Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-474/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice K. Ž., OIB …, S., Z. …, koju zastupaju punomoćnici D. R. i L. K., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz S., K. …, protiv tuženika I. B., OIB …, S., I. K. S. …, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik iz S., S. i A. R. …, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 1. srpnja 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice K. Ž. koji glasi:

"Tuženik I. B. iz S., K. T. …, dužan je platiti tužiteljici K. Ž. iz S., Z. …, OIB:… iznos od 25.184,15 eur sa zakonskim zateznima kamatama koje po stopi propisanoj člankom 29. s.2. Zakona o obveznim odnosima teku od 1. siječnja 2019. do isplate, kao i nadoknaditi mu parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici K. Ž. da tuženiku I. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 4.375,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica K. Ž. podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika I. B., radi isplate.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je početkom prosinca 2018. tuženik, predstavivši se kao direktor trgovačkog društva „U.“ d.o.o. S., dogovorio s tužiteljicom da će mu isporučiti drvnu masu koju je držala na području šume zv. U. za cijenu od 44,00 Eura po 1 toni. Tuženik je potom poslao na područje „U.“ kamione u koje je utovarivana drvna masa. Tuženiku je isporučeno 23 kamiona po 25 tona, dakle ukupno 575 tona drvne mase u vrijednosti od 25.300,00 eura, odnosno 189.750,00 kn. Tuženik se obvezao platiti isporučenu drvnu masu u roku od 8 dana.. Tužiteljica je bila uvjerena da je tuženik zaista direktor TD „U.“ S., ali je u predmetu P-230/19. utvrđeno da je direktor društva gđa. R. B., koja je porekla da bi u ime tog društva I. B. naručio i kupio drvnu masu jer „I. B. nije nikada sklopio posao u ime tuženika (tuženik U. u predmetu P-230/19), niti je za to ovlašten.“ Tuženik je, dakle, doveo u zabludu tužiteljicu da naručuje robu u ime trg. društva „U.“, lažno se predstavivši kao direktor tog društva i time ju naveo da mu isporuči navedenu količinu drvne mase, koju nije nikada platio, iako je čvrsto obećavao da će ju platiti. Tužiteljica je nedavno saznala da je dio navedene drvne mase tuženik dao „iverati“, koje iveranje je izvršio J. B. iz mjesta Z. pri P. …, S., kojem je tuženik obećao platiti izvršeni rad s molbom da račun pošalje tvrki „Fibergy S.R.L“ u mjesto Cerea, Italija, koja je kupila dio drvne mase u količini od 11 kamiona po 25 tona, tj. 275 tona, što je Bučar učinio, ali mu račun nikada nije plaćen. Kome je tuženik prodao ostalih 11 kamiona drvne mase tužiteljica nije uspjela saznati.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tuženik nije tužiteljici predstavio kao direktor trgovačkog društva U. d.o.o. S., već je isti zaposlenik navedenog trgovačkog društva. On je osoba koja pronalazi drvnu masu za potrebe trgovačkog društva ali da bi došlo do pravnog posla kupoprodaje, od prodavatelja se traži porijeklo drvne mase, da ta osoba dođe u sjedište tvrtke u S., K. T. …, te da se tamo obave sve potrebne radnje koje se evidentiraju u poslovne knjige tvrtke. Do konkretne kupoprodaje između tužiteljice i tuženika, odnosno tvrtke U. d.o.o. nije došlo, odnosno tuženik nije preuzeo i odvezao bilo kakvu drvnu masu koja bi bila u vlasništvu tužiteljice. Tuženik ni na koji način tužiteljicu nije doveo u zabludu, niti je to mogao. Naime, najobičnijom provjerom na registru Trgovačkog suda može se odmah provjeriti i utvrditi tko je direktor nekog trgovačkog društva i tko je ovlašten za njegovo zastupanje. Isto tako poznata je činjenica da trgovačko društvo isključivo posluje u skladu sa zakonskim propisima putem pismene dokumentacije, kao što su narudžbenice, popratnice, računi – fakture i druge vjerodostojne isprave. Tužiteljica tužbom tvrdi da je isporučila tvrtci predmetnu drvnu masu, a ne dostavlja sudu niti jedan jedini dokaz o vlasništvu te drvne mase, niti dokaz vezan za prodaju trgovačkom društvu. Vezano za ove činjenične navode tvrtka U. d.o.o. raspolaže cjelokupnom poslovnom, odnosno materijalnom dokumentacijom, te nema govora da bi navodni dio drvne mase za koju tužiteljica tvrdi da je odvezao tuženik, bila predmetom obrade predloženog svjedoka. Radilo se o drvnoj masi u vlasništvu tvrtke U. d.o.o. koja je prodana navedenoj tvrtci „Fibergy SRL", a navedena osoba je doista vršila „iveranje", ali za potrebe i račun tvrtke „Fibergy SRL". Ističe se da je sva poslovna dokumentacija vezana za ove navode bila predmetom kriminalističke obrade PU Sisačko-moslavačke, te će ista po povratu biti dostavljena sudu kao dokaz porijekla drvne mase koju je obrađivao predloženi svjedok J. B., čijem se svjedočenju tuženik ne protivi. Radi svega navedenog tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovane odbiti u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u preslike poruka (str. 4 i 5 spisa), račun (str. 6 spisa), izlist poruka el. pošte i otpremnice (str. 30-59, 127-143 spisa), račun (str. 85 spisa), saslušani su svjedoci R. B., J. B., D. Č., S. G. i I. C., izveden je dokaz saslušanjem stranaka te je izvršen uvid u predmet ovog suda br. P-230/2019.

5. Svjedokinja R. B. iskazala je da obavlja više poslova u tvrtci U., od toga da radi u trgovini, a ujedno radi i predknjigovodstvo te ulazne i izlazne račune i sve kalkulacije šta se tiče toga, a tvrtka se inače bavi trgovinom i servisom odnosno prodajom motornih pila i kosilica te cestovnim prijevozom tereta odnosno najčešće trupaca, i pridobivanjem drva iz šume što znači da može sjeći drva u šumi odnosno za to postoji licenca. Ističe i da tuženik radi u toj tvrtci i to na različitim poslovima i to primjerice posreduje pri kupnji šume od strane U. i to na način da dogovori određenu cijenu od strane prodavatelja šume, a koji potom dolazi u U. i pismeno se ugovara kupnja šume odnosno točno se navede određena čestica te se prodavatelju plati cijena, a taj ugovor u ime U. potpisuje ona. Od tužiteljice U. nije kupila nikakvu šumu ili bilo šta drugo, niti je tuženik bilo što usmeno ugovorio s tužiteljicom niti je s istom sklopljen kakav pisani ugovor. Tuženik nema ovlaštenje sam ugovoriti kupoprodaju u ime U. već samo traži kupca, pokaže kupcu robu, a potom dogovara s kupcem cijenu i onda kaže njoj te ona fakturira i U. se plati. Samo je ona direktorica U.. Ističe da joj je poznata sva dokumentacija koju je tuženik dostavio uz podnesak od 5. studenog 2020. i radi se o dokumentaciji vezano za robu odnosno drvnu masu koja je bila od U. d.o.o. i koju je ta tvrtka prodala drugoj tvrtki Fibergy s.r.l. iz Italije, a vezano za koju drvnu masu je J. B. radio uslugu mljevenja ili iveranja i to za navedenu talijansku tvrtku. Dakle, radilo se o drvnoj masi U., a ne o drvnoj masi tužiteljice, kako to ona tvrdi u tužbi. Svjedokinja nema saznanja da J. B. što ne bi bilo plaćeno obzirom da nije niti radio za U. već za navedenu talijansku tvrtku. Navodi da je 90% drvne mase prodane navedenoj talijanskoj tvrtci šuma u U. i to vlasništvo od njezinog supruga N. B., te tuženika i njezino vlasništvo, a za ostalih 10% ne može navesti. Iz priloženih dokumenata ne vidi se tko je vlasnik šume odnosno te drvne mase, no ona je svu dokumentaciju vezano za vlasništvo dostavila u krim policiju, a obzirom da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu za kazneno djelo prijevare. Točno je da na priloženim popratnicama nije navedeno porijeklo drvne mase odnosno zemljišno-knjižna čestica, jer su kupci dobivali otpremnicu CMR na kojoj je pisalo koliko je robe izvezeno taj dan, a niti na toj otpremnici nije navedeno porijeklo drvne mase i čestice. Nije prilagala TL2 popratnice od strane ovlaštenog inženjere jer to nije smatrala potrebnim.

