REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-696/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika 1. ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĆA OIB [osobni identifikacijski broj], 3. GA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. SA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Dubravku Arapoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika – protutužitelja Hoteli Cavtat d.d., Cavtat, Šetalište Žal, OIB: 91951159924, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri, Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja – protutuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 459/2019-2 od 12. lipnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-317/2017 od 17. prosinca 2018., u sjednici održanoj 24. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja-protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-459/2019-2 od 12. lipnja 2019. u točki a) izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-317/2017 od 17. prosinca 2018. u točki II. izreke.
r i j e š i o j e :
I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja-protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-459/2019-2 od 12. lipnja 2019. u točki a) izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-317/2017 od 17. prosinca 2018. u točki I. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke koje glase:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika koji glasi:
"Utvrđuje se da tuženiku ne pripada pravo vlasništva na nekretninama označenim kao [katastarska čestica],[katastarska čestica], [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu u kojem su prema prijavnom listu Ureda za Katastar Dubrovnik br. UP.1097/85 ušle u sastav č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]."
II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj Hoteli Cavtat d.d. sa sjedištem u Cavtatu, Šetalište Žal, OIB:91951159924, vlasnik fizičkog dijela nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica], opisana kao "oranica" upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog fizičkog dijela u površini od 39m2 koji je prema Prijavnom listu br. UP-I-1057/85 od 16.prosinca 1985.g. ušao u sastav kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), a koji Prijavni list br. UP-I-1057/85 zajedno sa njegovim grafičkim prilogom je sastavni dio ove presude.
Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj Hoteli Cavtat d.d. sa sjedištem u Cavtatu, Šetalište Žal, OIB:91951159924, vlasnik fizičkog dijela nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica], opisana kao "oranica", upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog fizičkog dijela u površini od 416m2 , a koji je temeljem Prijavnog lista br. UP-I- 1057/85 od 16.prosinca 1985.g. ušao u sastav kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novi premjer), a koji Prijavni list br. UP-I-1057/85 zajedno sa njegovim grafičkim prilogom je sastavni dio ove presude.
Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj Hoteli Cavtat d.d. sa sjedištem u Cavtatu, Šetalište Žal, OIB:91951159924, vlasnik fizičkog dijela nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica], opisana kao "vrt", upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog fizičkog dijela u površini od 128 m2, a koji je temeljem Prijavnog lista br. UP-I-1057/85 od 16.prosinca 1985.g. ušao u sastav kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novi premjer), a koji Prijavni list br. UP-I-1057/85 zajedno sa njegovim grafičkim prilogom je sastavni dio ove presude.
Tužitelji-protutuženici su dužni trpjeti da tuženik-protutužitelj Hoteli Cavtat d.d. sa sjedištem u Cavtatu, Šetalište Žal, OIB:91951159924 na temelju ove presude u zemljišnim knjigama zatraži i provede Prijavni list UP-I-1057/85 od 16.prosinca 1985.g. u onom dijelu u kojem se Prijavni list odnosi na parcelaciju nekretnina zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i njihovo uvrštenje u kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), i to na način da se u korist tužitelja nas nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) provede uknjižba prava vlasništva za cijelo, uz istovremeno brisanje upisanog prava vlasništva sa:
- Dijela nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica] opisana kao "oranica" upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog fizičkog dijela u površini od 39m2
- Dijela nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica] opisana kao "oranica", upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog fizičkog dijela u površini od 416m2
- Dijela nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica], opisana kao "vrt", upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog fizičkog dijela u površini od 128 m2
koji dijelovi su prema Prijavnom listu br. UP-I-1057/85 od 16.prosinca 1985.g ušli u sastav kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina](stara izmjera), odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) i to sa imena RA pok. Z za 7/24 dijela nekretnine, PA, pok. Ć, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 7/24 dijela nekretnina i SA rođ. G pok. S za 10/24 dijela nekretnina."
Pobijanim drugostupanjskim rješenjem preinačeno je rješenje prvostupanjskog suda u točki II. izreke i riješeno je:
"Nalaže se tužiteljima – protutuženicima da tuženiku – protutužitelju naknade parnične troškove u svoti od 83.537,50 u roku od 15 dana."
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke (vrijednost predmeta spora: 9.000,00 kn / 1.194,51 €) reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP) podnose tužitelji-protutuženici postavljajući dva pravna pitanja. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke (vrijednost predmeta spora: 2.400.000,00 kn / 318.534,74 €) tužitelji-protutuženici podnose reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ne pozivaju se na nepravilnost odluke o trošku.
3. Tuženik-protutužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na reviziju.
4. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da tuženiku ne pripada pravo vlasništva na nekretninama označenim u točki 1. ovoga obrazloženja, te zahtjev protutužitelja na utvrđenje prava vlasništva na tim nekretninama, kao i trpljenje upisa prava vlasništva protutužitelja na tim nekretninama u zemljišnim knjigama od strane protutuženika, uz istovremeno brisanje prava vlasništva protutuženika.
