtjevu i 75 bodova prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu).

22. Dakle, tužitelju se za radnje sastava odgovora na tužbu od 9. studenog 2021. i zastupanje na ročištu od 23. veljače 2022. priznaje po 25 bodova uvećano za PDV 25%, dok se za sastav podneska od 4. prosinca 2023., kojim traži trošak uslijed povlačenja, priznaje 100 bodova uvećano za PDV 25%, odnosno sveukupno 150 bodova, tj. iznos od 375,00 eura, sve sukladno čl. 156. ZPP-a, u vezi s čl. 158. ZPP- a.

23. Dakle, odluku o trošku valjalo je preinačiti u dijelu u kojem sud prvog stupnja nije prihvatio zahtjev tuženika za naknadom troškova glede djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove u iznosu od 375,00 eura, dok je u već dosuđenom iznosu pod točkom II izreke, iznos koji se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju, valjalo potvrditi.

24. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I izreke, a primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a kao pod točkom II izreke.

25. Kako je žalba tuženika osnovana samo u dijelu protiv odluke o trošku, dok nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, ne priznaje se trošak sastava žalbe te je, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu 25. srpnja 2024.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.