6. Svjedokinja I. C. iskazala je da je od 2017. godine pa do srpnja prošle godine bila zaposlena u tvrtki U. i to kao šumarski tehničar, a njezini radni zadaci bili su da odlazi u šumu s lugarima kako bi znala gdje je šuma odnosno gdje su stabla koja će se posjeći i kako bi znala gdje se nalazi međa. Poznaje tužiteljicu i to zna ju privatno odnosno iz viđenja, no nije joj poznato da bi navedena tvrtka poslovala s tužiteljicom. Koliko joj je poznato, tužiteljica se bavi istim poslovima kao i tvrtka U., no nije joj poznato s kime sve ta tvrtka posluje. Nije upoznata s nikakvom otpremom drvne mase s lagera tužiteljice. Navodi da nije nikada bila na lageru odnosno stovarištu drvne mase tužiteljice, već je isključivo radila na lageru U. te je jedan put susrela u prolazu tužiteljicu na tom lageru U. jer se isti nalazi na prolazu uz cestu. Navodi da nije niti znala da ima groblje u U. te ne zna da bi bio kakav lager kraj groblja u U.. Navodi da je otpremala robu s lagera koji se nalazi na raskrižju za Šaš, Rausovac i Utolicu, a preko puta nekadašnjeg društvenog doma, i koliko zna, ta roba je bila od U.. Navodi da postoji dokument koji se naziva otpremnica, a koji se na lageru daje osobi koja odvozi robu. Dokument takve vrste je popunjavala, no nije ga potpisivala, a isti dokument je potpisivao onaj tko je odvozio. Na skladištu U. nije mogla primiti robu bez dokumenata, a to je vlasnički list i otpremnica. Nije joj poznato da li je tužiteljica imala kakvu tvrtku i čime se bavila odnosno da bi se bavila drvetom.

7. Svjedok J. B. iskazao je da je 2018. u ime svoje firme Bio masa B. dogovorio s tuženikom te njegovom majkom i njegovim ocem, poslove drobljenja bio mase pri čemu ističe da on isključivo dogovara poslove drobljenja, no obzirom da on ne kupuje robu već obavlja isključivo poslove drobljenja, on nije prilikom ugovaranja tih poslova niti dogovarao o čijoj bio masi se radilo. Ističe da mu je njegov strojar koji je obavljao te poslove drobljenja, rekao da su na mjestu gdje su se ti poslovi obavljali bile dvije ženske osobe te da je jedna zove K., a druga I., te da je jedna bila vlasnik, a druga preuzimatelj bio mase. Ističe da nije bio na tom mjestu rada niti je ikada vidio tužiteljicu. Njemu je to strojar napomenuo jer se do tada nije dogodilo da dvije ženske osobe dođu u šumu. Ti poslovi su se radili dva dana, te ističe da se radilo o drobljenju 12 kamiona bio mase, te ističe da mu za te radove nitko nikada nije platio niti je za to troje obavljao bilo kakve daljnje poslove. Ističe da je račun izdao na tvrtku U., a nakon toga su mu u U. rekli da izda račun na ime tvrtke Fibergy što je i učinio, no niti taj račun mu nije bio plaćen. Ističe da nije pokretao nikakve postupke vezano za plaćanje navedenih računa za prethodno navedeni posao nije dobio nikakvu narudžbenicu te ističe da u svom knjigovodstvu i dalje ima gore navedene račune odnosno sa sigurnošću može reći da od tvrtke Fibergy sigurno ima račun, a za tvrtku U. nije siguran. S tvrtkom Fibergy nije nikada poslovao. Navedeni posao je s tuženikom te njegovim roditeljima dogovorio i odradio krajem 2018. godine.

8. Svjedok D. Č. u svom je iskazu naveo da poznaje stranke jer se bavi šumom, odnosno bavi se poslom sječe stabala te mu je poznato da se stranke bave sječom šume, vučom te kupnjom i prodajom. Viđao je tužiteljicu i tuženika zajedno na lageru tužiteljice u U., a radi se o mjestu na kojem se izvlače drva. Nije bio prisutan kada su stranke dogovarale kakve međusobne poslove niti mu je što o tome poznato. Ne može se sjetiti koje je godine vidio stranke zajedno na lageru tužiteljice. Odgovara da je jednom prilikom i to negdje u razmaku od tjedan dana od kada je vidio stranke zajedno na lageru tužiteljice razgovarao sa tužiteljicom i pričali su tako o poslu, a tada je na lageru bila mala I. koja je tada radila neke poslove za tuženika i šoferi, za koje ne zna čiji su, a on i kolega tada nisu mogli proći cestom zato što je cesta uska, a zasmetali su im nečiji kamioni, iako ne zna čiji. Ne zna niti tko je radio na tim kamionima., a ne zna niti da li su to radnici koji su radili za tuženika. Ističe da je ta I. rodom iz G.. Ne sjeća se da li su ti kamioni imali kakve natpise. Tada nije vidio supruga tužiteljice. Ne sjeća se s kime je pretežito tužiteljica tamo stajala.

9. Svjedok S. G. iskazao je da tužiteljicu poznaje još sa benzinske pumpe u Čapljanima kod Sunje, a tuženika ne poznaje već poznaje samo njegova oca N. kao i njegovu majku. Zna da se tužiteljica bavi šumom, iako ne zna točno objasniti što pod time misli, a za tuženika ne zna čime se bavi, već samo može reći da je čuo da se i on bavi šumom. Ne zna dali su stranke bile u kakvom poslovnom odnosu niti je bio prisutan kakvom ugovaranju poslova između istih. Odgovara da je za tužiteljicu prije otprilike dvije godine radio poslove brojanja kamiona, no ne zna, o čijim se kamionima radi. Napominje da je obolio od Alzheimerove bolesti. Navodi da je to brojanje kamiona trajalo oko dva-tri dana.

10. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u prosincu 2018. dogovorila s tuženikom koji je tada nastupao u ime tvrtke U. d.o.o. da će od nje kupiti drvnu masu, a koju je držala na svojim lagerima u U. i to pored groblja i na raskrižju za Šaš, Utolicu i Rausovac preko puta ranijeg društvenog doma. Usmeno su dogovorili da će on kupiti svu drvnu masu, a koja je bila potrebna za izradu tzv. "sječke" odnosno biomase za koju sad ne može točno navesti koliko je imala na lageru jer je to trebalo tek naknadno utovariti odnosno izvagati. Ističe da je s tuženikom dogovorila cijenu od 44 EUR po jednoj toni te drvne mase. Tuženik je sam organizirao prijevoz te stroj za mljevenje odnosno iveranje te drvne mase te uz pomoć kojeg se ta drvna masa i utovarivala direktno u kamion. Ističe da je tako utovareno 23 kamiona. Ističe da je ona u tužbi navela da je bilo 25 tona po kamionu iako je to moglo biti negdje od 23 do 27 tona, a tuženik joj nikada nije poslao nikakvu pisanu dokumentaciju iz koje bi ona mogla znati koliko je točno izvagano. Dakle, ona je tuženiku prodala isključivo drvnu masu, a koju je potom samljeo i utovario tuženik te o tome nema nikakvu pisanu dokumentaciju niti je sklopila kakav pisani ugovor već isključivo ima izlist poruka dostavljen uz tužbu. Cijelo vrijeme utovarivanja te drvne mase bila je prisutna I. C., a tužiteljica je navraćala povremeno. Ona obično ne posluje tako bez ikakve pisane dokumentacije, no išla je na povjerenje jer oni koji rade sa šumom svi se poznaju. Ona je razgovarala sa J. B. koji joj je rekao da ga je angažirao tuženik da izivera drvnu masu koju je tuženik kupio od nje što je on i učinio, iako ne svu, no tuženik mu to nije platio, a B. joj je rekao da će platiti tvrtka Fibergy. Ističe i da nije zatražila od tuženika da joj identificira temeljem čega naručuje robu u ime tvrtke U. d.o.o. Ističe i da svjedokinja nije dostavila popratnice od lugara, a na onima koje je priložila nema poveznicu sa zemljištem na koje se sječa odnosi, odnosno nema katastarsku česticu, a nema poveznicu niti sa popratnicom ovlaštenog lugara (TL2). Navodi da je svih 575 tona drvne mase koju je prodala tuženiku njezino vlasništvo odnosno vlasništvo njezina sina koji je sada u dobi od 21 godine, k.o. U.. Sa tuženikom prilikom ranije navedenog događaja uopće nije razgovarala o porijeklu prodane drvne mase tuženiku, a tuženik je sam govorio da on zna kako će to riješiti. Ona je u tom trenutku imala papire, a radilo se o zahtjevu za sječu koja se predaje u Savjetodavnoj službi za šumarstvo, no tuženik to nije tražio već je rekao da će to sam riješiti. Njezina su dva lagera na parcelama u vlasništvu R. M. i R. D., a koje su joj dozvolile da ona na njihovim parcelama drži lagere.

11. Tuženik u svom iskazu navodi da je točno da je s tužiteljicom dogovarao da će tvrtka U. d.o.o. kupiti drvnu masu u njezinom vlasništvu i da je s njom dogovorio cijenu iako sada ne može točno navesti o kojoj cijeni se radilo. Inače njegov zadatak je da pronalazi prodavatelja te dogovara cijenu, a potom isti dolazi u firmu odnosno u U. d.o.o. gdje se sklapa pisani ugovor u koji se unosi količina drvne mase i cijena i prodavatelj obično potvrđuje da je primio isplatu svojim potpisom. Isto tako u ugovoru se obično nalazi i iz koje katastarske čestice je ta drvna masa. Ističe da u to vrijeme kada je on to tako dogovarao s tužiteljicom stroj za mljevenje i kamioni za utovara bili su na drugom mjestu i odrađivali su ranije dogovorene poslove, a potom je tužiteljica trebala doći u firmu da i s njom sklope ugovor kako je prethodno naveo, no ona to u konačnici nije učinila te ističe da njihov stroj za iveranje kao i njihovi kamioni nikada nisu samljeli niti utovarili drvnu masu tužiteljice. Dakle, u konačnici, do realizacije usmeno dogovorenog posla s tužiteljicom nije došlo. Ističe da se tek prilikom potpisivanja pisanog ugovora utvrđuje i dokumentira porijeklo drvne mase. Ujedno ističe da on nije često prisutan prilikom potpisivanja navedenih ugovora. On nije ovlašten potpisivati takve ugovore u ime U. d.o.o. već je za to ovlaštena direktorica R. B., a ujedno je njegov posao rad na terenu. Tužiteljicu poznaje iz viđenja te da od tuda ima i njezin broj telefona. Točno je da je uz tužbu priložen ispis njegovih SMS poruka s tužiteljicom te je točno da je navodio koliko je kamiona otišlo iz U. i govorio o tonaži i odvagama, no on je njoj samo objašnjavao da mora završiti ranije započeti posao koji se ne odnosi na drvnu masu tužiteljice.

12. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda br. P-230/2019-9 od 23. ožujka 2020. utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice K. Ž. da joj tuženik trgovačko društvo U. d.o.o. isplati iznos od 189.750,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2019. do isplate, a iz činjeničnih navoda tužbe u tom predmetu proizlazi da tužiteljica tvrdi da je početkom 2018. u U. isporučila trgovačkom društvu U. d.o.o. 575 tona drva zvanog "više metlice" za biomasu da je sa direktorom te tvrtke B. I. dogovorila cijenu od 44 € u protuvrijednosti kune po 1 toni, što daje iznos od 25.300,00 € odnosno 189.750,00 kn te da je od 7. prosinca 2018. odvezeno kroz daljnjih nekoliko dana na skladište te tvrtke 23 kamiona drva, 25 tona po kamionu, a tuženik u to predmetu se obvezao da će kupljenu robu platiti u roku od 8 dana.

13. Temeljem ocjene svih izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

14. Naime, sukladno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

15. Dakle, bitni sastojci ugovora o kupoprodaji su stvar i cijena.

16. Tužiteljica, po mišljenju ovog suda, nije podnijela dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću izveo zaključak da je između tužiteljice, kao prodavateljice i tuženika kao kupca sklopljen ugovor o prodaji odnosno o bitnim sastojcima takvog ugovora.

17. Ovo iz razloga što tuženik osporava da bi s tužiteljicom ugovorio kupoprodaju drvne mase, u svoje ime ili u ime trgovačkog društva U. d.o.o., kao i da bi tuženik I. B. bio ovlašten u ime trgovačkog društva U. d.o.o sklapati kakve pravne poslove, a iz dokaza koje podnosi tužiteljica ne proizlazi suprotan zaključak.