6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- su prednici tužitelja-protutuženika bili vlasnici predmetnih nekretnina,
- je tuženik-protutužitelj pravni sljednik HTP „Cavtat“ i HTP ''Dubrovnik'',
- su navedene nekretnine temeljem Odluke o prijenosu dijela građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo unutar granica naselja gradskog karaktera Cavtata za područje ''Epidaurus-Cavtat'' 1984. postale društveno vlasništvo dok su prijašnji vlasnici postali nositelji prava korištenja na tim nekretninama,
- je točkom I. izreke rješenja Skupštine Općine Dubrovnik UP-I-05/1-2544/86 od 31. srpnja 1986. u korist Općine Dubrovnik oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika, tada korisnika neizgrađenog građevinskog zemljišta, između ostalog i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 39 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 128 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 416 m2 i da navedene nekretnine ulaze u sastav čest. zem. [katastarska čestica] (nova izzmjera 1919) uz obvezu uknjiženih korisnika predaje u posjed zemljišta Općini Dubrovnik. Točkom II izreke određeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja održati i zakazati rasprava za sporazumno određivanje naknade za oduzeti posjed, dok je točkom III. izreke određeno da će se uknjižba prava korištenja na novog korisnika Općinu Dubrovnik izvršiti po pravomoćnosti rješenja,
- je predmetno rješenje poslano svim dotada uknjiženim nositeljima prava korištenja, pa time i prednicima tužitelja-protutuženika - TA, LA, ČA i OA,
- su te nekretnine oduzete iz posjeda prijašnjih vlasnika sada korisnika „na temelju Zakona o građevinskom zemljištu radi privođenja svrsi iz PUP-a Epidaurus- Cavtat radi izgradnje apartmansko-turističkog naselja i parkirališta“,
- je rješenjem kojeg je Skupština Općine Dubrovnik pod brojem UP-I-05/1- 2791/86 donijela 31. srpnja 1986., Općina Dubrovnik dodijelila HTP ''Dubrovnik'' neposrednom pogodbom neizgrađeno građevinsko zemljište radi izgradnje u skladu s PUP-om ''Epidaurus Cavtat'' i novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je prednik tuženika-protutužitelja radi navedenog bio dužan platiti Općini Dubrovnik naknadu za dodijeljeno zemljište, naknadu za rentu i naknadu za pripremu zemljišta na korištenje i izgradnju, a što će se sve regulirati ugovorom o međusobnim pravima i obvezama o davanju zemljišta na korištenje za izgradnju koji će sklopiti s prednikom tuženika-protutužitelja, s tim da će se uknjižba dodijeljenog prava korištenja izvršiti po pravomoćnosti ovog rješenja uz ugovor o međusobnim pravima i obvezama o davanju zemljišta na korištenje za izgradnju,
- je Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama kojeg su 4. prosinca 1989. sklopili prednik tuženika-protutužitelja i Općina Dubrovnik, Općina Dubrovnik predala a prednik tuženika-protutužitelja prihvatio pravo korištenja predmetnih zemljišta radi izgradnje hotelsko turističkog kompleksa ''Epidaurus-Adriatic'', da je istim utvrđeno da je prednik tuženika-protutužitelja kao novi korisnik platio naknadu za zemljište prema sporazumima s ranijim vlasnicima zemljišta koji su sklopljeni pred Upravom za imovinsko-pravne poslove Općine Dubrovnik, da se obvezuje platiti i dio naknade za zemljište za koje se postupci vode pred Općinskim sudom u Dubrovniku a nakon što rješenja o naknadi postanu pravomoćna, da je snosio troškove pripreme zemljišta, te da je još dužan platiti naknadu za rentu u iznosu od 2.054.272,00 dinara u roku od 15 dana od sklapanja ovog ugovora. Ugovorom je prednik tuženika-protutužitelja ovlašten bez daljnjeg sudjelovanja Općine Dubrovnik, a temeljem ovog ugovora i rješenja od 31. srpnja 1986. o dodjeli zemljišta na korištenje postići uknjižbu prava korištenja na svoje ime, s tim da je navedeno da će ovaj ugovor biti pravno valjan nakon što javno pravobraniteljstvo Općine Dubrovnik da mišljenje o njegovoj valjanosti,
- se na ugovoru nalazi potvrda javne pravobraniteljice Općine CA broj M-61/89 od 21. svibnja 1990. pa da je ugovor pravno valjan,
- je prijedlog tuženika-protutužitelja za uknjižbu prava vlasništva na prijepornim nekretninama pravomoćno odbijen,
- na navedenim nekretninama nisu izgrađeni predviđeni objekti,
- su se tužitelji-protutuženici, odnosno njihovi prednici - u zemljišnim knjigama upisani s pravom korištenja, uknjižili (uz prestanak društvenog vlasništva) kao vlasnici predmetnih nekretnina temeljem rješenja Ureda za imovinskopravne poslove Dubrovačko- neretvanske županije klasa UP-I-944-02/94-02/267 od 6. listopada 1994., a koje je rješenje utemeljeno na odredbama čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (''Narodne novine'' broj 53/90),
- su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Cavtat (prednika tuženika-protutužitelja i sljednika HTP Dubrovnik) sporni dijelovi nekretnina procijenjeni i uneseni u temeljni kapital društva tuženika-protutužitelja.
7. Kao što je već navedeno u točki 2. ovoga obrazloženja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke tužitelji- protutuženici podnose reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. Postavljaju sljedeća pravna pitanja:
"I. Da li je u slučaju kada je aktom bivše Općine Dubrovnik iz 1986. došlo do oduzimanja iz posjeda nacionaliziranog zemljišta prijašnjim vlasnicima u društvenom vlasništvu, koje pak zemljište faktički zapravo nikada nije ni bilo oduzeto iz posjeda tuženika, nije do dan danas izgrađeno, niti je privedeno svrsi, pa je prestalo društveno vlasništvo predmetnih nekretnina i nekretnine 1994. vraćene tuženicima, odnosno njihovim pravnim prednicima, dakle, da li je u tom slučaju došlo do prestanka svih stvarnopravnih ovlaštenja tužitelja u čiju korist su bila donošena rješenja o oduzimanju iz posjeda?
Da li je pravo vlasništva tuženika koji je upisan u zemljišnim knjigama, te je u poštenom posjedu predmetnih nekretnina koje su mu vraćene temeljem Zakona o građevinskom zemljištu, to pravo jače ili nije od izvanknjižnog prava vlasništva?"
Kao na dokaz razloga važnosti u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP pozivaju se na rješenje ovoga suda broj Rev-x 899/2014-2 od 11. ožujka 2015.
8. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.''
9. Ovaj sud smatra da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer polaze od pogrešnih postavki da su nižestupanjski sudovi utvrdili da predmetno ''zemljište faktički zapravo nikada nije ni bilo oduzeto iz posjeda tuženika'' (očito se htjelo napisati tužitelja) i da su oni bili u poštenom posjedu predmetnih nekretnina. Nadalje, nisu u tom smislu važna i iz razloga jer rješenje ovoga suda broj Rev-x 899/2014-2 od 11. ožujka 2015. nije utemeljeno na istovjetnom činjeničnom i pravnom stanju kao ova presuda, te konačno iz razloga jer je ovaj sud presudom broj Rev 3269/2019-3 od 20. lipnja 2023. koja je donesena u povodu istovjetnog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja upisa prava vlasništva na tim nekretninama u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje dotadašnjih upisa prava vlasništva i između istih stranaka (s tim da se posebno naglašava da je ovdje tuženik-protutužitelj tamo bio tužitelj) te koja je utemeljena na identičnom činjeničnom i pravnom stanju, odbio reviziju kao neosnovanu u pogledu identičnog, prvog postavljenog pitanja, dok se drugo postavljeno pitanje također, u bitnom, odnosi na istu problematiku, pa je u presudi ovoga suda broj Rev 3269/2019-3 od 20. lipnja 2023. (čiji će bitan dio obrazloženja biti citiran kasnije) odgovoreno i na to pitanje.
10. Zato je, na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
11. Nadalje, kao što je također već navedeno u točki 2. ovoga obrazloženja, protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke tužitelji-protutuženici podnose reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP.
12. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP).
13. Tužitelji-protutuženici, pozivom na pogrešnu primjenu materijalnog prava, u pretežnom dijelu revizije (kao i u, pod točkom 7. ovoga obrazloženja, postavljenim pravnim pitanjima) problematiziraju pravilnost primjene odredaba čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (''Narodne novine'' broj 53/90) kojima je propisano da stupanjem na snagu toga zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu toga zakona, dok u provedbi toga članka općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove donosi rješenje o utvrđivanju prava vlasništva fizičkoj ili građanskoj pravnoj osobi odnosno o utvrđivanju prava korištenja društvenoj pravnoj osobi.
14. U odnosu na navedeno u presudi ovoga suda broj Rev 3269/2019-3 od 20. lipnja 2023. obrazloženo je:
''11.8. da je (ponavlja se napomena, ovdje tuženik-protutužitelj, tamo) tužitelj takav, stvarni i izvanknjižni nositelj prava korištenja prijepornih nekretnina, bio i na dan stupanja na snagu odredbe čl. 4.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" br. 53/90), kojom je određeno da stupanjem na snagu toga Zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupštine općina nakon 22. veljače 1974. (time da „se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu toga zakona“, a da u provedbi ove odredbe „općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove donosi rješenje o utvrđivanju prava vlasništva fizičkoj ili građanskoj pravnoj osobi odnosno o utvrđivanju prava korištenja društvenoj pravnoj osobi“), odnosno u svakom slučaju na dan 1. siječnja 1997., dakle - na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", br. 91/96 - dalje: ZV-a), čime je stekao pravo koje u ovoj parnici koristi - temeljeći na njemu svoj tužbeni zahtjev, ono pravo koje mu daju i odredbe čl. 365. ZV-a. (…)
11.9. da odluke upravnih tijela donesene u pojedinačnim postupcima obvezuju sudionike postupka u kojemu su donesene i na koje se odnose, pa rješenje Ureda za imovinskopravne poslove Županije Dubrovačko-neretvanske od 6. listopada 1994.,'' kojim je utvrđeno da je 22. prosinca 1990., na dan stupanja na snagu navedene odredbe čl. 4.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu, prestalo društveno vlasništvo predmetnih nekretnina - time da su postale vlasništvo TA, LA, KA i OA, dok je zemljišnoknjižnom odjelu naloženo provesti upis takve promjene, sve obzirom (prema obrazloženju rješenja) „da zemljište nije privedeno svrsi“, nije obvezivalo prednike tužitelja kao što ne obvezuje ni tužitelja - jer nisu sudjelovali u postupku njegova donošenja i ono im nije dostavljeno (pri čemu, uostalom, iz njega ne proizlazi niti da je doneseno uz ocjenu činjenice postojanja ovdje prijepornog pravomoćnog rješenja o deposedaciji i rješenja o prijenosu prava korištenja nekretnina na prednika tužitelja), da, po tome, tuženici (ranije njihovi prednici) nisu mogli i ne mogu povoljniju poziciju u ovome postupku ostvariti pozivom na to rješenje iz 1994.: oni su ishodili upis svojeg prava vlasništva na temelju činjenice (odnosno koristeći činjenicu) što pravo korištenja prednika tužitelja (ono: stvarno, izvanknjižno) nije bilo upisano u zemljišnim knjigama (već je bilo upisano njihovo, koje nije odgovaralo stvarnom, istinitom pravu). (…)
11.12. da je, gledano prema svemu navedenom, ovdje prijeporno rješenje o deposedaciji od 31. srpnja 1986. vezivalo i vezuje i tuženike svojim sadržajem: to obzirom da nije utvrđeno ništetnim, nije poništeno ili na drugi način izgubilo svoje učinke, odnosno jer tuženici ili njihovi prednici do ovog stupnja postupka nisu ostvarili zaštitu u putu zaštite koji im je prema tužitelju, kao izvanknjižnom nositelju prava korištenja prijepornih nekretnina, pripadao (nakon prestanka važenja Zakona o građevinskom zemljištu sa navedenom odredbom čl. 53.), u sudskom postupku - na kojeg su imali pravo u smislu navedene odredbe čl. 365. st. 6. ZV-a.
11.13. da zaštitu navedenu u točki 11.12., kao niti onu na ostvarenje koje su imali mogućnost prema odredbi čl. 17. u svezi sa odredbom čl. 2. st. 1. toč. 15. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01 i 81/02), ali isključivo u upravnom postupku i u rokovima propisanim tim Zakonom, tuženici ne mogu nadomjestiti okolnošću što su upis svojeg prava vlasništva ostvarili na drugi način - iskoristivši činjenicu i odredbe ZGZ-a i ZV-a kako je to navedeno u točki 11.10.
11.14. da je, slijedom navedenog, pravilno zaključiti da pravo korištenja tužitelja ili njihovih prednika, temeljeno na egzistirajućem pravomoćnom rješenju o deposedaciji od 31. srpnja 1986. i rješenju Skupštine Općine Dubrovnik br. UP-I- 05/1-2791/86 od 31. srpnja 1986. o dodjeli nekretnina, nije prestalo do stupanja na snagu ZGZ-a ili najkasnije ZV-a, sa odredbama o pretvorbi prava korištenja u pravo vlasništva, što opravdava (čini osnovanim) zahtjev tužitelja iz ovoga predmeta: to obzirom i da je u konačnom (a kumulativno potrebno da bi ovdje imao aktivnu legitimaciju za postavljen zahtjev i sa zahtjevom uspio) u svojoj pretvorbi prijeporne nekretnine unio i u kapital novo formiranog društva.''
15. S citiranim pravnim shvaćanjima (iz obrazloženja presude ovoga suda broj Rev 3269/2019-3 od 20. lipnja 2023.) suglasno je i ovo vijeće revizijskog suda.
16. Stoga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.
17. Kao u točki II. izreke rješenja odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer trošak tuženika-protutužitelja koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju, nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 24. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil