REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-995/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1304/2020-2 od 7. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-735/2020-41 od 28. rujna 2020. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-735/2020-58 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 24. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1304/2020-2 od 7. siječnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-735/2020-41 od 28. rujna 2020. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-735/2020-58 od 26. svibnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade za dva slobodna dana, za rad noću, vikendom, blagdanom te obnašanju dužnosti štetnih po zdravlje u utuženom razdoblju od 1. veljače 2011. do 30. travnja 2016. iznos od 130.195,38 kuna bruto / 17.279,89 Eur-a uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako je to pobliže naznačeno u izreci presude.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je pobijana presuda u cijelosti.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1459/2021-2 od 8. prosinca 2021. protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1304/2020 od 7. siječnja 2021. tuženici dopustio reviziju u odnosu na pravno pitanje:

„Je li opravdano tužitelju priznati svih 24 sata nazočnih na radnom mjestu (izdvojenom objektu) kao prekovremeni rad kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09), propisano da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom, već se isplaćuju odgovarajući dodaci?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude, kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, na način da odbije zahtjev tužitelja, i da obveže tužitelja da joj nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno da ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu dijela neisplaćene plaće i to: na ime dva slobodna dana, na ime razlike između potencijalno ostvarenih dodataka za rad noću, vikendom, blagdanom, prekovremeno i za aktivno dežurstvo za razdoblje od 1. veljače 2011. do 30. lipnja 2013. te na ime dodatka za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje za razdoblje od 1. travnja 2014. do 30. travnja 2016. u ukupnom iznosu od 130.195,38 kuna / 17.279,89 Eur-a.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u okviru svog redovnog radnog vremena odradio prekovremeni radi i to noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima u razdoblju od 1. veljače 2011. do 30. lipnja 2013. te da je tužitelj dva puta mjesečno po sedam dana od utorka do utorka bio dežuran (7x24 sata),

- da je odredbom čl. 97. Zakona o službi oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/02) reguliran rad dulji od punog radnog vremena (prekovremeni rad) kojeg je djelatna vojna osoba, službenik ili namještenik obvezan obavljati, pri čemu je propisano kako djelatnoj vojnoj osobi, službeniku, namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu kojim se uređuju, općim propisima, koje se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezan za kontinuirano obavljanje poslova i zadataka,

- da pravo na povećanu plaću zbog prekovremenog rada, noćnog rada te rada nedjelom, blagdanima i drugim danom za kojim je zakonom određeno da se ne radi primjenjuje se čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 - dalje u tekstu: ZR),

- da prema odredbi čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04), odnosno čl. 44. istog Zakona a koji se sukladno čl. 14. Zakona o službi oružanih snaga Republike Hrvatske primjenjuje i na tužitelja, osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, pri čemu se navedeni dodaci međusobno ne isključuju,

- da sukladno čl. XI. st. 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu pripadnik OS RH ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

9. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je dežurstvo tužitelja trajalo 12 sati kroz sedam dana pa je osnovano potraživanje tužitelja za rad noću, subotom i nedjeljom u prekovremenom radu, a sve sukladno odredbi čl. XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog rada djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika/09. Nadalje sud u pobijanoj presudi je zaključio da sukladno odredbi čl. VII. navedene Odluke/09 dežurstvo traje 24 sata, a prema odredbi čl. 7.a Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. tužitelju pripada kao djelatnoj vojnoj osobi pravo na dnevni dodatak za dežurstva unutarnje službe obzirom da radi na radarskim sustavima sa elektromagnetskim zračenjem i rad na sustavima elektroničkog izviđanja te dodatak u iznosu od 5%, kao obnašanje dužnosti štetne po zdravlje. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

10. U ovom sporu u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - u daljnjem tekstu: Odluka/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Odredbom čl.

VII. st. 3. propisano je da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom, a dodatak za dežurstvo uredit će se posebnim propisima kojim se uređuju dodaci na plaću. Osim što je Odlukom određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom.

11. Pripadnik OS RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Sukladno točkama VI., VII. i VIII. Odluke/09, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku oružanih snaga RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz toč. XIII. Odluke/09, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.

12. Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno čl. 17.b Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034. Tuženica ističe da su citirani propisi (Odluka i Pravilnik iz 2009.), kojima je cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), a koji zakon predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

13. Stoga su naprijed citirane odredbe Odluke i Pravilnika iz 2009. trebale biti uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka, koje vještak nije primijenio, a upravo na takvom nalazu i mišljenju vještaka kojim je obračunat prekovremeni rad tužitelja, prvostupanjski sud pa nakon toga i drugostupanjski sud temelje svoje odluke, iako je tuženica prigovarala nalazu i mišljenju vještaka upirući pritom na činjenicu da vještak rad na izdvojenom objektu (7x24 sata) pogrešno obračunava kao 8 sati redovnog rada + 4 sata prekovremenog rada jer za oblik rada u kojemu je u utuženom razdoblju radio tužitelj nije moguće ostvariti prekovremeni rad i da tužitelj u utuženom periodu nije bio angažiran na bilo kakvim dodatnim zadaćama koje bi zahtijevale prekovremeni rad.

14. Pobijana presuda je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP-a, ispitana samo u dijelu kojom se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena.

15. Izneseno materijalnopravno shvaćanje u pobijanim nižestupanjskim odlukama odstupa od prakse revizijskog suda. Naime ovaj sud je u odluci broj Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023. izrazio shvaćanje koje je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija:

U razdoblju nakon 1. listopada 2009. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09). Djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu.

16. Treba istaknuti da prema shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, izraženom u više odluka, pa tako i u odluci u broj I-2776/2017 od 19. prosinca 2017. zbog različite prirode posla koji obavljaju, s jedne strane djelatne vojne osobe i zaposleni u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te s druge strane, ostali zaposlenici u Republici Hrvatskoj, zbog posebnih odgovornosti i obveza koje iz toga proizlaze, dopušteno je njihova prava drukčije propisati, dakako, ako za to razlikovanje postoje objektivno opravdani i racionalni razlozi.

16.1. Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ti zahtjevi su ispunjeni, pa odredbe toč. VI. st. 3 i toč. VIII. st. 5. Odluke/09, prema kojima djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme aktivnog dežurstva, i obavljanja stražarske službe ne pripada pravo na uvećanje plaće iz toč. XIII. (prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom i neradnim danom i dr.) nisu u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske te u konkretnoj situaciji treba primijeniti te odredbe kao posebne, a ne opće odredbe.

17. Budući da su sudovi nižeg stupnja odlučujući u ovoj pravnoj stvari imali suprotno pravno shvaćanje od revizijskog suda i pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta, zbog čega je i daljnje činjenično stanje ostalo za sada nepotpuno utvrđeno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 24. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić