REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2821/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića, predsjednika vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te dr. sc. Ante Perkušića, mr.sc. Igora Periše i Željka Šarića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 03052088373, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.), Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnici Marijani Tokić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4900/2019-2 od 7. siječnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3599/16-74 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 24. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4900/2019-2 od 7. siječnja 2020., u odnosu na pitanja:

Može li tuženik biti obvezan snositi štetu ako između njenog nastanka i radnje odnosno propusta tuženika (odnosno njegovog osiguranika) nema uzročno posljedične veze (obzirom bi šteta nastala i da nije bilo štetne radnje osiguranika tuženika)?

Može li se smatrati da postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja i ozljede na radu za koju odgovara tuženik ako bi osiguranica tuženika bila umirovljena zbog bolesti kao opće nesposobna za rad i da nije bilo ozljede na radu?

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje podnošenja revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4900/2019-2 od 7. siječnja 2020., u odnosu na preostala pitanja, kao nedopušten.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4900/2019-2 od 7. siječnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3599/16-74 od 30. listopada 2019., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

1. 2. U prijedlogu je postavio pravna pitanja koja glase:

"1. Smatra li se primjenom teorije adekvatne uzročnosti, kao uzrok štete onaj događaj koji po redovnom tijeku stvari dovodi do štete i može li time tuženik biti u obvezi snositi štetu makar u razmjernom dijelu ako je osnovni uzrok štete (umirovljenje) izazvan uzrocima koji nisu u domeni postupanja osiguranika tuženika (bolest)?

2. Može li tuženik biti obvezan snositi štetu ako između njenog nastanka i radnje odnosno propusta tuženika (odnosno njegovog osiguranika) nema uzročno posljedične veze (obzirom bi šteta nastala i da nije bilo štetne radnje osiguranika tuženika)?

3.Predstavlja li rješenje iz upravnog postupka, kojim je priznato pravo na invalidsku mirovinu osiguranici tužitelja prethodno pitanje u odnosu na postojanje uzročno posljedične veze između građanskog delikta izazvanog od strane osiguranika tuženika i umirovljenja?

4. Može li se smatrati da postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja i ozljede na radu za koju odgovara tuženik ako bi osiguranica tuženika bila umirovljena zbog bolesti kao opće nesposobna za rad i da nije bilo ozljede na radu?"

1. 3. Kao razlozi važnosti postavljenim pitanjima navedene su odluke revizijskog suda broj Rev-409/2006 od 12, srpnja 2006., Revr-639/2004 od 21. travnja 2005., i Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4570/2013 od 28. travnja 2016., te odluku Ustavnog suda RH broj U-III-635/2010 od 25. travnja 2013.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. 1. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je osiguranica tužitelja DC stradala u prometnoj nezgodi 11. rujna 2001., u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede u vidu višedijelnog prijeloma lijeve potkoljenice koji je kirurški liječen, a nakon kojeg su se razvile posttraumatske promjene koljena i skočnog zgloba, te skraćenje lijeve noge za dva centimetra, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 22. ožujka 2007. osiguranici DC priznato je pravo na invalidsku mirovinu i to zbog bolesti od 60% i ozljede na radu od 40%.

3. 2. U tom postupku je radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između nesposobnosti za rad osiguranice tužitelja i štetnog događaja tijekom postupka proveden dokaz medicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je osiguranica tužitelja u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede koje su dovele samo do smanjenja njene radne sposobnosti odnosno došlo je do profesionalne nesposobnosti za rad kao i da je od 2005. osiguranica tužitelja oboljela od kroničnog psihotičnog procesa sa trajnom deterioracijom osobnosti čime je ista postala nesposobna za bilo kakav posao slijedom čega je vještak HZMO-a utvrdio invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad.

3. 3. U postupku (ponovljenom) prema nalazu vještaka je tijekom liječenja navedene traume, u lipnju 2005., osiguranica tužitelja prisilno psihijatrijski bolnički liječena zbog psihotične reakcije, koja bolest se potom pretvorila u kroničnu psihičku bolest „Psychosis chr. (SCH) – trajna deterioracija sposobnosti“, te da je ta psihička bolest utjecala na ukupnu invalidnost osigranice tužitelja sa 60%, a da je uzrok shizofrenije nepoznat, pa postoje razne teorije o nastanku te bolesti i to od genetske predispozicije, sklonosti za razvoj, a što znači da postoji gen za tu bolest koji se iz nepoznatih razloga može aktivirati. Potom postoji biokemijska teorija koja govori o poremećaju neurotransmitera, te neurorazvojna teorija vezana za poremećaj razvoja mozga. Vještak smatra kako niti jedan od navedenih teorija ne navodi traumu kao mogući uzrok, slijedom čega ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljeda na radu osiguranice tužitelja i psihičke bolesti zbog koje je istoj priznato pravo na invalidsku mirovinu. Ujedno smatra da bi osiguranica tužitelja i da nije stradala u štetnom događaju, bila umirovljena zbog bolesti (SCH).

4. Prvostupanjski sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti i odbio zahtjev tužitelja.

5. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da sud vezan tim pravomoćnim rješenjem, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a, te je cijeneći da je upravnim rješenjem utvrđena nesposobnost za rad osiguranice tužitelja u omjeru od 40% zbog ozljede na radu kao posljedice nesreće i to joj je uzeto u obzir prilikom priznanja prava na invalidsku mirovinu, zaključio da je utvrđena uzročno posljedična veza između umirovljenja i nesreće na radu, pa u tom omjeru tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika, sukladno odredbi čl. 10. st. 1., st. 2. t. 1., te st. 5. istog članka i temeljem odredbe čl. 163. st. 1. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07), za iznose koje je isplatio svojoj osiguranici u utuženom razdoblju.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena četiri određena pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je izložio razloge važnosti tih pitanja.

7. 1. Prema ocjeni ovoga suda pitanja navedena u izreci ovog rješenja su važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer pravna shvaćanja iznesena u pobijanoj odluci odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u odluci broj Rev-409/2006 od 12, srpnja 2006., u kojoj je navedeno:

"Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

(...)

- da bi tužitelj i u slučaju da nije pretrpio tjelesnu povredu u prometnoj nezgodi bio umirovljen na temelju bolesti koje je ranije imao (šećerna bolest, visoki tlak, oštećenje srca, ciroza jetre sa posljedičnim proširenjem venuoznog stabla na jednjaku). Naime, da posljedice ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi nisu utjecale na umirovljenje tužitelja.

Dakle, s obzirom na iznijeta utvrđenja nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju da ozljede koje je tužitelj zadobio u prometnoj nesreći nisu u uzročnoj vezi s odlaskom tužitelja u mirovinu. Naime tužitelj bi otišao u invalidsku mirovinu i da nije pretrpio ozljede u prometnoj nezgodi, a zbog bolesti koje je ranije imao.

S obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju ne postoji uzročna veza između ozljeda koje je tužitelj zadobio u navedenoj prometnoj nesreći i njegovog odlaska u invalidsku mirovinu, to su pravilno zaključili da ne postoje ni zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) temeljem kojih bi tužitelju trebalo priznati utuženu materijalnu štetu".

7. 2. Pravna shvaćanja iznesena u pobijanoj odluci odstupaju i od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u odluci broj Revr-639/2004 od 21. travnja 2005., u kojoj je navedeno:

"Prema nalazu vještaka neuropsihijatra tužitelj je obzirom na dužinu trajanja i dijagnozu oboljenja od kroničnog alkoholizma, zbog toga radno nesposoban, pa je i umirovljen, jer kožni dermatitis kao profesionalna bolest je samo razlog za promjenu radnog mjesta i nije u uzročnoj vezi s umirovljenjem. Utvrđeno je da bi tužitelj i bez profesionalne bolesti bio umirovljen.

Stoga sudovi zaključuju, da tuženik nije odgovoran za štetu koju tužitelj trpi u razlici između invalidske i redovne mirovine, pa je tužbeni zahtjev za isplatu mjesečne rente u iznosu od 1500,00 kn pravilno odbijen.

Suprotno navodima revizije ovdje se ne radi o prethodnom pitanju, već o utvrđivanju odgovornosti tuženika za štetu, a u parnici za naknadu štete odluku o odgovornosti donosi parnični sud i pritom nije vezan rješenjem RFMIO o ostvarivanju prava na invalidsku mirovinu. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se poziva tužitelj u reviziji."

8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a za pitanja navedena u izreci rješenja, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

9. U odnosu na preostala dva postavljena pitanja vezano za primjenu teorije adekvatne uzročnosti i prethodno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, niti je vezano za primjenu teorije adekvatne uzročnosti i za prethodno pitanje drugostupanjski sud iznosio svoje pravne shvaćanje, te je u tom dijelu prijedlog kao nedopušten odbačen pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a.

Zagreb, 28. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Željko Pajalić