Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-159/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. R., OIB:…, iz Š., kojega zastupa punomoćnica B. B. N., odvjetnica u Š., protiv tužene R. A. d.d., sa sjedištem u Z., OIB:…, koju zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1537/2021 od 27. listopada 2023., dana 25. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1537/2021 od 27. listopada 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja je odbijen prigovor tužene mjesne nenadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
2. Protiv toga rješenja žalbu je izjavila tužena zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje ili ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovan postupak.
3. Žalba tužene nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje prvostupanjske presude sadrži određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje ikakve proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati, što slijedi iz daljnjih razloga u obrazloženju ove odluke.
5. Neosnovan je i žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP koji tužena ističe tvrdeći da je povodom njenog prigovora prvostupanjski sud pogrešno odlučio o svojoj mjesnoj nadležnosti za suđenje.
6. Ona je naime prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari osporila mjesnu nadležnost Općinskog suda u Šibeniku jer je u ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile i vezi kojeg se vodi ovaj spor, odredbom čl.12. ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora.
7. Iz sadržaja priloženog ugovora o kreditu sklopljenog 9. svibnja 2007. proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom obrascu ugovora banke te je prvostupanjski sud zaključio da je ugovornu odredbu sastavila tužena i da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Iz spisa proizlazi da tužena nije u odgovoru na tužbu na tu okolnost predložila dokaz saslušanjem svog djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju ugovora već voditelja regije koji po prirodi stvari može iskazivati samo općenito, ne i o detaljima sklapanja konkretnog ugovora dok je u tom pogledu potpuno neodlučna činjenica da je ugovor solemniziran. Iz navoda tužbe proizlazi da se o ugovornim odredbama nije pregovaralo.
8. Kako je u ovom slučaju ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom, standardnom obrascu koji je sastavila tužena i temeljem zakonske presumpcije se ima uzeti da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru o kojem stranke nisu pregovarale.
9. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen je kada je na snazi bila odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 - dalje: ZZP/03) kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a odredba čl. 87. propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Pri tome je neodlučno što je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pogrešno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. ("Narodne novine" br.79/07) jer je i prema relevantnim zakonskim odredbama o prigovoru mjesne nenadležnosti valjalo odlučiti na isti način.
10. Prema odredbi čl. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) smatrat će se nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na tri glavna kriterija za test kojemu se podvrgavaju jednostrano određene klauzule:
– ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo,
– mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i – mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
11. Presudom Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), utvrđena je obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, tom odlukom Sud Europske unije presudio je da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koju omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.
12. Budući da se u konkretnom slučaju radi o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je sastavni dio tipskog ugovora tužene na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi iz Š, gdje živi, putovati u Z., što bi uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana. Na navod žaliteljice da sud nije utvrdio da tužitelj ima prebivalište u Šibeniku valja reći da ta činjenica proizlazi iz podataka u samom ugovoru o kreditu kao i navoda tužbe i ničim nije osporena.
13. S obzirom na to da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost ugovorena nepoštenom ugovornom odredbom, a kako iz izloženog proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, na temelju takve nepoštene odredbe ugovora ne može se zasnovati mjesna nadležnost suda u sjedištu tužene u Z.
14. Nadalje, odredbom čl. 59. ZPP propisana je izberiva mjesna nadležnosti po mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica pravne osobe. Kako iz ugovora proizlazi da je predmetni spor nastao u vezi poslovanja poslovne jedinice tužene u Šibeniku tužitelj je podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Šibeniku odabrao u skladu sa zakonom taj sud kao nadležan. Stoga odluka suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti nije pogrešna.
15. Pored toga, tužitelj je podnio tužbu 7. srpnja 2021. kada je na snazi bila odredba Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147713, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje: ZPK) sadržana u čl. 19.l. st. 1. koja glasi: (1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
16. Prema odredbi čl. 1. ZPK koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.
17. U smislu odredbe čl. 15. ZPP sudska nadležnost se ocjenjuje na temelju činjenica utvrđenih u vrijeme podnošenja tužbe, po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
18. Procesna odredba čl. 19.l. st. 1. ZPK kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu je na snazi od 30. rujna 2015. i od tog dana ta odredba se primjenjuje u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti. Tumačenje po kojem se ova odredba ne bi primjenjivala u sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010., obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog formalizma u odlučivanju, suprotnog smislu odredbi toga Zakona čija je svrha zaštita potrošača kao slabije ugovorne strane koja treba biti zaštićena i pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.
19. Zbog izloženih razloga, kako tužitelj ima prebivalište u Šibeniku, mjesna nadležnost Općinskog suda u Šibeniku proizlazi i iz citirane odredbe ZPK.
20. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba tužene je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
21. Budući da tužena nije uspjela sa žalbom, neosnovan je njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 25. srpnja 2024.
Sudac:
Jasenka Grgić, v.r.