18. U odnosu na priloženi ispis SMS poruka, iako tuženik ne osporava da se radi o ispisu njegovih SMS poruka s tužiteljicom, valja reći da se iz istog ne može sa sigurnošću zaključiti da je između stranaka ugovoren posao kupoprodaje drvne mase, tko je kupac, a tko prodavatelj, količina drvne mase i kupoprodajna cijena, dakle, bitni sastojci ugovora o kupoprodaji, te se po ocjeni ovog suda iz sadržaja navedenih poruka ne može izvesti zaključak o sklapanju ugovora na daljinu između ovdje stranaka.

19. Naime, tuženik je 7. prosinca 2018. uputio tužiteljici SMS poruku sadržaja „otišlo je 23 kamiona iz U. u ponedjeljak ću imati točnu tonažu čim dobijem odvage pa ću ti poslati“, te su stranke razmijenile 7. ožujka 2019., SMS poruke i tužiteljica se obratila tuženiku „I. gdje da se nađemo da napravimo obračun za 23 kamiona“, te tuženik tužiteljici SMS porukom „dođi u firmu kad si u Sisku, pa ćemo riješiti, ja ću biti tamo oko 1 e“.

20. Tuženik u svom iskazu ne osporava da je s tužiteljicom dogovarao da će tvrtka U. d.o.o. kupiti drvnu masu u njezinom vlasništvu i da je s njom dogovorio cijenu iako tijekom ovog postupka nije mogao točno navesti o kojoj cijeni se radilo.

21. Sadržaj ispisa el. pošte od 4. 12. 2018. (str. 123 spisa), upućene od strane tvrtke U. d.o.o. tužiteljici s podacima navedene tvrtke, upućuje na zaključak o osnovanosti navoda tuženika o pregovorima između tvrtke U. d.o.o. i tužiteljice.

22. Iz prethodno citirane komunikacije stranaka putem SMS poruka te ispisa el. pošte od 4. 12. 2018., po ocjeni ovog suda, proizlazi tek utemeljenost navoda tuženika da su stranke bile u pregovorima oko toga da bi tvrtka U. d.o.o. kupila drvnu masu u vlasništvu tužiteljice, pri čemu je za istaknuti da je tužiteljica prvotno i tvrdila da je drvnu masu kupila navedena tvrtka dok u ovom postupku (nakon što je u predmetu ovog suda br. P- 230/2019 pokrenutog protiv navedene tvrtke izgubila spor), tvrdi da se radi o pravnom poslu kojeg je sklopila s tuženikom.

23. Dakle, neovisno o tome što tuženik sadržaj SMS poruka, poglavito u dijelu u kojem tuženik navodi broj „otišlih“ kamiona i da će tužiteljici dostaviti točnu tonažu čim dobije „odvage“ te ju poziva u firmu na izradu obračuna, u ovom postupku, tumači na način da je tužiteljici objašnjavao da mora završiti ranije započeti posao koji se ne odnosi na drvnu masu tužiteljice, upravo je na tužiteljici, koja tvrdi da je s tuženikom kao kupcem ugovorila prodaju drvne mase, teret dokazivanja vrste, količine te cijene prodane drvne mase tuženiku, što se po mišljenju ovog suda iz sadržaja priloženih SMS poruka ne može sa sigurnošću zaključiti.

24. Stoga, isključivo iz navedene komunikacije putem SMS poruka neodređenog sadržaja ovaj sud ne može sa sigurnošću zaključiti o bitnim sastojcima ugovora o kupoprodaji (stvar i cijena).

25. Nadalje, iskaz svjedoka J. B., u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica viđena na mjestu utovara i drobljenja drvne mase u nazočnosti I. C., nije relevantan jer navedeni svjedok o tome nema neposrednih saznanja (već saznanja o tome od treće osobe - njegovog strojara), a isti iskazuje i da nije bio na mjestu rada niti je ikada vidio tužiteljicu.

26. Točno je da svjedok D. Č. u iskazu navodi da poznaje stranke i da je viđao tužiteljicu i tuženika zajedno na lageru tužiteljice u U., međutim, navedeni svjedok se ne sjeća koje je to godine bilo, sjeća se da su bili i neki šoferi, no ne zna čiji, te se sjeća da tada zbog nečijih kamiona nije mogao proći cestom, no ne zna zbog čijih, ne zna niti tko je radio na tim kamionima, a ne zna niti da li su to radnici koji su radili za tuženika, ne sjeća se da li su ti kamioni imali kakve natpise te se ne sjeća s kime je pretežito tužiteljica tamo stajala.

27. Dakle, po mišljenju ovog suda, temeljem neodređenog iskaza svjedoka D. Č. koji se sjeća isključivo da je tužiteljica viđena na mjestu utovara drvne mase u nazočnosti neke I., dok se ne sjeća niti kada je to bilo niti tko je još tada bio prisutan te u konačnici navedeni svjedok nema nikakvih saznanja o bilo kakvom pravnom poslu između stranaka, nema mjesta zaključku o neistinitosti iskaza svjedokinje I. C. koja je bila radnica tvrtke U. d.o.o. na radnom mjestu šumarskog tehničara, i koja jasno i određeno navodi da nema saznanja da bi ta tvrtka uopće poslovala s tužiteljicom, da nije upoznata s otpremom kakve drvne mase s lagera tužiteljice te da nema saznanja o kakvom ugovaranju poslova između stranaka.

28. Svjedok S. G. je za tužiteljicu obavljao poslove brojanja kamiona te isti nema nikakvih saznanja da bi između stranaka bio ugovoren kakav pravni posao, a ne zna niti čiji su bili kamioni koje je brojao.

29. Stoga niti temeljem iskaza svjedoka S. G. nema mjesta zaključku da bi između stranaka bila ugovorena prodaja drvne mase, te o količini i cijeni iste, a okolnost što svjedok potvrđuje da je za tužiteljicu obavljao poslove brojanja kamiona, kraj činjenice da ne zna čije kamione je brojao i da ne navodi što je točno na kamionima bilo, nije, po mišljenju ovog suda, dokaz temeljem kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da je tužiteljica bila vlasnica kakve drvne mase i da je na kamionima bila drvna masa koja je bila predmetom prodaje tuženiku, pri čemu je za uzeti u obzir i da navedeni svjedok i sam ističe da boluje od degenerativne bolesti koja za posljedicu ima demenciju i gubitak pamćenja.

30. Nadalje svjedok J. B. potvrdio je da je s tvrtkom U. d.o.o ugovorio poslove drobljenja drvne mase, no nije mu poznato o čijoj se masi radilo, te nije nikada bio na mjestu rada niti je ikada vidio tužiteljicu.

31. Svjedokinja R. B. ne osporava da je tvrtka U. d.o.o. s J. B. ugovorila drobljenje bio mase, međutim, svjedokinja iskazuje da se radilo o drvnoj masi tvrtke U. d.o.o., te niti iz jednog materijalnog dokaza priloženog spisu, kao niti iskaza saslušanih svjedoka, pa niti J. B., ne proizlazi da se radilo o drvnoj masi tužiteljice odnosno drvnoj masi koju bi tužiteljica prodala tuženiku.

32. Također, prema iskazu svjedokinje R. B., nije sporno niti poslovanje tvrtke U. d.o.o. s tvrtkom Fibergy s.r.l. odnosno prodaja drvne mase toj tvrtci, a što je vidljivo i iz materijalne dokumentacije priložene spisu, te niti iz te materijalne dokumentacije ne proizlazi da bi se radilo o drvnoj masi u vlasništvu tužiteljice.

33. Nadalje, iz iskaza svjedokinje R. B. ne proizlazi da je između stranaka ugovorena kupoprodaja kakve drvne mase već ista navodi da tuženik, kao djelatnik U. d.o.o., isključivo pronalazi kupce koji potom poslove kupoprodaje sklapaju s njom kao direktoricom tog trgovačkog društva.

34. Uvidom u sudski registar Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da su osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva UTOLICA d.o.o. R. B., direktorica od 2011. i N. B., prokurist, a temeljem čl. 426. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, dalje: ZTD), trgovačko društvo zastupa uprava koja se sukladno čl. 422. st. 1. ZTD sastoji od jednog ili više direktora te sukladno odredbi čl. 47. st. 1. ZTD prokurist.

35. Dakle, niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tužiteljica uopće bila vlasnica kakve drvne mase, te u konačnici da bi između stranaka bila ugovorena kupoprodaja drvne mase odnosno cijena i količina iste, te se po ocjeni ovog suda, zaključak o postojanju kupoprodaje drvne mase između ovdje stranaka, ne može sa sigurnošću izvesti isključivo iz iskaza svjedoka D. Č. u dijelu u kojem isti navodi da je tužiteljicu i tuženika znao viđati na lageru u U., zatim, iz dijela iskaza svjedoka J. B. u kojem navodi da mu je strojar rekao da je na mjestu drobljenja vidio dvije ženske osobe (od kojih se jedna zove K.) te na temelji priloženih ispisa SMS poruka neodređenog sadržaja.

36. Točni su navodi s ročišta za glavnu raspravu održanog 1. 7. 2024. da spisu priložena dokumentacija ne ukazuje na porijeklo drvne mase koja je od stranke tvrtke U. d.o.o. prodana tvrtki Fibergy iz Italije, međutim, tužiteljica, niti u ponovljenom postupku, ne podnosi niti jedan materijalni dokaz u prilog svojih navoda da je upravo ona vlasnica drvne mase koju je prodala tuženiku iako u svom iskazu ističe da je u trenutku prodaje imala papire (zahtjev za sječu koji se predaje u Savjetodavnoj službi za šumarstvo).

37. Tužiteljica, unatoč stavu drugostupanjskog suda iz oduke od br. Gž-5571/2023-3 od 22. 11. 2023., niti u ponovljenom postupku (nakon ukidanja prvostupanjske presude postupak je vraćen u fazu održavanja glavne rasprave, čl. 369. st. 1.ZPP) ne podnosi dokaze u prilog osnovanosti svojih navoda niti predlaže da se službenim putem pribavlja kakva dokumentacije (koja bi se odnosila na poslovnu suradnju s tvrtkom Fibergy SRL iz Italije) već istu dostavlja tuženik, a za istaknuti je da sud tijekom glavne rasprave izvodi dokaze koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka, a nove činjenice stranke mogu iznositi ili predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP), te u konačnici sud, osim iznimno (čl. 7. st. 2. ZPP), dokaze izvodi na prijedlog stranaka, a ne po službenoj dužnosti (čl. 7. st. 1. ZPP).

38. Prijedlog tužiteljice radi izvođenja dokaza dopunskim saslušanjem svjedoka J. B. i I. C. odbijen je kao nepotreban, uzimajući u obzir na sadržaj iskaza tih svjedoka svjedokinje te da niti tužiteljica nije znala precizno navesti na koje okolnosti bi se takvo dopunsko saslušanje izvodilo, a niti su u ponovljenom postupku stranke iznijele kakve nove činjenice o kojima bi iste bilo svrsishodno saslušati. Materijalna dokumentacija koja se odnosila na poslovnu suradnju tvrtke U. d.o.o. i tvrtke Fibergy samo potvrđuje činjenicu da je do takve poslovne suradnje došlo, a koja činjenica proizlazi i iz iskaza svjedokinje R. B. i u odnosu na koju činjenicu je i u ranije postupku već dostavljena materijalna dokumentacija koja upućuje na poslovnu suradnju tvrtke U. d.o.o. i tvrtke Fibergy. Takva materijalna dokumentacija ne potvrđuje da se radi o drvnoj masi koja je predmet ovog spora.

39. Dakle, kako temeljem izvedenih dokaza koje je predložila tužiteljica nema mjesta zaključku da je između stranaka došlo do sklapanja ugovora o prodaji, da su se tužiteljica i tuženik suglasili o bitnim sastojcima ugovora, sukladno odredbi čl. 247. ZOO, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je u cijelosti.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), odnosno obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor dužna je tuženiku nadoknaditi parnični trošak koji se sukladno zahtjevu tuženika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanja na ročištima 5. 11. 2020., 1. 2. 2022., 28. 9. 2022., 13.

2. 2023., 21. 5. 2024. i 1. 7. 2024. u iznosu od 500,00 eur za svako (Tbr. 9. st. 1.), PDV u iznosu od 875,00 eur, ukupno 4.375,00 eur.

41. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 24. srpnja 2024.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku